Rev-894/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 894/12-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. P. iz R., kojeg zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik u O. društvu L. i dr. j.t.d. iz S., protiv ovršenice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sinju, radi izricanja sudskih penala, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžovr-21/12 od 23. siječnja 2012., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Imotskom br. Ovr-696/05 od 2. studenog 2011., u sjednici vijeća 31. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija ovršenice Republike Hrvatske i ukidaju se rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gžovr-21/12 od 23. siječnja 2012. i rješenje Općinskog suda u Imotskom br. Ovr-696/05 od 2. studenog 2011., te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja određen je ovršenici naknadni rok od 8 dana od dostave tog rješenja da ispuni obvezu utvrđenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Imotskom br. P-755/97 od 16. studenog 2001., tj. da preda ovrhovoditelju osobno vozilo marke „BMW“ 3.0. L, registarske oznake …, kao i prometnu dozvolu za to vozilo br. … i vlasničku knjižicu br. …. Ukoliko ovršenica ne bi ispunila obvezu niti u ovom naknadnom roku, tada je ovršenica dužna platiti ovrhovoditelju za svaki dan zakašnjenja po 1.000,00 kn na ime sudskih penala. Ujedno je naloženo ovršenici da ovrhovoditelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.100,00 kn.

eno je

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenice i potvrđ prvostupanjsko rješenje.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja ovršenica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), a koja revizija je u ovršnom postupku jedino i dopuštena u smislu odredbe čl. 12. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 57/96, 29/99, 42/2000 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005 i 67/2008). Predlaže se da se revizija prihvati i odbije prijedlog za izricanje sudskih penala, odnosno podredno da se oba nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija ovršenice je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema st. 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pri čemu prema st. 3. istog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se odnose na postavljeno pitanje, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji ovršenica postavlja sljedeće pitanje: „Prestaje li obveza dužnika prema vjerovniku, pa i ona utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, koja obveza (nenovčana) glasi na predaju točno određene pokretne stvari (speciesa) vjerovniku, ispunjenjem na način da je dužnik omogućio vjerovniku stvarno i nesmetano stupanje u posjed i preuzimanje dugovane stvari?“

U konkretnom slučaju ovrhovoditelju je predmetno vozilo bilo privremeno oduzeto po djelatnicima policije 1993., pa kako protiv ovrhovoditelja nije bio pokrenut kazneni postupak, to je isti pokrenuo parnicu radi povrata automobila 1997. kod Općinskog suda u Imotskom u parnici pod brojem P-755/97. Presudom Općinskog suda u Imotskom br. P-755/97 od 16. studenog 2001. naloženo je ovršenici da ovrhovoditelju preda osobno vozilo, kao i prometnu dozvolu i vlasničku knjižicu, a koja presuda je postala pravomoćna 13. rujna 2005. nakon što je odbijena žalba ovršenice presudom Županijskog suda u Gospiću br. Gž-262/05-2.

Nakon što je presuda postala pravomoćna i ovršna, ovrhovoditelj nije pokrenuo ovrhu radi prisilnog ostvarenja dužne tražbine, već je 25. studenog 2005. podnio prijedlog prvostupanjskom sudu radi izricanja sudskih penala.

Sud prvoga stupnja je o prijedlogu ovrhovoditelja odlučio tek 2. studenog 2011., time da u razdoblju od podnošenja prijedloga, pa do donošenja prvostupanjskog rješenja, bila potpuna neaktivnost prvostupanjskog suda.

U žalbi je ovršenica isticala činjenicu da je poduzimala radnje da se vozilo predao ovrhovoditelju, pisao dopise ovrhovoditelju, ali ovrhovoditelj nije uopće iskazao interes za preuzimanje predmetnog vozila, odnosno dokumenata vozila. Sud drugoga stupnja kod toga smatra da pokušaji ovršenice da postupi po ovršnoj ispravi i udovolji zahtjevu ovrhovoditelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

Prema odredbi čl. 217. st. 1. OZ kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu, na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadi primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tom roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka tog roka. Kod toga prema st. 2. istog članka naknadno određeni primjereni rok počinje teći od dostave ovršeniku prvostupanjskoga rješenja kojim je taj rok određen.

Smisao izricanja sudskih penala je da se prisili dužnika da ispuni svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, u roku koji mu je naknadno određen, ali smisao sudskih penala nije stjecanje imovinske koristi od strane vjerovnika, odnosno njegovo neosnovano obogaćenje, niti pak naknada štete zbog činjenice da bi stvar koja treba biti predana bila oštećena ili da bi joj bila umanjena vrijednost.

Do izricanja sudskih penala može doći jedino situaciji ako je dužnik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje nenovčane tražbine, što znači da ukoliko dužnik nije u zakašnjenju da tada nema uvjeta za izricanje sudskih penala.

Prema odredbi čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) dužnik je dužan ispuniti obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje obveze u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom. U samoj presudi, koja predstavlja ovršnu ispravu, nije navedeno koje je mjesto ispunjenja, pa se smatra da je mjesto ispunjenja mjesto sjedišta, odnosno prebivališta ili boravišta dužnika.

Nadalje, prema odredbi čl. 325. st. 1. ZOO vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez opravdanog razloga odbije primiti ispunjenje obveze od strane dužnika, ili ga svojim ponašanjem spriječi. Učinak dolaska vjerovnika u zakašnjenje je, u smislu odredbe čl. 326. st. 1. ZOO, da prestaje zakašnjenje dužnika i tada na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti stvari, kao i odgovornost za naknadu štete.

U situaciji gdje ovršenica u žalbi ukazuje da je pokušala, nakon pravomoćnosti presude, predati sporni osobni automobil, kao i pripadajuće isprave ovrhovoditelju, da je ovrhovoditelj pozivan da preuzme vozilo koje je bilo smješteno u H. a., neprihvatljivi su navodi obrazloženja drugostupanjske odluke da se ne radi o relevantnim činjenicama. Naime, ukoliko je vjerovnik odbio primiti ispunjenje, odnosno ukoliko je spriječio da dužnik ispuni svoju obvezu utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, tada se ne može raditi o zakašnjenju na strani dužnika, pa se u tom slučaju ne bi mogli izricati niti sudski penali.

Kako su nižestupanjski sudovi propustili utvrditi sve činjenice koje su relevantne za donošenje odluke u ovom predmetu zbog čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 217. OZ, to je valjalo prihvatiti reviziju ovršenika i ukinuti obje nižestupanjske odluke, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZOO.

U nastavku postupku prvostupanjski sud će utvrditi je li ovršenicu u vrijeme podnošenja prijedloga za sudske penale bila u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze na temelju pravomoćne sudske odluke, te ovisno o tom utvrđenju ponovno odlučiti o prijedlogu ovrhovoditelja za izricanje sudskih penala.

U Zagrebu 31. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.