Revr-685/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 685/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr.sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz K., koga zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženih 1/ B. C. d.d. po punomoćniku D. K., odvjetniku iz R., i 2/ Hrvatske šume, Uprava šuma Gospić, koga zastupaju punomoćnici I. M., djelatnica II-tuženika i I. Š., odvjetnik iz Z., J. D. M., radi naknade štete, rješavajući reviziju II-tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gospiću od 26. lipnja 2002. godine, br. Gž 203/02, koja je ispravljena rješenjem toga suda od 30. kolovoza 2002. godine, br. Gž 203/02-4, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću od 28. rujna 2001. godine, br. P 149/97-133, u sjednici održanoj dana 13. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

Djelomično se odbija revizija II-tuženika kao neosnovana i to u odnosu na presude Županijskog suda u Gospiću od 26. lipnja 2002. godine, br. Gž 203/02-2 i Općinskog suda u Gospiću od 28. rujna 2001. godine, br. P 149/97-133, u dijelu, kojim je II-tuženik obvezan da solidarno sa I-tuženikom isplati tužitelju na ime manje ostvarene zarade u razdoblju od 1. rujna 1988. godine do 1. siječnja 1994. godine i na ime 60% veće plaće za 1984. godinu do mjeseca kolovoza 1988. godine iznose citirane u prvostupanjskoj presudi, osim za period od mjeseca siječnja do mjeseca travnja 1985. godine.

Preinačuju se iste presude u dijelu, kojim je tužitelju dosuđena naknada na ime izgubljene zarade u vidu glavnog potraživanja za period od mjeseca siječnja do mjeseca travnja 1985. godine, te se tužitelj s tim dijelom tužbenog zahtjeva odbija.

U ostalom dijelu kojim je II-tuženik obvezan isplatiti tužitelju na ime manje ostvarene zarade u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 1994. godine iznose citirane u prvostupanjskoj presudi nižestupanjske presude se ukidaju i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja obvezan je II-tuženik da solidarno sa I-tuženikom plati tužitelju na ime izgubljene zarade od 1. rujna 1988. do 31. prosinca 1994. godine ukupno glavnicu od 28.967,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate mjesečnih obroka kako je to citirano u izreci prvostupanjske presude pod I, te je nadalje u izreci pod II iste presude obvezan II-tuženik da solidarno s I-tuženikom od 1. siječnja 1995. godine plaća mjesečnu rentu u iznosu od 2.048,98 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te je nadalje u izreci pod III obvezan II-tuženik da solidarno s I-tuženikom plati tužitelju na ime 60% ostvarene veće zarade od 1984. do 31. kolovoza 1988. godine u mjesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci tog dijela prvostupanjske presude osim što je za period od 1. siječnja do 30. travnja 1985. godine glavnica navedena u iznosu od 0,0053 sa zakonskom zateznom kamatom od 1. svibnja 1985. godine do isplate, te je II- tuženik nadalje obvezan da solidarno s I-tuženikom nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 34.505,59 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja. Ista presuda je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Gospiću od 30. kolovoza 2002. godine, br. Gž 203/02-4, u uvodu redak 8. u pogledu punomoćnika drugotuženika s time da se dodaje i punomoćnik odvjetnik I.Š. iz Z., te u obrazloženju na strani 3. u četvrtom redu, tako da umjesto riječi drugostupanjskom ima pisati prvostupanjskom.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude II-tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navode revizije i predlaže da se reviziju II- tuženika odbije kao neosnovanu.

Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji II-tuženika.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno, da se tužitelj kao radnik II-tuženika

– sjekač dana 8. studenog 1982. godine nalazio na brodu I-tuženika sa ostalim radnicima i da je vršen utovar trupaca sa dizalicom, te da je došlo do pucanja alke na samarici dizalice uslijed čega je pala kolotura s visine oko 10 m sa sajlom i trupcem s krana dizalice, pri čemu je kolotura pala na tužitelja i teško ga tjelesno ozlijedila.

Nadalje je utvrđeno, da se tužitelj nalazio na palubi broda, da nije bio upozoren po radniku I-tuženika (kapetanu broda), da ne smije stajati na tom dijelu broda kao i da nije bio obučen za rad na utovaru trupaca na brodu po II-tuženiku.

