Rev-537/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-537/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i dr. Ivana Kaladića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. iz J., koga zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., koga zastupa punomoćnik H. L., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 26. rujna 1995. godine broj Gž-1662/95- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. studenog 1994. godine broj Pn-4633/91, u sjednici održanoj 5. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 99.200,00 kn s kamatama i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 7.992,77 kn, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 183.299,20 kn sa kamatama odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično odbijen kao i odluci o parničnim troškovima pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači i prihvati tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 29.200,00 kn s kamatama, te tužitelju dosudi naknada daljnjih parničnih troškova i trošak revizije u iznosu od 660,00 kn.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nesreći 11. ožujka 1991. godine kod T. Zadobio je udarnokrvne podljeve glave i oguljotine čela i rane sa desne strane, udarne ozljede lijevog ramena, prijelom lijeve ključne kosti, prijelom desne bedrene kosti, bimaleolarni prijelom lijeve potkoljenice te traumatski šok, a uslijed zadobivenih ozljeda trpio je bolove jakog intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta oko 9 dana, manje bolove oko 20 dana, te povremene manje bolove u trajanju od 3 mjeseca, a trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 35% u kojem omjeru mora ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. U vezi štetnog događaja tužitelj je trpio strah jakog stupnja 2 dana, a zatim sve do izliječenja strah srednjeg do slabog stupnja. Tuđa pomoć mu je bila potrebna 120 dana 6 sati dnevno i 20 dana 3 sata dnevno. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je bio u dobi od 40 godina.

Odgovornost tuženika za naknadu tužiteljeve štete nije sporna.

Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. i čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika da plati tužitelju novčanu naknadu u vezi fizičkih bolova u iznosu od 9.000,00 kn, straha u iznosu od 6.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 60.000,00 kn, te tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.200,00 kn, s kamatama, vodeći računa o intenzitetu i trajnosti štete koju je tužitelj trpio, kao i njegovoj životnoj dobi, a preostali dio tužbenog zahtjeva u vezi tih vidova štete pravilno je odbijen. Nije prihvatljiv revizijski navod tužitelja da mu je novčana naknada prenisko dosuđena. Prilikom određivanja naknade za nematerijalnu štetu sudovi su uzeli u obzir sve potrebne okolnosti, a prilikom dosuđenja naknade materijalne štete u vezi tuđe pomoći nije bilo osnova da se naknada u potpunosti dosudi na bazi cjenika ustanove koja takve usluge pruža, jer su u cijenu uključeni i doprinosi i porezi, koje tužitelj nije imao, jer su mu pomoć pružali članovi njegove obitelji.

Odluka o parničnim troškovima pravilno je donesena temeljem čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje u tekstu ZPP), a sadrži dovoljno obrazloženje i može se ispitati.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, a u postupku nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. listopada 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.