II Kž-79/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 79/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 24. rujna 2008. broj Kv-132/08 (K-6/08) o određivanju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. veljače 2009. godine

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba opt. D. P., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) određen je pritvor protiv opt. D. P. iz osnove propisane u čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.

Protiv tog rješenja žali se opt. D. P. po branitelju M. K., odvjetniku iz D., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Razmatrajući razloge u pobijanom rješenju, kao i navode žalbe optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da s pravom žalitelj u žalbi ističe kako se zaključci suda prvog stupnja o neophodnosti mjere pritvora, za sada ne mogu prihvatiti.

II Kž 79/09-3

Naime, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se optuženik na prijavljenoj adresi boravišta nije mogao pronaći, niti u fazi istrage, a niti nakon podnošenja optužnice, budući je vršenjem provjere po djelatnicima policije dobiven podatak da je s adrese …, odselio na nepoznatu adresu, te da egzistira pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP.

Međutim, kod tog zaključivanja sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je predmet inkriminacije izuzetno mala količina (0,05 grama amfetamina), koja je blaža vrsta droge, te, shodno tome, da li se ista svrha pritvorske mjere po navedenoj osnovi može ostvariti i kojom od mjera opreza iz čl. 90. ZKP.

Prvostupanjski sud trebao je voditi računa da se pritvor, u smislu odredbe iz čl. 101. st. 1. ZKP, može odrediti samo ako se ista svrha ne može ostvariti drugom mjerom.

Stoga je potrebno da prvostupanjski sud ponovno razmotri sve okolnosti koje su od relevantnog utjecaja za primjenu pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, a koje po svojem karakteru predstavljaju upravo one okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, i istovremeno, da li se ta opasnost može otkloniti izricanjem koje od mjera opreza, vodeći računa o svim okolnostima prethodno navedene težine inkriminirane djelatnosti optuženiku. Nakon toga će prvostupanjski sud donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će i valjano obrazložiti.

Slijedom svega izloženog, a primjenom odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Damir Kos, v.r.