Sudovi nižeg stupnja imajući u vidu kada se je dogodila nesreća na radu pravilno su zaključili, da se na konkretni spor primjenjuje odredba čl. 208. tada važećeg Zakona o udruženom radu, prema kojoj se odgovornost radne organizacije za naknadu štete ocjenjivala prema općim načelima o odgovornosti za štetu.

Međutim, sudovi nižeg stupnja pravilno su ocijenili, da se odgovornost II-tuženika za štetu nastalu u nesreći na radu ocjenjuje i prema odredbi čl. 2. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu (pročišćeni tekst objavljen u "Narodnim novinama", broj 19/78) a da se prema st. 4. istog članka radne organizacije mogu osloboditi svoje odgovornosti ako dokažu da je šteta nastala uslijed više sile, protupravnog djelovanja treće osobe ili uslijed grube nemarnosti radnika.

Sudovi nižeg stupnja ocjenjujući odgovornost tužitelja za spornu štetu i prigovor II- tuženika da je do štetnog događaja došlo krivnjom treće osobe, pravilno su odbili navedene prigovore s obzirom da su pravilno ocijenili, da tužitelj nije postupio s grubom nepažnjom glede stajanja na palubi broda pri utovaru trupaca dizalicom s obzirom da nije bio upozoren, a niti obučen po II tuženiku glede opasnosti stajanja na tom dijelu. Također su pravilno nižestupanjski sudovi odbili prigovor II-tuženika da je do nesreće na radu došlo krivnjom treće osobe s obzirom da se radi o istom procesu rada i da radnici druge radne organizacije kao što je ovdje bio dizaličar I-tuženika nisu treće osobe u smislu st. 4. čl. 2. Zakona o zaštiti na radu.

Sudovi nižeg stupnja pravilno su dosudili tužitelju naknadu za izgubljenu zaradu primjenom odredbe čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) kroz period od 1. rujna 1988. do 31. prosinca 1993. godine koja se sastoji u razlici između naknade koju je tužitelj primao za vrijeme bolovanja i zarade koju bi ostvario da je radio odnosno da nije došlo do nesreće na radu, te razlike između invalidske mirovine koju tužitelj prima od 10. svibnja 1985. godine i zarade koju bi ostvario da nije došlo do nesreće na radu.

Međutim, sudovi nižeg stupnja nisu ocijenili prigovor II-tuženika kao relevantan, da se od 1. siječnja 1994. godine utvrdi da li bi tada ili kasnije tužitelj otišao u starosnu mirovinu, pa je stoga od tog perioda pa nadalje valjalo ukinuti nižestupanjske presude kako bi sud prvog stupnja utvrdio spornu okolnost i ponovno odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva, jer bi tada tužitelju pripadala naknada koja bi se sastojala u razlici između starosne i invalidske mirovine.

đena na nepostojeću novčanu

U odnosu na prigovor revidenta, da je kamata dosu

jedinicu, ovaj revizijski sud prihvaća prigovor revidenta, da se ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu kad novčani zahtjev tužbe glasi na iznos manji od najmanje važeće novčane jedinice kao što je dosuđen u izreci prvostupanjske presude za razdoblje siječanj-travanj 1985. godine u iznosu od 0,0053 kn, pa je u tom dijelu trebalo tužitelja odbiti sa glavnim potraživanje, ali u tom slučaju tužitelju pripada pravo na zatezne kamate kao sporedno potraživanje, a koje teku od tužbe (čl. 2. ZPP), pa sve dok glavno potraživanje nije prestalo. U odnosu na zakonske zatezne kamate na potraživanje navedeno u izreci prvostupanjske presude na iznos od 0,0053 kn ukinute su nižestupanjske presude kako bi sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrdio koliko je iznosilo glavno potraživanje tužitelja u tom dijelu i kada je prestalo i u kojem iznosu tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na to sada glavno potraživanje koje više ne postoji i od kada su kamate postale glavno potraživanje, te o tome prvostupanjski sud treba ponovno donijeti odluku. Naime, zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu kroz period od mjeseca siječnja do mjeseca travnja 1985. godine, bio je postavljen u tada važećoj valuti i kada je došlo do denominacije i kada se ono više nije moglo izraziti u sadašnjoj valuti na to potraživanje tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana tužbe pa do dana kada je glavno potraživanje prestalo.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja (čl. 393., 395. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 13. ožujka 2003. godine

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivo Grbin, v.r.