Rev-2534/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2534/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ilije Čuljata i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I.S. iz K., .. ., zastupane po punomoćniku H.M., odvjetniku iz K., protiv tuženika P.I. iz Č. ., zastupanog po punomoćniku K.I., odvjetniku iz I., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 4. svibnja 1993. broj Gž-476/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 11. ožujka 1993. godine broj P-149/93-9, u sjednici održanoj 7. prosinca 1994.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Ivancu, od 11. ožujka 1993. godine broj P-149/93-9 suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice I.S. da se utvrdi prema tuženiku P.I. da je tužiteljica vlasnica nekretnina i to:

- k.č.br. 567 gospodarske zgrade od 700 m5

- k.č.br. 567 put od 978 m5

- k.č.br. 567 gospodarsko dvorište od 500 m5

- k.č.br. 567 oranica od 2117 m5

- k.č.br. 569 oranica G.

sve upisane u z.k.ul.br. 814 k.o. Č., a što da je tuženik P.I. dužan priznati, te tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njeznog prava u zemljišnju knjigu, a koju ispravu da će u protivnom zamjeni ova presuda, te da se naloži tuženiku da sve ove nekretnine preda tužiteljici u posjed, slobodne od stvari i osoba, a ujedno da mu se naloži da tužiteljici nadoknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Tužiteljica I.S. dužna je tuženiku P.I. nadoknaditi parnični troška u iznosu od 243.250 HRD, a u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

r i j e š i o j e:

Usvaja se prijedlog tužiteljice I.S. te se izdaje privremena mjera zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina iz toč. I presude, a uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnjim knjigama.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice".

Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 4.svibnja 1993. godine broj Gž-476/93-2 žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu broj P-149/93-9 od 11. ožujka 1993. godine a nepobijano rješenje kojim je izdana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine tuženog ostala je neizmjenjena.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske presude tako da se usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice time da joj tuženik nadoknadi u cijelosti parnični trošak kao i trošak za sastav revizije u iznosu od 363.125 HRD te eventualno za taksu.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da je vlasnica predmetnih nekretnina i tuženik obveže da joj izda tabularnu ispravu podobnu za upis njenog vlasništva na tim nekretninama kao i da ga se obveže da joj iste nekretnine preda u posjed slobodne od stvari i osoba.

Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke zaljučile ugovor o zajmu kojim se tuženik obvezao tužiteljici vratiti pozajmljeni novčani iznos u točno određenim visinama i u točno određeno vrijeme i da je kao "garanciju" da će navedene iznose uredno isplatiti dao svoje nekretnine koje su opisane u ispravi nazvanoj "vansudska nagodba". Među strankama je ugovoreno da će tužiteljica u slučaju nepodmirenja obveze tuženog postati vlasnik predmetnih neketnina i da stupa u njihov posjed. I ovaj revizijski sud ocjenjuje da obveza tuženog kojom tužiteljici priznaje vlasništvo nekretnina i obvezuje joj predati iste u posjed nije nastala poslije dospjelosti potraživanja tužiteljice prema tuženom, jer je nagodba zaključena dana 23.12.1991. godine, pa je pravilan zaključak nižih sudova da okolnost što je tužiteljica na toj ispravi svoj potpis ovjerila tek 19.1.1993. godine ne znači da je to dan zaključenja ugovora.

Iz navedenih činjeničnih utvrđenja proizlazi da su stranke pored pogodbe o zajmu ugovorile i to da tuženik dopušta tužiteljici da u slučaju nepodmirenja dužnog iznosa navedene nekretnine prelaze u njezino vlasništvo.

Međutim, ugovaranje takve obveze je izričito zabranjeno (čl. 973. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), jer takva obveza krije u sebi mogućnost iskorištavanja teškog materijalnog položaja dužnika, pa je navedena klauzula ugovora ništava (čl. 105. ZOO) i ugovor o zajmu kojeg su stranke zaključile vrijedi i bez te odredbe.

Kako dakle, ne postoji pravna osnova, jer davanje nekretnine kao "garanciju" ne predstavlja osnovu po kojoj tužiteljica može steći vlasništvo nad predmetnim nekretninama, pravilno je primijenjeno materijalno pravo (čl. 69. Zakona o vlasničkopravnim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91), kada je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

Nisu se mogli prihvatiti oni revizijski razlozi kojima se navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno uvrđeno (dan zaključenja vansudske nagodbe i sl.), jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 7. prosinca 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin