P-2432/2021-27 · Općinski sud u Splitu

Posl.broj P-2432/2021-27

Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja PG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupana po punomoćniku ZG, protiv tužene RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB:53056966535, zastupane po odvjetnicima u OD Kalay & partner iz Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 03. lipnja 2025. god. u prisutnosti tužitelja sa punomoćnicom i zamj. pun. tuženika Tonijem Balićem odvj. u Splitu, na ročištu za objavu presude dana 08. srpnja 2025. god.,

presudio je

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-2878405 od 8.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 16.662,12 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-2878405 od 8.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.109,80 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

0,41 € 31.08.05.

0,77 € 30.09.05.

0,78 € 31.10.05.

1,10 € 30.11.05.

3,13 € 31.10.08.

5,30 € 31.12.08.

6,86 € 31.01.09.

7,57 € 28.02.09.

5,71 € 31.03.09.

6,09 € 30.04.09.

3,06 € 31.05.09.

0,83 € 30.06.09.

1,43 € 31.07.09.

2,60 € 31.08.09.

2,50 € 30.09.09.

1,31 € 31.10.09.

3,54 € 30.11.09.

5,33 € 31.12.09.

7,87 € 31.01.10.

7,29 € 28.02.10.

10,74 € 31.03.10.

10,09 € 30.04.10.

11,36 € 31.05.10.

22,41 € 30.06.10.

20,14 € 31.07.10.

27,09 € 31.08.10.

24,69 € 30.09.10.

20,82 € 31.10.10.

28,97 € 30.11.10.

39,34 € 31.12.10.

32,00 € 31.01.11.

34,57 € 28.02.11.

31,30 € 31.03.11.

31,89 € 30.04.11.

45,78 € 31.05.11.

47,13 € 30.06.11.

58,66 € 31.07.11.

52,71 € 31.08.11.

46,19 € 30.09.11

45,35 € 31.10.11.

44,85 € 30.11.11.

47,95 € 31.12.11.

50,65 € 31.01.12.

51,01 € 29.02.12.

49,14 € 31.03.12.

50,40 € 30.04.12.

51,27 € 31.05.12.

49,82 € 30.06.12.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.826,16 Eura, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao bankom dana 08.06.2005.g. zaključio Ugovor o kreditu broj 418-50-2878405 , koji je kredit u cijelosti otplaćen. Tuženik je ugovorom koji je zaključen na unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,85 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („odlukom o kamatnim stopama Kreditora“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja.

Poziva se na sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, u kojem je i tužena bila stranka. Potražuje isplatu neosnovano isplaćenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak.

1.1. Tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 04.04.2025. tako što je zahtjev na isplatu postavljen u eurima kao važećoj valuti u Republici Hrvatskoj.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti, zastre potraživanja, te osporava visinu potraživanja tužitelja, smatra da se tužitelj ne može pozivati na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, kojim ase zaštita pruža na općenitoj razini, a ne za pojedine slučajeve.

3. Rješenjem od 26.08.2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, a koje je rješenje potvrđeno od strane Županijskog suda u Osijeku rješenjem Gž- 1631/2024 od 05.12.2024. god.

4. U dokaznom postupku pregledana je cjelokupna pisana dokumentacija u spisu, saslušana tužiteljica i prove4deno financijsko vještačenje.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.

7. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

7.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.

7.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

7.3. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 21.06.2021. to nije zastupila zastara u pogledu zahtjeva za isplatu neosnovano plaćenog po odredbi o valutnoj klauzuli, a prigovor tuženika je neosnovan..

7.4. Naime, Trgovački sud u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 21-06.2021., dakle, nakon proteka roka od 5 godina od dana pravomoćnosti navedene Presude, no, tužitelj s druge strane ni ne traži isplatu temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi.

7.5. Odredbom čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156722 i 155/23

- dalje: ZOO), propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok je odredbom čl. 328. ZOO propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Obzirom se ništetnost može isticati neograničeno jer to pravo ne zastarijeva, osnovan je i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi kako o valutnoj klauzuli tako i o promjenljivoj kamatnoj stopi.

8. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Temelj za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, pa u tom smislu nije osnovan istaknuti prigovor tuženika.

11. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

12. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi osnovanost tužbenog zahtjeva iz točke I.i II za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu broj 418-50-2878405.

13. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužitelja na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, provedeno i saslušanje tužiteljice.

13.1. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.

13.2. Tužiteljica je tako iskazala da je 2005. godine dobila zapsolenje u drugom gradu i nužan jojje bio automobil. Otišla je u autokuću Toyota Čondić Karmenović u Solinu raspitati se za kupnju Toyota Yaris automobila koji je koštao neki 80 000 kn. Kako joj je za auto trebao kredit, iz autokuće su je uputili na RBA banku sa kojom oni posluju. Stoga se obratila navedenoj banci i nije se niti raspitivala za kredit kod drugih banaka obzirom na to da je ovo bila banka sa kojom autokuća surađuje. U RBA je zatražila kredit na 7 godina kako bi joj rata kredita iznosila 1100 kn što je prema svojoj tadašnjoj plaći mogla podnijeti a bez da ima ikakve jamce za kredit. U banci su joj kredit u švicarskim francima predstavili kao najbolju opciju ali rečeno joj je i to da je jedina opcija za kredit za automobil taj u CHF-u. Kada sam došla u banku već je bio sačinjen ugovor o kreditu kojeg sam ja pročitala i potpisala. Ništa posebno nisu pregovarali o uvjetima kredita, a niti su joj određene klauzule ili formulacije ugovora objašnjenje od strane djelatnika. Nakon nekog vremena rata kredita narasla je na 1500-1600kn ili čak još i više. Kredit je uspjela isplatiti u roku, a da je znala da će se ovo dogoditi i da će rata toliko narasti ne bi se nikada odlučila za takav kredit. Navodi da je nastupila sa punim povjerenjem u banku jer da se ona zapravo u tu materiju uopće ne razumije i vjerovala je da će oni postupiti savjesno i najbolje što mogu u svojoj struci. O ugovornim odredbama da uopče nije ni mogla pregovarati sa bankom. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu da nije imala otvoren obrt ili bila nositelj poslovnog udjela u nekom TD-u.

13.3. Iskaz tužiteljice logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, da ne mora biti upoznata sa kamatama, niti znati što je to promjenljiva kamatna stopa. Naravno sam naziv upućuje na to da se radi o kamatnoj stopi koja se može promijeniti, to će svatko shvatiti, te da valutna klauzula se vezuje uz tečaj valute, ali je na djelatnicima banke koji sudjeluju u sklapanju ugovora o kreditu obveza da klijentu pojasne sve odredbe, značenje svih odredbi, izraza, upoznaju ga detaljno sa sadržajem ugovora na način koji laik može shvatiti.

14. Iz iskaza tužitelja, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno da tužiteljici u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja promjene kamatne stope i valutne klauzule. Svakako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nastupala kao potrošač prilikom zaključenja spornog ugovora, da je kredit podigla radi kupnje osobnog automobila, za vlastite potrebe.

15. U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

16. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu porošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

16.1. Slijedom ovog utvrđenja osnovan je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između plaćanja ugovorenog anuiteta temeljem početnog tečaja CHF i tečaja koji se povećavao tijekom trajanja kredita.

17. Radi utvrđenja iznosa preplaćenih po naprijed navedenim osnovana, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještraku za računovodstvo i financije IG.

17.1. Vještvo je izrađeno stručno i detaljno, a konkretnih prigovora na vještvo stranke nisu imale dok se jedini prigovor tuženika odnosi na to da je zapravo bespredmetno vještačiti razliku između iznosa plaćenih temeljem ugovora o kreditu te iznosa izračunatih za slučaj da se tečaj nije mijenjao jer je ugovor o kreditu sklopljen upravo sa valutnom klauzulom u CHF pa je bilo logično i razumno očekivati određena kretanja tečaja.

18. Slijedom svega navedenog, te sukladno vještvu sud tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan u pogledu dijela za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora, kao i restitucijskog zahtjeva u odnosu na više plaćeno zbog valutne klauzule odnosno razlike u tečaju, pa je odlučeno kao u izreci presude.

18.1. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 01.02.2024. i 04.04.2025., te zastupanje na ročištima od 05.02.204., 14.03.2024., 14.04.2025. i 03.06.2025. po 75 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 37,50 bodova, ukupno 562,5 bodova, pomnoženo sa 2,00 Eura, daje 1.125,00 Eura, uvećano za 25% na ime PDV- a u iznosu od 281,25 Eura, te za troškove vještačenja u iznosu od 400,00 Eura, te pristojbe tužbe u iznosu od 19,91 Eura, daje ukupno 1.826,16 Eura, pa je odlučeno ako u izreci.

U Splitu, 08. srpnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika