Legislator Case Law & Legislation
I Kž-716/1994-4 AI generated

Criminal appeal dismissed for J.Z. but first instance judgment quashed for Š.A. due to procedural violations.

Case Number I Kž-716/1994-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance judgment against Š.A. due to a material failure to establish the causal link between his negligence and the bank's loss, while dismissing the appeal against J.Z. as inadmissible. The court found that the lower court's reasoning regarding Š.A.'s negligence was insufficient and lacked evidentiary basis, constituting a procedural violation under Article 354 of the Criminal Procedure Act. Consequently, the case was remanded for Š.A. for a new trial, whereas the appeal against J.Z. was rejected as it was not properly filed.

Legislator headnote

AI generated

čl. 353., 354. st. 1. toč. 1., 375. st. 1. ZKP; The court must quash a first-instance judgment if the lower court fails to establish the causal link between the defendant's negligence and the resulting damage, thereby violating the principle of material truth.

Keywords

AI generated
negligence in business causal link requirement procedural violation quashing of judgment remand for retrial inadmissible appeal material truth principle

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. ZKP
uvodno ističe da prvostupanjsku presudu pobija iz "svih razloga navedenih u čl. 353. ZKP", dok iz obrazloženja žalbe slijedi da je ona podnesena samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
čl. 354. st. 1. toč. 1. ZKP
čl. 375. st. 1. ZKP
Slijedom izloženog, valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP uvaženjem žalbe optuženog Š.A.
čl. 90. st. 1. ZKP
Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP naloženo je optuženicima J.Z.
čl. 100. ZKP
da nadoknade troškove krivičnog postupka, a kako je to precizirano u odnosnom dijelu izreke, dok je na temelju čl. 100. ZKP optuženom J.Z.
čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH
KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, dok je primjenom čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH opt.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-716/1994-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Petranović Milana, kao predsjednika vijeća, te mr. Zmajević Branka, Garačić Ane, Klarić-Baranović Senke i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća, i više savjetnice Drakulić Milene, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J.Z. i dr., zbog kriv. djela iz čl. 223. st. 3. KZRH i dr., odlučujući o žalbama optuženih J.Z. i Š.A. protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. ožujka 1994. broj K- 10/94, na sjednici održanoj 18. travnja 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. V.M.,

r i j e š i o j e:

I Uvažava se žalba optuženog Š.A., a u povodu te žalbe, kao i žalbe branitelja optuženog J.Z., a po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvoga stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke iz točke I žalba branitelja optuženog J.Z. kao bespredmetna nije uzeta u razmatranje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenom presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu oglašeni su krivima opt. J.Z. u odsutnosti i opt. Š.A. i to J.Z. točkom 1. zbog kriv. djela pronevjere iz čl. 223. st. 3. u vezi s čl. 223. st. 1. KZRH, za koje mu je djelo na temelju čl. 223. st. 3. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od devet godina, točkom 2.zbog kriv. djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 221. st. 1. KZRH, za koje mu je djelo na temelju istog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i točkom 3. zbog kriv. djela zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz čl. 215. st. 5. u vezi s čl. 215. st. 3. KZRH i krivotvorenja službene isprave iz čl. 221. st. 1. KZRH, te mu je na temelju čl. 215. st. 5. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina i temeljem čl. 221. st. 1. KZRH kazna zatvora u trajanju od dvije godine i optuženi Š.A. točkom 4. zbog krivičnog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz čl. 99. st. 2. u vezi s čl. 99. st. 1. KZRH, za koje je djelo na temelju čl. 99. st. 2. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, dok je primjenom čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH opt. J.Z. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP naloženo je optuženicima J.Z. i Š.A. da nadoknade troškove krivičnog postupka, a kako je to precizirano u odnosnom dijelu izreke, dok je na temelju čl. 100. ZKP optuženom J.Z. naloženo i da na ime imovinskopravnog zahtjeva plati oštećenoj "C. b. " iznos od 77.391.451 HRD, dok je s viškom imovinskopravnog zahtjeva oštećena banka upućena na parnicu.

Protiv te presude podnijeli su žalbe branitelj optuženog J.Z., odvjetnik H.Z. iz Z. i optuženik Š.A. putem svog branitelja, odvjetnika K.I. iz Z..

Branitelj optuženog J. uvodno ističe da prvostupanjsku presudu pobija iz "svih razloga navedenih u čl. 353. ZKP", dok iz obrazloženja žalbe slijedi da je ona podnesena samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj žalitelj predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Optuženi Š.A. pobija presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te predlaže da se prvostupanjska presuda ukine u odnosu na optuženog Š.A. i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to pred izmijenjeno vijeće ili da se ta presuda preinaču u odluci o kazni i optuženiku izrekne uvjetna osuda ili barem blaža kazna.

