Legislator Case Law & Legislation
Povrv-93/2025-47 AI generated

Court voids enforcement order and orders defendant to pay debt plus interest and partial court costs.

Case Number Povrv-93/2025-47
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The court voided the enforcement order and ruled that the defendant must pay the plaintiff 37,995.54 EUR along with specific interest rates. While the main debt claim was allowed, the court partially denied the plaintiff's request for court costs, rejecting duplicate fees and applying lower rates for specific filings. The decision was based on the invalidity of the underlying enforcement document and a precise calculation of allowable legal expenses.

Legislator headnote

AI generated

Tbr. 11. t. 1. OT; Tbr. 8. t. 1. OT; Tbr. 9. t. 1. OT; Tbr. 9. t. 5. OT; Tar. br. 2. t. 1.; When an enforcement order is voided, the court must order payment of the underlying debt and interest, while court costs are calculated strictly according to the specific type of filing and rejected if duplicate or inapplicable provisions are used.

Keywords

AI generated
enforcement order voiding court costs calculation duplicate filing fees interest rate determination commercial litigation costs enforcement procedure invalidity legal expense allocation

Cited Legislation

AI generated
Tbr. 11. t. 1. OT
u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 4.
Tbr. 8. t. 1. OT
u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 12.
Tbr. 9. t. 1. OT
u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 22.
Tbr. 9. t. 5. OT
u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 23.
Tar. br. 2. t. 1.
Također, sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 426,41 EUR (Tar. br. 2. t. 1.), trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 426,41 EUR (Tar.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-93/2025-47

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja DS Smith Belišće Croatia d.o.o., OIB: 67131617872, Belišće, Vijenac Salamona Heinricha Gutmanna 30, kojeg zastupa Stjepko Medved, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Valpovu, Matije Gupca 48 B, protiv tuženika RABO d.o.o., OIB: 37120416755, Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, kojeg zastupa Krešimir Rastija, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, radi isplate 37.995,54 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 11. srpnja 2025.

r i j e š i o j e

Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Milasa u Osijeku poslovni broj OVRV-858/2020 od 18. prosinca 2020.

i

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku RABO d.o.o., OIB: 37120416755, Kneževi Vinogradi, Put jabuke 1, isplatiti tužitelju DS Smith Belišće Croatia d.o.o., OIB: 67131617872, Belišće, Vijenac Salamona Heinricha Gutmanna 30, iznos od 37.955,54 EUR (tridesetsedamtisućadevetstopedesetpeteura i pedesetčetiricenta) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od

16.328,31 EUR (šesnaesttisućatristodvadesetosameura i tridesetjedancent) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.630,93 EUR (šesttisućašestotrideseteura i devedesettricenta), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate 37.995,54 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima, iz razloga što prema tuženiku ima tražbinu po dospjelim nepodmirenim računima u ukupnom iznosu od 51.267,82 EUR, a s obzirom na činjenicu kako u svom posjedu ima zadužnicu na iznos od 13.272,28 EUR te je istu pustio na naplatu u FINA-u od tuženika potražuje ovdje utuženi iznos. Javni bilježnik Krešimir Milas u Osijeku donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-858/2020 od 18. prosinca 2020., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi kako osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja, odnosno navodi kako je tražbina prestala. Naime, tuženik ne spori kako su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o prodaji na temelju kojeg je tuženik kao kupac kupovao robu od tužitelja kao prodavatelja, a ugovorni odnos između stranaka tuženik je raskinuo zbog teških povreda ugovornih obveza od strane tužitelja i nastanka štete tuženiku u iznosu od 35.110,67 EUR (ranije 264.541,38 kn) zbog posljedica povrede ugovornih obveza od strane tužitelja. Dalje tuženik navodi kako tužitelj svoju tražbinu temelji na knjigovodstvenom stanju koje je netočno i neistinito, a što je razvidno iz e-mail poruke tužitelja od 11. svibnja 2020. koja sadržava pregled isporučene i vraćene robe (kutija) iz kojeg proizlazi kako je tuženik kao kupac vratio (reklamacija) robu u iznosu od 26.630,98 EUR (ranije 200.651,14 kn) od koje je "navodno" ispravno robe u vrijednosti od 12.296,61 EUR (ranije 92.648,80 kn) te kako se kod tuženika kao kupca nalazi roba u vrijednosti od 7.365,81 EUR (ranije 55.497,70 kn) koju još tužitelj treba preuzeti zbog neispravnosti, koje vrijednosti tužitelj uopće nije proknjižio u svom knjigovodstvu. Dakle, nikakav dug tuženika ne postoji jer isti od tužitelja nije preuzeo robu na koju se tužitelj referira u e-mailu niti ima takvu obvezu jer je Ugovor raskinut, a raskidom Ugovora su stranke oslobođene ugovornih obveza te svaka ugovorna strana ima obvezu vratiti ono što je primila i eventualno naknaditi štetu koju druga ugovorna strana trpi raskidom ugovora. S obzirom na činjenicu kako je tuženik platio robu koju je preuzeo, a nema obvezu preuzeti robu za koju tužitelj tvrdi da je "ispravna" jer je ugovor raskinut, tražbina tužitelja ne postoji.

3. Podneskom od 4. lipnja 2021. tužitelj se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi te u bitnom naveo kako se protivi navodima iz prigovora, odnosno kako se očitovao na pokušaj jednostranog raskida predmetnog Ugovora od 29. svibnja 2020. koji je tužitelj putem e-maila zaprimio 1. lipnja 2020., a u tom dopisu tužitelj detaljno obrazlaže zašto ne prihvaća jednostrani raskid ugovora te se očituje i na neslaganje oko ispravnosti predmetnih kutija predlažući provedbu uzorkovanja i ispitivanja kvalitete tih kutija uz poziv na uzorkovanje koje će biti provedeno 8. lipnja 2020. u 11:00 sati. Nadalje, istim dopisom tužitelj je pozvao tuženika da mu dostavi dokaze o "šteti" koju je pretrpio uslijed navodnih nedostataka na kutijama koje proizvodi tužitelj, kao i da mu dostavi uvjete – udio vlage u skladištima u kojima se kutije nalaze, količinu kutija koje se slažu u isti red i trajanje skladištenja, sve imajući u vidu ugovorene specifikacije naručenih kutija. Tužitelj dalje navodi kako se na sve pozive tuženik oglušio te je uzorkovanje kutija za ispitivanje kvalitete istih provedeno uz posvjedočenje činjenica putem javnog bilježnika 8. lipnja 2020. o kojem uzorkovanju je dostavljen tuženiku zapisnik e-mailom 9. lipnja 2020. te su uzorci poslani na ispitivanje u Institut za celulozu i papir iz Ljubljane, koji Institut je utvrdio kako je uzrok smanjene čvrstoće predmetnih kutija u udjelu vlage u skladištima tuženika većem od specificiranog, kao i u prevelikom opterećenju istih kutija uslijed slaganja većeg broja punih kutija u isti red od onog kako je to bilo specificirano, koji izvještaj (nalaz i mišljenje) od 19. lipnja 2020. je dostavljen tuženiku e-mailom.

4. Podneskom od 5. listopada 2021. tuženik je u bitnom naveo kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-324/2020 utvrđeno kako je raskinut Ugovor o prodaji koji je zaključen između tužitelja i tuženika te je također pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 373/2020 proglašena nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tuženika kao ovršenika, a koju ovrhu je tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo na temelju zadužnice naplative do iznosa od 13.272,28 EUR (ranije 100.000,00 kn).

5. Nadalje, podneskom od 12. listopada 2021. tužitelj je u bitnom naveo kako je u odnosu na prethodno navedene postupke podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv- 93/2021-16 od 22. listopada 2021. određen prekid postupka u konkretnoj pravnoj stvari do donošenja odluke u predmetima poslovni broj P-324/2020 i P-373/2020, odnosno do utvrđivanja pravomoćnosti i ovršnosti navedenih odluka.

6. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-341/2023-18 od 17. listopada 2023. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, iz razloga što je sud izvršio uvid u e-Spis te utvrdio kako su predmeti poslovni broj P-324/2020 i P- 373/2020 pravomoćno završeni.

