Revt-39/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 39/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.-S. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u S., protiv tuženika I. Z., vl. ugostiteljsko-turističkog obrta I. P., kojeg zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u I., radi naknade štete u iznosu od 581.024,00 kn po tužbi, radi povrata projektne dokumentacije po protutužbi, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-795/08-11 od 25. rujna 2012., kojima su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu broj P-596/04 od 2. studenoga 2007., u sjednici održanoj 5. ožujka 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I – Dužan je tuženik u roku 8 dana naknaditi tužitelju štetu u iznosu 474.922,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos 286.198,88 kn teče od 25. 3. 2004. god. do isplate, na iznos 33.399,63 od 29. 3. 2004. god. do isplate i na iznos 155.324,00 kn od 13. 5. 2004. god. do isplate.

II – Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, da mu tuženik plati iznos od 106.101,41 kn i spp.

III – Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„Tužitelj je dužan vratiti tuženiku slijedeću tehničku dokumentaciju i to: glavni projekt svezak I do IX/96 sa troškovnikom građevinskih i zanatskih radova, projekt plinske stanice TD-PS 007 sa troškovnikom izrađen od strane, „V.“ S., izvedbeni projekt vodovoda i kanalizacije izveden od strane T. S. I./96 sa troškovnikom, kompletni arhitektonski projekt sa fizikom zgrade br. 26/96 izrađen od strane „L. p.“ M., projekt agregatske stanice izrađen od strane „M.“ S. I./1996 sa troškovnikom, ponudbene troškovnike (bez cijena) za građevinske i obrtničke radove, elektriku, vodu i kanalizaciju, termo instalaciju i plinsku instalaciju, te izvadak iz katastra od 19. 11. 2003. god. i izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda Makarska od 13. 11. 2003. god. u roku 15 dana.“

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I – Utvrđuje se vrijednost predmeta spora po protutužbenom zahtjevu tuženika u iznosu 10.000,00 kn.

II – Tuženik je dužan platiti tužitelju parnični trošak u iznosu 67.109,80 kn u roku 8 dana.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-596/04 od 2. studenoga 2007. u točki I. njezine izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 356.610,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 262.800,00 kn teče od 25. ožujka 2004. do isplate; na iznos od 25.600,00 kn od 29. ožujka 2004. do isplate i na iznos od 68.210,00 kn od 13. svibnja 2004. do isplate.

II. Preinačava se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-596/04 od 2. studenoga 2007. u točki I. njezine izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji iznos od 118.312,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku platiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 118.312,51 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 23.398,88 kn teče od 25. ožujka 2004. do isplate; na iznos od 7.799,63 kn od 29. ožujka 2004. do isplate i na iznos od 87.114,00 kn od 13. svibnja 2004. do isplate.“

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-596/04 od 2. studenoga 2007. u točki II. njezine izreke.“

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„I. Uvažava se tuženikova žalba i ukida rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-596/04 od 2. studenoga 2007. u točki I. njegove izreke, bez potrebe vraćanja na ponovan postupak.

II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-596/04 od 2. studenoga 2007. u točki II. njegove izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 45.552,95 kn.

III. Preinačava se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-596/04 od 2. studenoga 2007. u točki II. njegove izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 21.556,85 kn i rješava:

Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjih parničnih troškova u iznosu od 21.556,85 kn kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba protiv točke II. rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-596/04 od 2. studenoga 2007. u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova.“

Protiv drugostupanjske presude pod toč. I. izreke i protiv drugostupanjskog rješenja pod toč. I. i II. izreke reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju i drugostupanjske odluke u pobijanom dijelu preinači uz obvezivanje tužitelja na plaćanje parničnih troškova tuženiku, podredno ukinuti nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Tuženik je popisao trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Tuženik u tom pravcu u reviziji navodi da se u konkretnom slučaju radi o pravnim pitanjima od čijeg rješenja ovisi odluka u ovom sporu, te ih naznačuje kako slijedi:

1. „Kada je već dokazao, a očito jeste, da tužitelj nije ispunio ugovor u smislu financiranja ugovorenog posla, te kako je postupao prijevarno (korištenje dokumentacije koju mu je dao tuženik kao svoje i ispostavljanje posebnog računa u troškovniku ugovora za istu dokumentaciju tuženiku, dogovaranje sa N. I. iza leđa tuženika, posebno cijene o kupoprodajnom ugovoru i stvarna cijena)… može li tuženik temeljem čl. 124. ZOO-a prostom izjavom volje dati raskid ugovora.“

2. „Može li se tužitelju dosuditi naknada izmakle dobiti iako nije dokazao postojanje niti jednog zakonitog uvjeta iz čl. 155. i 189. ZOO-a za dosudu izmakle dobiti, te da li je to pitanje, usprkos isticanju cijelog niza prigovara, dužan dokazivati tuženik ili tužitelj. Može, ako su zakoni nebitni!“

Tuženik nadalje navodi da u sličnoj pravnoj stvari postoje sasvim drugačije odluke i to odluka ovog suda broj Rev 158/11 i odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2535/2006 od 19. listopada 2009., time da u reviziji tuženik citira dijelove obrazloženja navedenih odluka.

Međutim, pitanja koje navodi tuženik utemeljena su na navodima kojima se u stvari preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa se prema shvaćanju ovoga suda ne radi o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 3. ZPP. Međutim, sve kada bi se iz pitanja izostavili takvi navodi tuženika opet se ne bi radilo o pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, u odnosu na pitanje pod 1., treba reći, da nižestupanjski sudovi nisu niti izrazili pravno shvaćanje glede raskida ugovora u smislu odredbe čl. 124. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), dok je pitanje pod 2. (kada se izostave navodi tuženika kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi) činjenične naravi, odnosno ovisi o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju.

Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost predmetne revizije (čl. 382. st. 3. ZPP).

Stoga na temelju odredbe čl. 392. b) st. 3. i 4. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 5. ožujka 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.