I Kž-684/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 684/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2005., broj K-25/01, u sjednici održanoj 11. prosinca 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP-a, oslobođen je optužbe R. Š. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ, a na temelju čl. 123. st. 1. ZKP-a, određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne

I Kž 684/05-3

novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, te postupi sukladno njegovom prijedlogu.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik nalazi da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio proturječne obrane optuženika, kao i iskaze svjedokinje D. P., o tome tko je u stan optuženika donio opojnu drogu heroin, niti je tu činjenicu povezao s daljnjim podatkom da je svjedokinja D. P. zatečena od strane djelatnika policije nakon što je izišla iz stana optuženika, a opojna droga koja je kod nje pronađena bila je zamotana u istrgnuti dio stranice časopisa (čiji se rubovi poklapaju s rubovima istrgnutim iz časopisa u stanu optuženika). Pritom državni odvjetnik povezuje naprijed izložene činjenice, zajedno s obranom optuženika, kao i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, prema kojem je u stanu optuženika pronađena jedna vrećica sa 0,91 gramom opojne droge heroina, kao i dvije vrećice s tragovima te droge, te istrgnuti dijelovi časopisa V. što po stajalištu državnog odvjetnika ukazuje da je optuženik neovlašteno prodavao opojnu drogu heroin (kao i kokain).

Suprotno izloženim prigovorima državnog odvjetnika, potrebno je naglasiti da je sud prvog stupnja na temelju potpune i pravilne ocjene obrane optuženika, kao i iskaza svjedokinje D. P., zajedno sa iskazima svjedoka D. M. i Ž. J., te i provedenim vještačenjima u Centru za krim vještačenja I. V. iz Z., ispravno zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga radnjom neovlaštene prodaje opojne droge svjedocima D. P. i N. S..

Stoga i žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, samim isticanjem naprijed izloženih posrednih indicijalnih činjenica o tome da je svjedokinja D. P. zatečena po djelatnicima policije u blizini stana optuženika s opojnom drogom, koja je bila zamotana u papir istrgnute stranice časopisa koji se nalazio u stanu optuženika, nije dostatan za zaključivanje o učinu kaznenog djela, pri čemu državni odvjetnik smatra da je u tom segmentu potrebno preocijeniti sve naprijed navedene dokaze, iz kojih onda žalitelj izvodi zaključke suprotne od onih koje je izveo sud prvog stupnja.

Međutim, mora se naglasiti da sama okolnost da je svjedokinja D. P. po djelatnicima policije zatečena u blizini stana optuženika s opojnom drogom (kao i daljnji podatak da je ta droga bila zamotana u istrgnutu stranicu papira časopisa V. ipak ne pruža punu izvjesnost o tome da je optuženik osoba, koja je navedenoj svjedokinji neovlašteno prodavala opojnu drogu heroin.

Pritom je potrebno naglasiti da iz obrane optuženika proizlazi da su u vrijeme počinjenja djela optuženik i svjedokinja D. P. bili u duževremenoj emotivnoj vezi, a (oba kao utvrđena teška ovisnika o opojnoj drogi), spornu drogu su zajednički u stanu optuženika i koristili. Pritom nema onog razmimoilaženja u obrani optuženika i iskazu navedene svjedokinje koju apostrofira državni odvjetnik, jer optuženik ističe da je navedenog dana opojnu drogu u njegov stan unijela svjedokinja D. P., dok se ona o toj činjenici zbog proteka vremena ne može izjasniti, jer se ne sjeća tko je navedenog dana drogu prethodno nabavio. Daljnja važna činjenica koja proizlazi iz iskaza navedene svjedokinje, odnosi se na podatak da

I Kž 684/05-3

je ona, a nakon što su optuženik i svjedokinja opojnu drogu zajednički iskonzumirali, preostali dio droge zapakirala u istrgnutu stranicu časopisa, te odnijela sa sobom.

Na istinitost obrane optuženika, kao i iskaza navedene svjedokinje, ukazuje i provedeno komparativno vještačenje po kojem je ona droga koja je pronađena u stanu optuženika u količini od 0,91 gram opojne droge heroina, po svom kemijskom sastavu različita od opojne droge heroina u količini od 0,40, te 0,07 grama koja je pronađena kod svjedokinje D. P., iz čega treba zaključiti da je optuženik vrlo malu količinu opojne droge, koja potječe iz različitog izvora, držao kod sebe, a bila je namijenjena optuženiku samo za njegovu osobnu uporabu. Istovremeno, s obzirom na postojanje njihove duže emotivne veze, te činjenice da su oboje u vrijeme počinjenja djela bili teški ovisnici o opojnim drogama, ispravno sud prvog stupnja zaključuje da su navedenu opojnu drogu, koju je prethodno u stan optuženika unijela svjedokinja D. P., a nakon što su je zajednički iskonzumirali, preostali dio opojne droge heroina iz stana je iznijela svjedokinja D. P.. To istovremeno ukazuje da između njih nije postojao, u svezi nabave i korištenja opojne droge, odnos između dilera i kupca, niti je dokazano da bi optuženik navedenu količinu opojne droge heroina prodao svjedokinji D. P. (kao i svjedoku, sada pokojnom, N. S., iako se državni odvjetnik u svojoj žalbi zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na tog svjedoka, ne žali).

Cijeneći, stoga, cjelokupno tako utvrđeno činjenično stanje, a posebno okolnost da je kod optuženika provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da se radi o duževremenom politoksikomanskom i teškom ovisniku o opojnim drogama, a do sada se nije pojavljivao kao počinitelj kaznenih djela vezanih za zlouporabu opojnih droga, niti jednim drugim dokazom nisu potvrđene one činjenice koje bi ga teretile, a iz iskaza svjedokinje D. P. doista proizlazi da su svu nabavljenu opojnu drogu koristili zajednički i samo za sebe, sud prvog stupnja je sa svom potrebitom pouzdanošću izveo jedini pravilan i moguć zaključak, da optuženik nije počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ-a u vezi čl. 25. ZIDKZ, na način kako ga tereti optužba, odnosno da to nije dokazano.

Slijedom svega izloženog, o žalbi državnog odvjetnika odlučeno je, na temelju čl. 387. ZKP-a, kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 11. prosinca 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.