Rev-1287/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1287/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina i Željka Glušića, u pravnoj stvari tužitelja M. R., M., kojeg zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u V., protiv tuženika 1. L. R., kći M. M., Novi Zeland, 2. T. R. p. M., Novi Zeland, 3. K. B., unuke p. M., Novi Zeland, 4. L. B., unuke p. M. M., Novi Zeland, 5. P. B., unuka p. M. M., Novi Zeland i 6. B. B., unuke p. M. M., Novi Zeland, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4048/08 od 17. listopada 2008., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-27/07 od 2. lipnja 2008., u sjednici održanoj 3. ožujka 2011.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, kojim je odlučeno:

„U predmetnoj pravnoj stvari tužba se smatra povučenom.“

Protiv tog rješenja reviziju je na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) izjavio tužitelj. Predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu je riječ o reviziji protiv rješenja drugostupanjskog suda. Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, na koji se poziva revident, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U ovom predmetu je riječ o pobijanju rješenja suda kojim se tužba smatra povučenom na temelju čl. 109. st. 4. ZPP, jer tužitelj na poziv suda nije u određenom roku naveo točne adrese tuženika.

Revident podnosi reviziju zbog sljedećeg pravnog pitanja:

- je li sud po službenoj dužnosti dužan postaviti privremenog zastupnika u smislu odredaba čl. 84. ZPP u slučaju kad tužitelj ne navede točne adrese tuženika.

Kao razlog zbog kojeg revident smatra navedeno pitanje važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana revident se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci u predmetu Rev-1501/88 od 26. srpnja 1988, smatrajući da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 83. st. 1. ZPP i da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iz navedene odluke. To ukazuje da revident smatra da je ostvaren slučaj primjerice naveden u odredbi čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenost revizije.

Međutim, već iz samog sadržaja odluke revizijskog suda kako ga revident citira u reviziji jasno proizlazi da u toj odluci nije izraženo pravno shvaćanje s kojim bi pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu bilo nepodudarno.

Naime, u ovom predmetu je riječ o primjeni odredbe čl. 109. st. 4. ZPP, jer stranka nije postupila u skladu s rješenjem suda radi ispravka tužbe, dok je u predmetu revizijskog suda, na koji se poziva revident, bila riječ o otklanjanju nedostataka kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku u smislu odredaba čl. 83. ZPP.

Zbog toga između pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u navedenoj odluci i pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda u ovom predmetu nema nepodudarnosti – jer se odluke odnose na sasvim različite činjenične i pravne situacije.

Prema tome, predmetna drugostupanjska odluka nije utemeljena na shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda, pa se u konkretnom slučaju postavljeno pravno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP.

Dakle, nije ispunjena pretpostavka u smislu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenost predmetne revizije, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.