Žalba optuženog Š.A. je osnovana, a s obzirom na činjenicu da je optuženi J.Z. u tijeku žalbenog postupka pronađen i pritvoren, trebalo je po službenoj dužnosti, a ne upuštajući se u ispitivanje žalbe njegovog branitelja, ukinuti presudu i u odnosu na ovog optuženika, kako bi se provelo novo suđenje u njegovoj prisutnosti.

Iz službene zabilješke predsjednika vijeća prvostupanjskog suda od 5. travnja 1995., koja je dostavljena ovom Vrhovnom sudu, proizlazi da je tog dana u 15,15 sati optuženi J.Z. prepraćen u zatvor Županijskog suda u Gradu Zagrebu, a nakon što je on po tjeralici koja je za njim raspisana u istrazi dana 31. svibnja 1993. (list 97 spisa) pronađen, te da je prilikom pritvaranja optuženiku uručeno rješenje istražnog suca Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 31. svibnja 1993. br. Kio 119/93 o određivanju pritvora.

Već je navedeno da je pobijana presuda u odnosu na optuženog J.Z. donesena na temelju čl. 290. st. 3.i 4. ZKP u njegovoj odsutnosti. Pritvaranjem optuženika stekli su se uvjeti da mu se ponovno sudi u prisutnosti pa ovaj sud nije pristupio odlučivanju o žalbi koju je branitelj ovog optuženika podnio protiv prvostupanjske presude, zauzevši stajalište da se ni žalbeni postupak ne može voditi kao da je optuženik i dalje u bijegu, već da i prije nastupa pravomoćnosti prvostupanjske presude treba udovoljiti prijedlogu optuženika da mu se sudi u prisutnosti, a koji je prijedlog optuženik stavio istovremeno kada je i pritvoren, kako to proizlazi iz njegovog zahtjeva od 5. travnja 1995. godine primljenog na zapisnik predsjednika vijeća pod brojem K 10/94, koji je ovom sudu također dostavljen.

S obzirom na takvo stanje stvari valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na optuženog J.Z. kako bi mu se omogućilo da u ponovnom suđenju iznese svoju obranu i tako koristi temeljno pravo optuženika, zbog čega je povodom žalbe branitelja ovog optuženika odlučeno kao u točci 1. ovog rješenja.

Optuženi Š.A. s razlogom ističe prigovor bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, koju je sud prvog stupnja počinio time što nisu dati razlozi o svim odlučnim činjenicama. Nepotpunost razloga se ne odnosi, doduše, na oblik krivnje za počinjeno krivično djelo nesavjesnog gospodarskog poslovanja, a kako to smatra žalitelj, jer su u odnosu na to pitanje ipak dati neki, iako krajnje sumarni razlozi na strani 18, treći odlomak, no uopće nisu dati razlozi o nekim izrekom pobijane presude utvrđenim propustima optuženika Š.A. kao oblicima očito nesavjesnog rada, a ni njihovoj uzročnoj vezi s inače nespornim iznosom štete koji je za oštećenu "C. b. " nastupila u iznosu od 654.895.967 ranijih HRD uslijed djela iz čl. 99. st. 2. KZRH, zbog kojeg je optuženi Š.A. oglašen krivim.

Optuženi je Š.A. točkom 4. izreke pobijane presude oglašen krivim što je kao izvršni direktor Poslovnice "C. b. " Z., propustio osigurati poslovanje poslovnice sukladno Uputama broj 10/92 od 26. lipnja 1992. godine, već je dozvolio da do veljače 1993. godine samo opt. J.Z. kao blagajnik-likvidator vodi kompletno dinarsko i devizno poslovanje bez ikakve kontrole njegova rada, a dana 20. veljače 1993. godine nije osigurao da uz opt. J.Z. ostali zaposleni broje i pripremaju novac za amanetnu pošiljku, te suprotno Uputstvu br. 10/92 dao optuženom J.Z. ključeve od ulaza u poslovnicu, ključeve alarmnog uređaja, trezora i blagajne, a da istovremeno nije osigurao suključarstvo, a kada je opt. J.Z. završio posao nije od njega uzeo ključeve, pa je na taj način omogućio J.Z. da prisvoji novac kako je to opisano u točkama 1. i 2. optužnice, pa je na taj način "C. b. " oštećena za iznos od 654.895.967 ranijih HRD.

