I Kž-408/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 408/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Kučeković Vojislava kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Kocijančić Erike, mr Frančula Rudolfa i dr. Pavišić Berislava kao članova vijeća, i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. H. J., zbog krivičnog djela iz čl.35. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužioca i opt. H. J., podnesenim protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 21. ožujka 1990. K 16/90, u sjednici održanoj 27. veljače 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara i branitelja Grubešić

Živadina, odvjetnika iz Osijeka,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba javnog tužioca, preinačuje se prvostepena presuda u odluci o kazni, te se opt. H. J. za krivično djelo zbog kojeg je prvostepenom presudom oglašen krivim, po čl. 35. st. 1. KZH osudjuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

Temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10. veljače 1988. godine pa nadalje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. H. J., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. H. J., zbog kriv.djela iz čl. 35. st. 1. KZH, te je po istom zakonskom propisu osudjen na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Temeljem čl. 50. st. 1. KZ SFRJ optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. veljače 1938. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 98. st. 4. ZKP-a optuženik je oslobodjen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

I Kž 408/1990-5

Temeljem čl. 108. st. 2. ZKP-a ošt. J. B. je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Temeljem čl. 95. st. 2. toč. 8. ZKP-a optuženik je dužan punomoćniku oštećenih mr. B. R., odvjetniku iz O. naknaditi troškove zastupanja oštećenih u iznosu od 2.352,90 dinara.

Sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo - kuhinjski nož (CD br. 10/88), nakon pravomoćnosti presude ima se uništiti.

Protiv te presude podnio je žalbu javni tužilac i opt. H. J..

Javni tužilac se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna.

Opt. H. J. se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i troškovima u pogledu zastupanja oštećenih i predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Optuženik je podnio odgovor na žalbu javnog tužioca i predložio da se ova žalba odbije kao neosnovana.

Javno tužilaštvo Hrvatske je u smislu čl. 370. st.

2. ZKP-a predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a uvaži žalba javnog tužioca i izrečena kazna povisi.

Sjednici vijeća ovog suda, pored zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara, prisustvovao je i branitelj G. Ž., odvjetnik iz O., dok prisutnost opt. H. J. u smislu čl. 371. st. 2. ZKP-a nije osigurana, jer vijeće nije našlo da bi to bilo svrsishodno.

Žalba javnog tužioca je osnovana, dok žalba opt. H.

J. nije osnovana.

Neosnovano ističe optuženik bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, koja žalbena osnova posebno i nije obrazložena, a ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti u okviru propisa iz čl. 376. st. 1. t. 1. ZKP-a, ovaj sud takvih povreda nije našao.

Nije u pravu optuženik niti kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdjeno, jer da se on, zbog napada i teškog vrijedjanja oštećenice nalazio u stanju jake razdraženosti, te da je počinjeno djelo trebalo pravno označiti kao krivično djelo ubojstva na mah iz čl. 36. KZH.

Suprotno stanovištu žalbe, iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik postupao u stanju jake razdraženosti, koja bi bila izazvana napadom ili teškim vrijedjanjem od strane oštećenice.

I Kž 408/1990-5

Prvostepeni sud je savjesno i iscrpno analizirajući obranu optuženika, kao i cjelokupni procesni materijal s pravom našao, da pod konkretno utvrdjenim okolnostima djela, nema osnova za kvalifikaciju djela po čl. 36. KZH.

Oštećenica nije ničim napadala optuženika (to ni sam optuženik nije tvrdio u svojoj obrani), nailazila je iz centra sela prema svojoj kući, a okolnost što je pritom rekla optuženiku "da bježi od srama", bez obzira što se optuženik zbog toga mogao smatrati subjektivno povrijedjenim, ne može se nikako uzeti kao teško vrijedjanje u smislu čl. 36. KZH. Optuženik je i prije ovog dogadjaja, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka Ž. A., R. M. i Š. M. prijetio pokojnoj oštećenici J. L., a dan prije kritičnog dogadjaja provedeno je uredovanje od strane Općinskog suda u Belom Manastiru, radi uredjenja medje izmedju optuženika i oštećenih, te je pritom ustanovljeno da se jedan dio dvorišne ograde optuženika, te jedan dio njegove kuće i nastambe za svinje nalazi u dvorištu oštećenih, zbog čega je bio jako nervozan i slijedeći dan je odlučio da ne ide na posao, a kada je u toku dopodneva naišla oštećenica, on je nasuprot nje goloruke, zadao joj kuhinjskim nožem, dužine oštrice 12 cm, ubodom veće snage, ubodno reznu ranu na lijevoj strani grudnog koša s kanalom dubokim 13 cm, koja je prodirala u prsište i zahvatila srce i koja je dovela do iskrvarenja i smrti oštećenice, a niti pravovremena liječnička intervencija ne bi mogla spasiti život oštećenice.

U pogledu pak psihičkog stanja optuženika, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. M. N., optuženik je sociopatski strukturirana ličnost, čija je razdraženost izvirala iz strukture njegove ličnosti, a nije rezultat duševne bolesti, niti novog situacionog bolesnog duševnog stanja, a kritične zgode bio je smanjeno uračunljiv, ali ne bitno, pa stoga ni podaci iz tog nalaza ne daju uporišta za stanovište u žalbi u pogledu pravne oznake djela.

Iz iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Osnovana je medjutim, žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni.

Naime, uzimajući u obzir težinu počinjenog krivičnog djela i visoki stupanj krivične odgovornosti optuženika, jer se radi o najtežem napadu na ljudski život, te da je optuženik lišio života oštećenicu samo zbog poremećenih susjedskih odnosa u vezi medje, a nakon izvršenja djela mirno je ušao u svoju kuću i nož spremio u ladicu stola, pokazujući time svoju bezobzirnost i bešćutnost, te imajući u vidu da je optuženik do sada više puta osudjivan (i zbog kriv.djela protiv života i tijela - list 77), a da je kritične zgode bio samo u smanjeno uračunljivom stanju, ali ne bitno, tada po ocjeni ovog suda izrečena kazna po prvostepenom sudu ne odgovara težini počinjenog djela. Zato je ovaj Vrhovni sud, uvaženjem žalbe javnog tužioca preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o kazni i optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset godina za koju nalazi da odgovara težini djela i društvenoj opasnosti djela i učinioca, te da će se njome postići svrha kažnjavanja.

I Kž 408/1990-5

Iz razloga zbog kojih je uvažena žalba javnog tužioca nije uvažena žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Neosnovano se žali optuženik zbog odluke o plaćanju troškova punomoćniku oštećenika, jer je ova odluka pravilno donesena temeljem čl. 95. st. 2. toč. 8. ZKP-a, a optuženika se ne može osloboditi od naknade ovih troškova, jer oni ne idu u korist budžeta, već u korist trećih lica.

Zbog svih iznesenih razloga trebalo je presuditi kao u izreci ove drugostepene presude.

U Zagrebu, 27. veljače 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

mr. Kučeković Vojislav v.r.