7. Podnescima od 9. studenog 2023. i od 8. siječnja 2024. tužitelj je u bitnom naveo kako je na temelju presude poslovni broj P-324/2020-4 od 16. lipnja 2021. predmetni Ugovor između stranaka o isporuci ambalaže raskinut te se pozvao na čl. 368. Zakona o obveznim odnosima, odnosno tužitelj je naveo kako tuženik nije ispunio svoju obvezu, a odgovornost za propast isporučene ambalaže leži na njemu pa tužitelj ima pravo na isplatu vrijednosti ambalaže isporučene tuženiku, što se u ovom postupku i traži, samo po drugoj pravnoj osnovi, a do promjene pravne osnove je došlo zbog okolnosti nastalih nakon pokretanja ovog postupka. Također ističe kako odgovornost za narušenu stabilnost i otpornost ambalaže leži u neadekvatnom čuvanju iste u skladištu tuženika (prevelik udio vlage) i u nepoštivanju uputa za maksimalno opterećenje ambalaže te kako je za dio opravdanih reklamacija tuženika tužitelj već umanjio svoju tražbinu po osnovi isporučene ambalaže i tuženiku izdao knjižno odobrenje na iznos od 17.917,97 EUR (ranije 135.002,93 kn), koje je odobrenje obuhvaćeno izvodom otvorenih stavki tužitelja za tuženika s 11. svibnja 2020. i nije predmetom niti jednog od dva postupka koji se vode pred ovim sudom.

8. Podneskom od 12. siječnja 2024. tuženik je u bitnom naveo kako i dalje osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te kako je tijekom postupka kao nesporna utvrđena činjenica kako je tuženik, kao kupac, izvršio reklamaciju i povrat robe tužitelju, kao prodavatelju, u ukupnom iznosu od 33.288,73 EUR (ranije 250.813,92 kn). Nadalje, za preostalu vraćenu robu u vrijednosti od 12.296,61 EUR (ranije 92.648,80 kn) što je sa PDV-om iznosilo 15.370,76 EUR (ranije 115.811,00 kn) tužitelj nije prihvatio tuženikovu reklamaciju niti je robu vratio tuženiku kao kupcu, što znači kako je ta roba koju je tuženik reklamirao i vratio tužitelju i dalje ostala kod tužitelja. Dakle, za robu koju je tuženik u cijelosti vratio tužitelju i za reklamaciju koju je tužitelj djelomično prihvatio, a za dio neprihvaćene reklamacije je robu ostavio kod sebe, tužitelj sada potražuje cjelokupan iznos vrijednosti te reklamirane robe pa se ne može primijeniti članak 368. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na činjenicu kako je Ugovor o kupoprodaji raskinut te kako je tuženik izvršio povrat i reklamaciju robe, došlo je do promjene pravne osnove i u ovom postupku tužitelj više ne može zahtijevati isplatu / kupoprodajnu cijenu za prodanu robu po ugovoru koji je raskinut. Dodatno, tuženik dostavlja i dokaz o povratu euro palete u iznosu od 786,38 EUR (ranije 5.925,00 kn), a za koje euro palete tužitelj i dalje tereti tuženika i koja vrijednost je obuhvaćena izvodom iz otvorenih stavki na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi.

9. Tužitelj je podneskom od 18. siječnja 2024. u bitnom naveo kako reklamacija tuženika nije osnovana, odnosno kako je tuženik naručio jeftine kutije koje nisu predviđene za uvjete koji postoje u njegovim komorama.

10. Presudom ovog suda poslovni broj: Povrv-341/2023-28 od 16. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev i platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Milasa u Osijeku poslovni broj OVRV-858/2020 od 18. prosinca 2020. ukinut je u cijelosti, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.838,20 EUR te je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.125,02 EUR odbijen kao neosnovan.

