Revt-36/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 36/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. P., N. T., N. Y. S., zastupan po punomoćniku B. F., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P., D. A., zastupana po punomoćniku M. P., odvjetniku iz O., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 7. travnja 1998. godine, br. Pž 976/98, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku od 27. siječnja 1998. godine, br. P 364/97, ispravljena rješenjem od 24. veljače 1998. godine, u sjednici održanoj 27. ožujka 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem od 24. veljače 1998. godine, kojom je tuženik obvezan tužitelju isplatiti svotu od 135.765,00 DEM sa kamatom po ugovorenoj stopi od 1,2% mjesečno i to na iznos od 29.300 DEM tekući od 30. rujna 1994. godine, a na iznos od 106.465 DEM tekući od 29. listopada 1994. godine, sve do isplate, više iznos od 63.724,00 kn na ime troškova spora.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da revizija bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da mu isplati određenu novčanu svotu sa ugovorenom zateznom kamatom, a na ime kupoprodajne cijene prema ugovoru o kupoprodaji.

Utvrdivši u postupku da su stranke zaključile ugovor, prema kojem se tužitelj kao prodavatelj, obvezao tuženiku kao kupcu isporučiti određenu količinu robe, a tuženik se obvezao tužitelju za uzvrat isplatiti određenu cijenu za isporučenu robu, uz kamate od 1,2% mjesečno od dospjeća, da je tužitelj tuženiku, sukladno ugovoru, preko tvrtke P. isporučio ugovorenu količinu robe, da je tuženik na ime kupoprodajne cijene tužitelju isplatio svotu od 40.000 DEM, a da nije isplatio dio cijene u iznosu od 135.765 DEM – nižestupanjski sudovi su obvezali tuženika da tužitelju isplati svotu od 135.765 DEM sa zateznom kamatom od 1,2% od dospjeća do isplate.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji određeno ukazuje.

Suprotno onome što se navodi u reviziji, prema ocjeni ovog suda, izreke nižestupanjskih presuda su razumljive, kako glede glavne stvari, tako i glede dosuđene zatezne kamate, izreka je sukladna tužbenom zahtjevu, a u obrazloženju prvostupanjske presude dati su razlozi o odlučnim činjenicama i primjeni prava, a u drugostupanjskoj presudi dati su odgovori na sve relevantne navode žalbe tužitelja.

Zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik kao kupac u izravnoj ugovornoj obvezi prema tužitelju, kao prodavatelju, utemeljen je na odredbama ugovora koje su stranke zaključile. Zato je neprihvatljiva tvrdnja tuženika da je on, vezano za isporučenu mu robu, u obaveznom odnosu prema tvrtki P., od koje je kao komisionara kupio robu. Takovu tvrdnju tuženika s razlogom su otklonili nižestupanjski sudovi kao neutemeljeni, jer nema oslonca u odredbama ugovora zaključenog među strankama.

Iz izloženog slijedi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 516. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) kada su obvezali tuženika da tužitelju isplati navedeni iznos sa ugovorenom stopom zatezne kamate.

Kako se, prema izloženom, revizija ne pokazuje osnovanom, to je valjalo presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 27. ožujka 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.