Revt-11/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 11/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perinai Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. S., protiv tuženika HRT Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 21. lipnja 2005. godine, broj Pž-5821/04-4, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2004. godine, broj P-2169/03, u sjednici održanoj dana 19. travnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen, a kojim je tražio od tuženika naknadu materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 2,550.912,85 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška.

Istom je odlukom naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kn.

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere blokadom žiro-računa tuženika.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pozivajući se na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predlaže tako tužitelj da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače usvajanjem postavljenog tužbenog zahtjeva.

Protivna strana na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, a sve pozivom na odredbu čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP), ovaj revizijski sud ne nalazi da bi u donošenju pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajem revizije tužitelj poziva.

Naime, razlozi pobijane presude ne proturječe sami sebi, pa se presuda, suprotno reviziji, u svemu može ispitati.

I materijalno je pravo sud pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužitelj izdavač kazete N. s. i glazbenog video spota S. s. s., te da ih je ponudio na 18 HRT-ovih radio postaja i spot Hrvatskoj televiziji.

Utvrđeno je da radio postaje nisu emitirale pjesme s njegove kazete, a da HRT nije emitirala njegov spot obrazlažući neemitiranje činjenicom da spot nije primjerene kvalitete.

Sporno je da li je tuženica bila u obvezi emitirati dostavljeni materijal, te da li u ponašanju tuženice ima elemenata protupravnosti i stoga osnove za njezinu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

Odredbom iz čl. 15. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (dalje ZHRT) regulirano je da je HRT samostalna, te da tu samostalnost ostvaruje kroz samostalno obavljanje djelatnosti, te programsku i uredničku samostalnost hrvatskog radija i hrvatske televizije, koja se očituje kroz samostalnost, naročito u planiranju i proizvodnji programa, utvrđivanju programske sheme, uređivanju i prezentaciji vijesti i informativnog programa.

Prema tome, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tuženica nije bila po zakonu obvezna zaključiti ugovor s tužiteljem o emitiranju pjesama s njegove kazete na svojim radio postajama, niti je bila u obvezi emitirati ponuđeni spot tužitelja (čl. 183. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 – dalje ZOO). Prema tome, iako tužitelj kao diskografska kuća ima pravo da daje odobrenje i dozvolu za emitiranje svojih djela putem radio difuzije ili za priopćavanje javnosti bilo kojim drugim sredstvima bežičnog prijenosa zvukova ili slike, jer mu to pravo pripada temeljem odredbi Zakona o autorskom pravu ("Narodne novine" broj 53/91 i 58/93 – dalje ZAP), ne postoji obveza druge strane, u konkretnom slučaju tuženice, na zaključenje ugovora o iskorištavanja autorskog djela tužitelja, kada tuženica ponudu tužitelja na zaključenje ovog ugovora nije prihvatila, a zakon ju na prihvat ne obvezuje.

Utoliko, tuženica nije postupila protupravno kada je odbila emitirati dostavljeni materijal tužitelja, zbog čega, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZOO nema osnove za zaključak o odgovornosti tuženice za naknadu štete tužitelju.

Revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, pa niti tvrdnjom da je tuženica onemogućila tužitelju ravnopravno sudjelovanje na estradnom tržištu, jer tuženica nije bila u obvezi zaključiti s tužiteljem ugovor iz kojeg bi proizlazila njezina obveza emitiranja glazbe sa kazete tužitelja na svojim radio postajama ili emitirati spot na Hrvatskoj televiziji. Utoliko su bez osnove eventualni dogovori tužitelja s generalnim direktorom HRT-a ili pak posredovanja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

Iz navedenih je razloga zato valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 19. travnja 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.