Rev-1550/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1550/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N.S. iz U., U. r. , koju zastupa J.K., odvjetnik iz P., protiv tuženoga I. o. d.d. P., A.C. ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženoga protiv presude Županijskog suda u Puli od 5. prosinca 1994. godine broj Gž- 1220/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 13. srpnja 1994. godine broj P-1693/93-19, na sjednici održanoj dana 19. studenog 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Puli, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 5. prosinca 1994. godine broj Gž-1220/94 potvrdio presudu Općinskog suda u Puli od 13. srpnja 1994. godine broj P-1693/93-19 kojom je naloženo tuženome platiti tužiteljici svotu od 62.476,04 kn sa zateznim kamatama na svotu od 58.830,00 kn od 13. srpnja 1994., na svotu od 4,54 kn od 1. veljače 1992. godine, na svotu od 3,27 kn od 1. ožujka 1992. godine, na svotu od 10,60 kn od 1. kolovoza 1992. godine, na svotu od 1.392,00 kn od 1. kolovoza 1992. godine i na svotu od 2.236,00 kn od 6. lipnja 1994. godine sve do isplate, kao i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 8.384,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženi zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

Tuženik u reviziji ističe, da je na ime novčane naknade neimovinske štete dosuđena neprimjerena svota po svojoj visini s obzirom na društvene prilike i gospodarsku krizu. Što se tiče putnih troškova sud je donio presudu na temelju navoda same tužiteljice kako u odnosu na visinu tako i u odnosu na dospjelost. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Tuženikovi navodi u reviziji, da je sud donio odluku u odnosu na materijalne troškove, odnosno putne troškove u odnosu na visinu i dospjelost na temelju kazivanja tužiteljice se odnose na utvrđeno činjenično stanje, a u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Visinu materijalnih troškova, kao i vrijeme dospjelosti, odnosno vrijeme od kada teku kamate prvostupanjski sud je uistinu utvrdio na temelju izjave tužiteljice. Međutim, s tim izjavama o visini troškova, njihovoj potrebi i vremenu od kada bi trebale teći kamate na svotu tih troškova tuženik je bio upoznat prije zaključenja rasprave, a iz sadržaja spisa proizlazi da nije prigovorio, kako visini tako i osnovu tih troškova prije zaključenja rasprave. U žalbi tuženik je općenito prigovorio dosuđenoj svoti na ime naknade materijalne štete, ali taj svoj prigovor uopće nije obrazložio.

Dosuđena novčana svota na ime naknade neimovinske štete je primjerena slučaju i u skladu je s uobičajenom praksom utvrđivanja visine novčane naknade neimovinske štete. Tužiteljica je dobila ozljede u dobi od 34 godine života, te će posljedice tih ozljeda osjećati cijelog života. Radi se o mladoj ženskoj osobi, kod koje je pored ostaloga nastupio srednji stupanj naruženosti, pa je dosuđena novčana svota na ime naknade neimovinske štete nedvojbeno primjerena.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje se tuženik poziva u reviziji, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. studenog 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)