11. Protiv prethodno navedene presude tužitelj je podnio žalbu te je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-1377/2024- 2 od 12. ožujka 2025. ukinuta presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: Povrv- 341/2023-28 od 16. veljače 2024. u toč. I. i II. izreke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Iz toč. 9. obrazloženja rješenja drugostupanjskog suda razvidno je kako je tužitelj podneskom od 9. studenog 2023. promijenio ne samo pravnu osnovu svog zahtjeva, nego i činjeničnu osnovu i istovjetnost zahtjeva jer umjesto kupoprodajne cijene za isporučenu robu, zbog činjenice kako je ugovor o kupoprodaji raskinut, pozivom na čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zahtijeva naknadu vrijednosti primljene ambalaže, odnosno iz toč. 11. i 12. predmetnog obrazloženja razvidno je kako je suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelj preinačio tužbu, a preinačenom tužbom ne zahtijeva naknadu štete zbog raskida ugovora, nego isplatu protuvrijednosti robe koju je isporučio tuženiku, a on ju ne može vratiti jer je iskorištena. Također, tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi kada je u podnesku naveo kako je tužitelj preinačio pravnu osnovu tužbe, ali se ne može primijeniti pravilo iz čl. 368. ZOO-a da svaka stranka zbog raskida ugovora treba vratiti ono što je primila jer se reklamirana roba nalazi kod tužitelja.

13. S obzirom na činjenicu kako je tužba u ovoj pravnoj stvari preinačena, sud je rješenjem ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Krešimira Milasa u Osijeku poslovni broj OVRV-858/2020 od 18. prosinca 2020., a u skladu sa čl. 452. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP).

14. Podneskom od 8. svibnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev te sada zahtijeva da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37.995,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, a s obzirom na činjenicu kako se njegova tražbina u ovom postupku, a nakon raskida ugovora o kupoprodaji ambalaže, temelji na čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno s obzirom na preinaku tužbe. Također tužitelj ističe kako vrijednost robe za koju je tuženiku priznata reklamacija nije predmet ovog postupka jer je za istu tuženiku izdano knjižno odobrenje prije pokretanja ovog postupka.

15. Podneskom od 19. svibnja 2025. tuženik je u bitnom istaknuo prigovor zastare, a podneskom od 29. svibnja 2025. tuženik je naveo kako kupoprodajna cijena ambalaže nije istovjetna vrijednosti ambalaže.

16. Tužitelj se podneskom od 2. lipnja 2025. očitovao na podnesak tuženika te u bitnom naveo kako je vrijednost ambalaže upravo njezina cijena po kojoj se ta ambalaže prodaje na tržištu te kako tuženik nikada nije osporavao predmetnu vrijednost, kao niti cijenu ambalaže.

17. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka tužitelja na ime tuženika od 6. studenog 2020. (str. 6-7 i 150-151 spisa), obavijest o raskidu tuženika na ime tužitelja s povratnicom od 18. svibnja 2020. (str. 15-17 spisa), tužbu ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi naknade štete od 19. listopada 2020. (str. 18-48 spisa), izvještaj Instituta za celulozu i papir (str. 64-65, 76, 78-80 spisa), podnesak tužitelja na ime tuženika od 16. srpnja 2020. (str. 66 i 73 spisa), zapisnik sa uzorkovanja održanog 8. lipnja 2020. u 11:00 sati u prostorijama tužitelja (str. 67-68 spisa), ispis e-mail komunikacije između tužitelja i tuženika (str. 69-70, 75, 77, 81, 91- 92, 193, 195 spisa), podnesak tužitelja na ime tuženika od 29. svibnja 2020. (str. 71- 72 spisa), zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Ružice Gagro poslovni broj: OU-70/2020-1 od 8. lipnja 2020. (str. 74 spisa), podnesak tužitelja od 27. veljače 2020. (str. 82 spisa), podnesak tužitelja od 30. kolovoza 2019. (str. 83 i 196 spisa), karticu kupca (str. 145-149 spisa), zadužnicu (str. 152-154 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (str. 155-157 spisa), račune tužitelja na ime tuženika sa otpremnicama (str. 158-171 spisa), presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 324/2020-4 od 16. lipnja 2021. (str. 172-175 spisa), potvrde o izvršenom nalogu (str. 176-178 spisa), knjižnu obavijest br. 20-001-3 tuženika na ime tužitelja od 19. veljače 2020. (str. 182 spisa), izdatnice (str. 183-186 spisa), specifikaciju ambalažnog materijala od 19. prosinca 2019. (str. 192 spisa) i od 9. listopada 2019. (str. 194 spisa), podnesak tužitelja od 4. rujna 2019. (str. 198 spisa) i podatke o mjerenju vlage u tuženikovim komorama iz 2019. (str. 252 -255 spisa). Također, sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-324/2020 i spis Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj Ovr-672/2020.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

19. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o prodaji te kako po poslovnim evidencijama tužitelja tuženik istom duguje ovdje utuženi iznos.

