Gž-3857/2014-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-3857/2014-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice G. G. S. iz Z., protiv I-tužene L. A., rođ. S. iz D., II-tužene D. K.-D., rođ. S. iz K., III-tuženog M. S., pok. S. iz R., IV-tuženog I. S., pok. M. iz O., V-tuženog D. S., pok. M. iz K., VI- tuženog B. Š. iz M., VII-tužene I. P., rođ. P. iz K., VIII-tužene Đ. P., rođ. P. iz K., IX-tužene D. A., rođ. J. iz K., X-tuženog A. J. iz S., XI-tuženog Ž. J., pok. J. iz K. i XII-tuženog E. J. pok. Z. iz K., radi ispravka upisa i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 1568/2013-18 od 7. siječnja 2014. godine, dana 12. prosinca 2016. godine,

r i j e š i o j e

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1568/2013-18 od 7. siječnja 2014. godine p o t v r đ u j e u točki I izreke.

2. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice u k i d a s e citirano rješenje u točki II izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

Citiranim rješenjem u točki I izreke odbijen je prijedlog tužiteljice za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, a točkom II tužba odbačena.

Protiv tog rješenja žali se tužiteljica sadržajno se pozivajući na sve zakonske žalbene razloge iz čl.353. st.1. i čl.381. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP). U odnosu na odluku u točki I izreke navodi kako nikada nije tražila oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi zbog slabog imovnog stanja pa da zbog toga nije bila u obvezi sudu niti dostaviti bilo kakvu dokumentaciju, odnosno potvrdu nadležne Porezne uprave. Ističe kako je postupak pokrenula zbog nezakonite radnje zemljišnoknjižnog odjela suda prvog stupnja pa da je neprihvatljiv stav da se predmetni postupak ne može podvesti pod onaj postupak koji je propisan odredbom čl.16. st.1. t.16. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11 i 112/12; dalje ZSP).

Žalbenim navodima koji se odnose na točku II izreke pobijanog rješenja u bitnom iznosi dosadašnji tijek postupka, odnosno sadržaj pojedinih rješenja i podnesaka u spisu, smatrajući da je udovoljila zahtjevu suda za ispravkom tužbe. Osim toga, da je sud prvog stupnja neosnovano njenu žalbu smatrao prijedlogom za povrat u prijašnje stanje jer da takav prijedlog nikada nije podnijela. Podnesak koji je dostavila tijekom postupka u spis da je bio zagubljen tako da je iz svih navedenih razloga pobijano rješenje nezakonito. Predlaže da se isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Žalba je djelomično osnovana.

Sud prvog stupnja donoseći rješenje u točki I izreke utvrđuje da je tužiteljica već u tužbi zatražila oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, ali da uz prijedlog nije dostavila potvrdu o imovnom stanju izdanu od nadležne Porezne uprave, što je bila u obvezi sukladno odredbi čl.173. st.2. ZPP-a. Kako nije postupila na navedeni način, to smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz čl.172. st.2. ZPP-a, odnosno čl.15. st.3. ZSP-a jer tužiteljica nije dokazala ispunjenost tih pretpostavki. Nadalje, zaključuje kako protivno tvrdnjama tužiteljice ne proizlazi da bi se radilo o postupku propisanom odredbom čl.16. st.1. t.16. ZSP- a pa da bi ista bila oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi, te isti odbija kao neosnovan. Osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da prilikom podnošenja prijedloga za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi u tužbi nije prijedlog temeljila na tvrdnjama da bi bila slabog imovnog stanja te da bi iz tih razloga ispunjavala uvjete za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi. Stoga nije bila u obvezi dostavljati potvrdu o imovnom stanju nadležne Porezne uprave te davati izjavu o imovnom stanju, niti dolazi u primjenu odredba čl.172. st.2. ZPP-a. Navedeno iz razloga što je tužiteljica tvrdila da se radi o postupku u kojem je temeljem zakona oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Međutim, protivno njenim tvrdnjama pravilno je sud prvog stupnja cijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji je kao tužiteljica pokrenula radi zaštite Ustavom zajamčenih ljudskih prava i sloboda, odnosno zaštitu zbog nezakonite radnje, već se radi o postupku pokrenutom radi ispravka upisa. Stoga se i prema mišljenju ovoga suda ne radi o postupku u kojem bi tužiteljica prema samom Zakonu ispunjavala uvjete za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi, odnosno postupku na koji se odnosi odredba čl.16. st.1. t.16. ZSP-a, pa je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je njen zahtjev odbijen.

Iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja spisa proizlazi da je sud u postupanju po tužbi tužiteljice zaprimljene dana 14. studenoga 2011. godine pozvao rješenjem od 28. svibnja 2012. godine da tužbu ispravi i dopuni sukladno odredbi čl.107. st.1. ZPP-a, uz odgovarajuće upute i upozorenja u smislu odredbe čl.109. st.2.-4. ZPP-a. Dana 27. kolovoza 2012. godine sud prvog stupnja donio je rješenje kojim se tužba u predmetu smatra povučenom, ali je tužiteljica protiv rješenja izjavila žalbu s kojom je postupao kao s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje (čl.117. ZPP-a). Stoga je donio rješenje poslovni broj P-4259/2011-10 od 26. travnja 2013. godine kojim je dopušten povrat u prijašnje stanje te ukinuto rješenje do 27. kolovoza 2012. godine kojim je bilo utvrđeno da se tužba smatra povučenom. Istim rješenjem tužiteljica je pozvana u roku od 15 dana dostaviti sudu potvrdu o imovnom stanju izdanu od nadležne Porezne uprave i navesti svoj OIB ili podredno broj osobne iskaznice, te određena vrijednost predmeta spora iznosom od 10.000,00 kn.

U postupanju po podnesku tužiteljice od 18. lipnja 2012. godine za koji tvrdi da je istim uredila odnosno precizirala tužbeni zahtjev, sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje na način da tužbu odbacuje iz razloga što ista nije dostavila OIB ili broj osobne iskaznice. Pazeći na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijanog rješenja, ovaj je sud utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl.109. st.4. ZPP-a kada je tužbu tužiteljice (samo) iz navedenog razloga odbacio. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe i dostavljenog ispravka po rješenju suda (14. studenoga 2011. godine odnosno 18. lipnja 2012. godine) odredbom čl.106. st.2. ZPP-a bilo je propisano da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u svezi s njima moglo postupiti, s time da kao obvezatni sadržaj podneska nije bio naveden OIB stranke. Odredbom čl.12. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("NN" 25/13; dalje ZID ZPP/13) izmijenjena je navedena odredba tako da sada glasi: Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Podnesci osobito trebaju sadržavati oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj, izjave i potpis podnositelja. Prijelaznim i završnim odredbama, odnosno čl.102. st.2. ZPP-a propisano je da se navedena izmjena primjenjuje i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ZID ZPP/13 (1. travnja 2013. godine), pa i na predmetni postupak.

Međutim, prema mišljenju ovoga suda samo nedostatak osobnog identifikacijskog broja tužitelja ne čini tužbu nepotpunom odnosno nerazumljivom na takav način da se po istoj ne bi moglo postupati. Samo oni nedostaci u tužbi zbog kojih sud ne može postupiti po istoj imaju za posljedicu odbacivanje tužbe, kako je to propisano odredbom čl.109. st.4. ZPP-a. Navedeno iz razloga što je podatak o OIB-u stranke objavljen na internetskoj stranici MUP-a RH i što se taj podatak može pribaviti od Ministarstva financija, Porezne uprave kao za to nadležnog tijela. Da zakonodavac nije imao u vidu takvu sankciju za propust dostave osobnog identifikacijskog broja tužitelja uz tužbu upućuje i odredba čl.184.a ZPP-a kojom je propisano da ukoliko je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog izostanka ili presude zbog ogluhe, a sud ne raspolaže podatkom o osobnom identifikacijskom broju tuženika, će taj podatak pribaviti po službenoj dužnosti od Ministarstva financija, Porezne uprave.

Osim toga, drugačijim tumačenjem došlo bi do povrede prava tužiteljice na pristup sudu, protivno čl.6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06). Ovo nadalje i iz razloga što tužiteljica rješenjem suda prvog stupnja od 26. travnja 2013. godine kojim je pozvana dostaviti osobni identifikacijski broj ili broj osobne iskaznice, nije bila upozorena na takve pravne posljedice, odnosno da će za slučaj nepostupanja tužba biti odbačena.

Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka ponovno ocijeniti da li su s obzirom na činjenične navode tužiteljice iznesene u tužbi i naknadno dostavljenim podnescima te tužbene zahtjeve navedene u podnesku od 15. lipnja 2012. godine, ispunjeni uvjeti za postupanje po tužbi, odnosno da li su za pojedine zahtjeve ispunjeni uvjeti za donošenje meritorne odluke i daljnje postupanje ili eventualno odbacivanje iz drugih razloga.

Stoga je primjenom odredbe čl.380. t.2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 13. prosinca 2016. godine

SUTKINJA

Lidija Oštarić Pogarčić

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.