Točkom 1. pobijane presude J. je Z. oglašen krivim zbog kriv. djela pronevjere iz čl. 223. st. 3. KZRH, a kako je to već navedeno, a jer je kao blagajnik-likvidator Poslovnice "C. b. " u razdoblju od 19. do 22. veljače 1993., u cilju da si pribavi nepripadnu materijalnu dobi, iz blagajne poslovnice uzeo u svoju korist 421.000 DEM, 20.000 CHF i 100 US $, a iz amanetne pošiljke od 20. veljače 1993. godine 520.000 DEM i 130.000 CHF, na koji je način ukupno uzeo 941.000 DEM, 150.000 CHF i 100 US $ u protuvrijednosti od 654.895.967 ranijih HRD, za koji je iznos i oštećena navedena banka.

Točka 2. optužnice, odnosno tome odgovarajuća točka 2 izreke pobijane presude ne odnosi se na prisvajanje, već na kriv. djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 221. st. 1. KZRH, koje je optuženi J.Z. prema toj izreci učinio da bi prikrio prisvajanje iz točke 1.

S obzirom na iznos štete od 654.895.967 ranijih HRD, koja predstavlja posljedicu djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz čl. 99. st. 2. KZRH, zbog kojeg je optuženi Š.A. oglašen krivim i tome iznosu odgovarajuća šteta koja je proizašla iz kriv. djela pronevjere iz čl. 223. st. 3. KZRH zbog koje je točkom 1. opt. J.Z. oglašen krivim, nesavjesno se postupanje optuženog Š.A. prema optužnici i u postojećoj procesnoj situaciji može promatrati samo u odnosu na kriv. djelo pronevjere iz čl. 223. st. 3. KZRH činjenično opisano za optuženog J.Z. u točci 1.

Iako točkom 4. pobijana presuda utvrđuje da se prvi oblik očigledno nesavjesnog postupanja optuženog Š.A. u poslovanju sastoji u njegovom propustu kontrole rada optuženog J.Z. i to za razdoblje od lipnja 1992. pa sve do veljače 1993., a što je bilo protivno Uputama br. 10/92 od 26. lipnja 1992. u razlozima se presude ne navodi na temelju kojih dokaza i činjenica je to utvrđeno, čemu žalitelj prigovara, a još manje u čemu se ogleda uzročna veza između takvog propusta optuženika Š. i štete koja je nastala za oštećenu banku prisvajanjem optuženog J.Z. opisanog u točci 1. presude. Isto tako u obrazloženju se ne navodi ni to u kakvom bi odnosu bilo prisvajanje optuženog J.Z. opisano u točci 1. sa propustom optuženog Š.A. da osigura dana 20. veljače 1993. godine da i ostali zaposleni broje i pripremaju novac za amanetnu pošiljku, čemu žalitelj također opravdano prigovara, ali u okviru žalbenog osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U razlozima se u obliku puke konstatacije navodi da optuženi Š. nije osigurao suključarstvo, već je optuženom J. dao 19. veljače 1993. oba ključa trezora, ulaza u poslovnicu i alarmnog uređaja (treći oblik nesavjesnog postupanja u poslovanju), čime je, kako se navodi "praktički omogućio" optuženom J. da sam ima oba ključa banke, a što je zapravo samo reprodukcija činjeničnog utvrđenja trećeg oblika propusta u poslovanju opt. Š. kako je to opisanou toč. 4.

Kako, dakle, pobijana presuda u odnosu na optuženog Š.A. nema razloga o dijelu inkriminacija - propusta - koji ulaze u sastav kriv. djela nesavjesnog privrednog poslovanja zbog kojeg je ovaj optuženik oglašen krivim, nije moguće ispitati stupanj nesavjesnosti ovog optuženika u radu, kako to s pravom ističe žalitelj, a kako je od stupnja te nesavjesnosti ovisna i odluka o krivičnoj sankciji, u tome se ogleda apsolutno bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 1. ZKP, zbog koje u odnosu na ovog optuženika presudu treba ukinuti. Konačno, u čemu se sve ogleda očigledno nesavjesno postupanje u poslovanju optuženog Š.A. odnosno u skrbi o imovini oštećnice biti će moguće utvrditi tek onda kad budu poznate sve pojedinosti pod kojima je optuženi J. počinio krivično djelo pronevjere iz točke 1., a što u ranijem suđenju nije bilo moguće ustanoviti budući da je postupak proveden u odsutnosti opt. J., pa je njegov iskaz kao izvor saznanja izostao.

Slijedom izloženog, valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP uvaženjem žalbe optuženog Š.A. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, a po službenoj dužnosti u odnosu na optuženog J.Z., a jer se stekla mogućnost da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukinuti cijelu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje o optužnici.

U Zagrebu, 18. travnja 1995.

a:

Zapisničar:

Predsjednik vijeć

Drakulić Milena, v.r.

Petranović Milan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)