Gzp-663/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 663/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja P. P. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 30. ožujka 2009., dana 6. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e :

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-369/10 roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju P. P. u iznosu 13.000,00 (trinaesttisuća) kuna.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 30. ožujka 2009., podnio Županijskom sudu u Zagrebu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05., 16/07. i 113/08. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-7468/97. Županijski sud u Zagrebu, prethodno utvrdivši da se navedeni predmet vodi kod toga suda, radi rješavanja o podnesenoj žalbi pod posl. br. Gž-369/10, rješenjem posl. br. Gzp-439/09 od 2. veljače 2010. oglasio se nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu dana 25. ožujka 2010., kao nadležnom.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2388/06, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2009. kao i službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- postupak je pokrenut 9. prosinca 1997. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom tužitelja P. P. (ovdje predlagatelja) protiv tuženice Z. M., radi utvrđenja,

- na ročištu 22. prosinca 1997. tuženica je dala odgovor na tužbu,

- rješenjem od 24. prosinca 1997. određena je privremena mjera,

- na to rješenje tužena je uložila žalbu 19. siječnja 1998.,

- na ročištu 3. lipnja 1999. tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi,

- spis je povodom žalbe otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu 26. studenoga 1999.,

- Županijski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Gž-12119/99 od 24. srpnja 2001. ukinuo rješenje o privremenoj mjeri,

- na ročištu 17. siječnja 2002. određeno je da se na idućem ročištu saslušati svjedoci predloženi od strane tužitelja,

ćene

- na ročištu 12. lipnja 2002., na koje nisu pristupili svjedoci za koje su dostave vra kao neuredne, tužena je podnijela protutužbeni zahtjev te je određeno da će se na idućem ročištu saslušati stranke,

- podneskom od 20. lipnja 2002. tužitelj-protutuženik je dao odgovor na protutužbu,

- na ročištu 25. studenoga 2002., na koje nisu pristupile stranke za koje su dostave vraćene kao neuredne, određeno je da će se na idućem ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka,

- na ročištu 23. travnja 2003. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka,

- na ročištu 3. listopada 2003. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka te je zaključena glavna rasprava,

- prvostupanjskom presudom posl. br. P-7468/97 usvojen je i tužbeni i protutužbeni zahtjev,

- povodom žalbe tuženice-protutužiteljice (23. ožujka 2004.) spis je 3. svibnja 2004. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je rješenjem posl. br. Gž-1751/04-2 od 31. siječnja 2006. ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je usvojen dio tužbenog zahtjeva na isplatu i vratio spis prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

- na ročištu 2. studenoga 2006. određeno je da će se od P. Z. zatražiti određeni podaci, a predmetnom je P. Z. udovoljila dopisom od 5. listopada 2007.,

- nakon ročišta 18. lipnja 2008. na ročištu 11. rujna 2008. određeno je da će se na idućem ročištu provesti dokaz saslušanjem stranaka,

- na ročištu 13. studenoga 2008. izveden je dokaz saslušanjem stranaka, a tužitelju je naloženo u roku od 15 dana dostaviti u spis presliku rješenja o uknjižbi,

- navedenom je tužitelj udovoljio podneskom od 25. studenoga 2008.,

- na ročištu 1. srpnja 2009. glavna rasprava je zaključena, a presuda kojom je usvojen i preostali tužbeni zahtjev tužitelja donesena i objavljena na ročištu 15. srpnja 2009.,

- povodom žalbe tužene (10. kolovoza 2008.) spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu gdje je zaveden pod posl. br. Gž-369/10.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblje, u konkretnom slučaju, teče od podnošenja tužbe (9. prosinca 1997.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (6. svibnja 2010.), što ukupno iznosi 12 godina, četiri mjeseca i 28 dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da ukupna duljina trajanja konkretnog postupka pred trgovačkim, općinskim i županijskim sudom u navedenom pravno relevantnom razdoblju razmatranja predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Trajanje postupka u pravno relevantnom razdoblju pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u ukupnoj duljini od 12 godina, četiri mjeseca i 28 dana u pravno relevantnom razdoblju, ne udovoljava učinkovitom vođenju postupka i zahtjevu za suđenje u razumnom roku. To stoga što se prvostupanjski sud nije dostatno povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07. i 84/08., dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja i na što manje ročišta. Duljini postupka doprinijela je i neaktivnost županijskog suda pred kojim se postupak prvi puta po žalbi vodio jednu godinu, osam mjeseci i 28 dana, a u trenutku donošenja ove odluke vodi se drugi puta po žalbi u trajanju duljem od jedne godine i osam mjeseci.

Predlagatelj, kao tužitelj u parničnom postupku, koji ima karakter složenog sudskog postupka (odlučivanje o tužbenom i protutužbenom zahtjevu), svojim procesnim držanjem nije pridonio duljini njegova trajanja.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud odmjerio je predlagatelju u iznosu od 13.000,00 kn, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. svibnja 2010.

SUDAC:

Aleksandar Peruzović, v.r.