20. Naime, prema izvodu otvorenih stavaka od 6. studenog 2020. tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos od 51.267,82 EUR, međutim, tuženik u svom posjedu ima zadužnicu na iznos od 13.272,28 EUR te je istu pustio na naplatu u FINA-u pa tužitelj u ovom postupku potražuje iznos od 37.995,54 EUR.

21. Nesporno je i kako je tuženik dostavio tužitelju podnesak od 18. svibnja 2020., odnosno pismenu obavijest o raskidu svih ugovornih odnosa između tužitelja i tuženika iz razloga što, po navodima tuženika, tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze isporuke kartonskih kutija kako je dogovoreno te kako tužitelj navedeni raskid Ugovora nije prihvatio.

22. Nije sporno niti kako je tužitelj obavio uzorkovanje kutija za ispitivanje kvalitete, kojem nije pristupio tuženik, o kojem uzorkovanju je sastavljen zapisnik te su uzorci poslani na ispitivanje u Institut za celulozu i papir iz Ljubljane.

23. Nije sporna činjenica i kako je pravomoćnom presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-324/2020-4 od 16. lipnja 2021. utvrđeno kako je raskinut ugovor o prodaji zaključen između ovdje tužitelja i tuženika kojim se ovdje tužitelj kao prodavatelj obvezao prodati, a ovdje tuženik kao kupac kupiti kartonske kutije za pakovanje i transport voća (svježa jabuka), što je tuženik dužan priznati te je također naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 35.110,67 EUR (ranije 264.541,38 kn) s pripadajućim zateznim kamatama.

24. Također je nesporno i kako je pravomoćnom presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-373/2020-4 od 16. lipnja 2021. proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja za korist tuženika na temelju zadužnice tužitelja od 7. prosinca 2018. ovjerene kod javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka pod brojem OV-3436/2018 dana 10. prosinca 2018. radi naplate novčanog iznosa od 13.272,28 EUR (ranije 100.000,00 kn).

25. Nadalje, nesporno je i kako je tužitelj podnio prijedloge za povrat u prijašnje stanje te kako su isti odbijeni kao neosnovani.

26. Dakle, nesporno je kako je Ugovor o prodaji na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje raskinut.

27. Sporna je činjenica je li tuženik u obvezi podmiriti potraživanje po preinačenoj tužbi, odnosno isplatiti protuvrijednost primljene robe i je li u ovoj pravnoj stvari nastupila zastara.

28. Naime, tuženik je tijekom postupka isticao kako je izvršio reklamaciju i povrat robe tužitelju.

29. Tijekom postupka sud je izvodio dokaze u odnosu na sporne činjenice.

30. U odnosu na prigovor zastare, sud je utvrdio kako je isti neosnovan.

31. Naime, prijedlog za ovrhu podnesen je 17. prosinca 2020., a tužba u ovoj pravnoj stvari preinačena je 9. studenog 2023., iz čega proizlazi kako nije protekao trogodišnji rok zastare iz čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu ZOO).

32. Uvidom u obavijest o raskidu tuženika na ime tužitelja s povratnicom od 18. svibnja 2020. (str. 15-17 spisa) utvrđeno je kako je tuženik reklamirao i vraćao korištenu robu tužitelju, odnosno kako tuženik ne prihvaća bilo kakvo ponovno preuzimanje reklamiranih, vraćenih i nekvalitetnih kartonskih kutija, međutim iz navedene obavijesti sud nije mogao utvrditi na koju točno robu, odnosno kutije se odnosi reklamiranje i vraćanje robe.

33. Uvidom u ispis e-maila od 11. svibnja 2020. (str. 91 spisa) utvrđeno je kako je tuženik vratio robu tužitelju u iznosu od 26.630,98 EUR (ranije 200.651,14 kn), kako priznata reklamacija iznosi 14.334,37 EUR (ranije 108.002,34 kn) te kako se kod tuženika nalazi roba u iznosu od 7.365,81 EUR (ranije 55.497,70 kn) (str. 92 spisa).

