I Kž-639/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-639/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M.Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 143. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbama osuđenika podnesenim protiv rješenja Okružnog suda u Bjelovaru od 3. lipnja 1993. godine broj Kv-133/93 (K-89/85), u sjednici održanoj 8. lipnja 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.V.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe osuđenika J.P., Ž.T. i I.K. kao neosnovane.

Obrazloženje

Okružni sud u Bjelovaru (sada Županijski sud u Bjelovaru) rješenjem od 3. lipnja 1993. godine broj Kv-133/93 (K-89/85) odbio je kao neosnovan zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka osuđenih J.P.,.Ž.T. i I.K. zbog krivičnog djela iz čl. 143. st. 2. u svezi čl. 222. st. 1., 3. i 4. KZRH, dovršenog pravomoćnom presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 22. travnja 1986. godine broj K-89/85-109.

Pod toč. II. zahtjev osuđenika Milutina Škrbine za ponavljanje krivičnog postupka se odbacuje.

Protiv pobijanog rješenja osuđ. J.P. po branitelju L.T., odvjetniku iz B., Ž.T. . branitelju Z.G., odvjetniku iz B. i osuđ. I.K. po branitelju S.M. i P.M., odvjetnicima iz Z., podnijeli su žalbe s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine odnosno preinači i dopusti ponavljanje krivičnog postupka.

Očitujući se o žalbama državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalbe odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

Osuđenik I.K. u žalbi neosnovano ističe da je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, iako se takav prigovor može isticati samo u pogledu presude, što ovdje nije slučaj, jer se radi o rješenju i čl. 386. st. 1. ZKP/93 je određeno koje se odredbe primjenjuju na postupak o žalbi na rješenje. Osim toga, sud prvog stupnja je istina sumarno, ali dostatno i valjano obrazložio zbog čega je, nakon provedenih izviđaja tj. saslušavši vještaka Zavoda za vještačenja, na temelju čijeg nalaza i mišljenja je zatraženo ponavljanje postupka, zaključio da taj pruženi dokaz u smislu čl. 392. st. 1. toč. 4. ZKP/93 nije prikladan da uzrokuje oslobođenje osuđenika ili osudu po blažem zakonu. S obzirom da sud prvog stupnja nije mogao saslušati vještake koji su obavili vještačenje zbog smrti i odlaska u mirovinu saslušan je knjigovodstveni vještak ZVZ-a koji je preuzeo navedeni predmet u ime Zavoda za vještačenja, pa je stoga neosnovana i žalba osuđ. T. u tom pravcu.

Navedeni, vrlo opširni nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenja zasniva se, kako to opravdano nalazi sud prvog stupnja, između ostalog i na izmijenjenim obranama osuđenika, čime su se vještaci upustili u ocjenu provedenih dokaza što je nedopustivo. Na određeni način nalaz polemizira sa zaključcima suda prvog stupnja navodeći da se u konkretnom slučaju radilo o kontrahaži, kao obliku proizvodne suradnje između društvenog sektora i individualnih proizvođača koji se realizira kroz ugovaranje i isporuku određenih poljoprivrednih proizvoda i kod koje je osuđ. Š. prošao nepovoljnije. S obzirom da je sud utvrdio drukčije činjenično stanje nalazi ga pogrešno utvrđenim jer da se ne radi o zajedničkoj proizvodnji na bazi prirasta, kod čega da je stoka vlasništvo "K. ". Stoga se cijeli nalaz i mišljenje bazira na kontrahaži, na osnovu čega su vještaci Zavoda za vještačenja i dali obračun. Osim toga, Zavod za vještačenja pri izradi nalaza i mišljenja nije za osnov uzeo svu dokumentaciju koja se odnosila na poslovanje osuđenika Š., već samo knjigovodstvenu dokumentaciju "K. ", što je nedostatno za davanje cjelovitog nalaza i mišljenja u konkretnom predmetu.

Uz navedeno, a ujedno i prešućujući dio dokumentacije "K. " ili dajući joj drukčije značenje, Zavod za vještačenja dolazi do nekih novih rezultata međutim, pri tome ne uzima u obzir sve ono što je imao u vidu sud pri ocjeni svih dokaza, cjelokupnu dokumentaciju svih radnih organizacija, ukupan broj zadužene stoke od strane osuđ. Š., stvarno vrijeme ulaska te stoke u tovilište, ostvareni prirast i izlaznu težinu iz tovilišta.

Zbog svega navedenog, a i uz ostale manjkavosti kada na primjer uzima postojanje većeg prirasta od stvarnog, što je protivno dokumentaciji u spisu, priznajući nerealno visoke troškove tova, priznajući i one koje osuđ. Š. nije imao i također protivno postojećoj dokumentaciji i slično, navedeni nalaz i mišljenje protivno žalbenim navodima nije dokaz koji bi sam za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima bio prikladan da uzrokuje oslobođenje ili blaže kažnjavanje osuđenika.

Kako samim tvrdnjama iz žalbi da se radi o prikladnom i dovoljnom dokazu nije dovedena u pitanje ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja, trebalo je žalbe odbiti kao neosnovane, i na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. lipnja 1999. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo, v.r.

Milan Gudelj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)