34. Iz izvoda otvorenih stavaka tužitelja na ime tuženika od 6. studenog 2020. (str. 6-7 i 150-151 spisa) proizlazi kako uz prihvaćenu reklamaciju dug tuženika iznosi 51.267,82 EUR, odnosno kako utuženo potraživanje ne uključuje i priznatu reklamaciju.

35. Uvidom u račune tužitelja na ime tuženika sa otpremnicama (str. 158-171 spisa) sud je utvrdio kako je tuženik zaprimio ambalažu za koju tužitelj zahtijeva isplatu vrijednosti iste.

36. Tijekom postupka tuženik je istaknuo kako kupoprodajna cijena ambalaže nije istovjetna vrijednosti ambalaže, međutim sud je mišljenja kako u konkretnom slučaju vrijednost ambalaže određuje se prema cijeni po kojoj je bila prodana i isporučena tuženiku te je utvrđeno kako je tuženik od strane tužitelja zaprimio ambalažu čija vrijednost čini ovdje utuženi iznos.

37. Čl. 368. st. 1. ZOO-a propisano je kako raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, dok je stavkom 2. istog članka propisano ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

38. S obzirom na činjenicu kako je tužitelj ispunio svoju obvezu i tuženiku isporučio ambalažu, koja je korištena od strane tuženika, isti ima pravo na povrat onoga što je dao, odnosno na isplatu protuvrijednosti robe koju je isporučio tuženiku pa je sud prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, u skladu sa čl. 368. st. 2. i čl. 29. ZOO-a.

39. Dokazne prijedloge tužitelja za pribavom podataka od Ministarstva financija, Porezne uprave, za izvođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i za izvođenjem dokaza gospodarskim vještačenjem, kao i dokaze koje je tuženik dostavio uz podnesak do 29. svibnja 2025. i to podneske tužitelja na ime tuženika od 22. listopada 2019. i 30. prosinca 2019., kao i ispis e-mail komunikacije od 18. listopada 2019., sud nije uzeo u obzir, iz razloga što je navedene dokazne prijedloge tužitelj predložio, a tuženik dostavio, nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP-a).

40. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom podataka o izravnoj naplati od Financijske agencije sa pribavom osnove te naplate, iz razloga što je činjenično stanje dovoljno i jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku.

41. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

42. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u iznosu od 16.328,31 EUR.

43. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu od 17. prosinca 2020. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 4. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 12. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 9. studenog 2023. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 18. siječnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 8. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 2. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava podneska od 10. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT), trošak sastava žalbe od 4. ožujka 2024. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 10. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 7. rujna 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 22. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 17. studenog 2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 23. siječnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 22. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) i trošak zastupanja na ročištu održanom 10. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV.

44. Također, sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 426,41 EUR (Tar. br. 2. t. 1.), trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 426,41 EUR (Tar. br. 3. t. 1.) te trošak javnog bilježnika u iznosu od 537,99 EUR.

45. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 6.630,93 EUR odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužitelj tražio trošak sastava podneska od 9. siječnja 2024., a sud mu isti nije priznao jer se radi o podnesku koji je istovjetan podnesku od 9. studenog 2023.

46. Nadalje, tužitelj je tražio trošak sastava podnesaka od 8. svibnja 2025., 2. lipnja 2025. i 10. lipnja 2025. po Tbr. 8. t. 1. OT, a u konkretnom slučaju radi se o podnescima iz Tbr. 8. t. 3. OT.

47. Također, tužitelj je tražio trošak zastupanja na ročištu održanom 17. studenog 2023. po Tbr. 9. t. 1. OT, a u konkretnom slučaju radi se o trošku iz Tbr. 9. t. 5. OT.

48. Tužitelj je tražio ovršni trošak u iznosu od 1.367,50 EUR, a sud mu je priznao trošak javnog bilježnika u iznosu od 537,99 EUR, odnosno sud mu je već ranije priznao trošak sastava prijedloga za ovrhu pa iz navedenog tužitelju ne pripada dva puta isti trošak.

49. Zaključno, tužitelj je tražio trošak sudske pristojbe za presudu donesenu u ponovljenom postupku, međutim ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća se pristojba za novu odluku (Tar. br. 2.).

50. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 11. srpnja 2025.

Sutkinja:

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.