Gž R-815/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-815/2018-2

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić, kao predsjednice vijeća, te Verice Franić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marije Šimičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G., OIB: ... iz V., kojeg zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika R. d.o.o., OIB: ... iz V., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. i k. iz S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 6.Pr-1/18-11 od 10. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 6.Pr-1/18-11 od 10. srpnja 2018., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, pa se preinačuje odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke prvostupanjske presude i to na način da ista u tom dijelu sada glasi:

„Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kuna dok se u preostalom dijelu za više traženo do iznosa od 5.000,00 kuna zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužitelj I. G. iz V. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika R. d.o.o. ... o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju I. G. iz V. K. od 29. studenog 2017. nije dopuštena, te da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika.

2. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika dana 30. prosinca 2016. sudski se raskida s danom zaključenja glavne rasprave.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu plaće u mjesečnom iznosu 4.060,32 kune bruto za period od dana izvanrednog otkaza ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu, u ukupnom iznosu od 24.361,92 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate, tekućim od dospijeća iznosa na način kako slijedi:

-na iznos od 4.060,32 kn počevši od 16. siječnja 2018.

-na iznos od 4.060,32 kn počevši od 16. veljače 2018.

-na iznos od 4.060,32 kn počevši od 16. ožujka 2018.

-na iznos od 4.060,32 kn počevši od 16. travnja 2018.

-na iznos od 4.060,32 kn počevši od 16. svibnja 2018.

-na iznos od 4.060,32 kn počevši od 16. lipnja 2018.

do isplate, primjenom prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, određene čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 12.180,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi zatezne kamate koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju I. G. iz V. da tuženiku R. d.o.o. iz V. na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 5.000,00 kuna u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv ove presude žalio se tužitelj, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), predlažući ukidanje, podredno preinačenje iste, potražujući trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i u okviru žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upire žalitelj. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju opisno upire tužitelj u žalbi, jer je sud ovlašten na temelju odredbe članka 8. ZPP-a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjenjuje provedene dokaze (konkretno iskaze svjedoka i tužitelja) drugačije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čini tužitelj u žalbi. Predmet spora je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu, te zahtjev za isplatu naknade plaće, kao i osnovanost zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete. Prema odredbi članka 116. stavak 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17; dalje: ZR-a), poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ( izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Shodno odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

Po provedenom postupku prvostupanjski je sud smatrao utvrđenim:

-da je tužitelj imao zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme s tuženikom temeljem ugovora o radu od 30. prosinca 2016., za poslove fizičkog radnika,

-da je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu od 29. studenog 2017. tužitelju otkazao ugovor o radu, koju odluku je tužitelj primio dana 30. studenog 2017.,

-da se u obrazloženja te Odluke o otkazu, u bitnome navodi kako je tužitelj dana 29. studenog 2017. odbio izvršiti zadatak u skladu s ugovorom o radu, tako što je odbio nalog poslodavca za odlazak na obavljanje poslova sahrane, zajedno s grupom radnika u kojoj se isti tada nalazio, čime da je narušen ugled tuženika kao poslodavca,

-da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, te je potom pravovremeno zatražio i sudsku zaštitu predmetnom tužbom,

-da je tuženik kao poslodavac, dolazio u sukobe s tužiteljem oko izvršenja radnih zadataka i prije ovog događaja od 29. studenog 2017. na što je tužitelj upozoravan,

-da je tuženik u nekoliko navrata tužitelju dao priliku da ispravi svoje postupanje i time opravda povjerenje poslodavcu, no, isti je nastavio s kršenjem radnih obveza, što se i ponovilo kada je tužitelj odbio sa ostalim radnicima u Donjim Andrijevcima otići na obavljanje poslova sahrane koja je već ranije bila ugovorena iako je tužitelju bilo poznato da je to trebao obaviti u sklopu poslova svog radnog mjesta,

-da se tuženik, između ostalog, bavi i poslovima vezanim uz pogrebnu djelatnost, u sklopu koje djelatnosti neke situacije ne određuje tuženik kao tvrtka, već posao kojeg je u određenom trenutku potrebno obaviti, tako da tuženik u procesu rada, u tijeku dana, može imati jednu sahranu, dok ponekad nema sahrane, pa je u takvim okolnostima nužno izvršiti preraspodjele radnika i određene poslove napustiti kako bi se mogla na vrijeme obaviti sahrana,

-da je tuženik kao tužiteljev poslodavac imao pravo od tužitelja očekivati i zahtijevati (kao u ostalom i od svih svojih radnika) da savjesno i na vrijeme ispunjava svoje radne obveze s tim da dosljedno poštuje propisani proces rada i radne obveze, vodeći računa o poslovnom uspjehu i ugledu poslodavca ,

-da je tužitelj neopravdano odbio nalog poslodavca da zajedno sa svim ostalim radnicima napusti radilište u Donjim Andrijevcima kako bi tuženik mogao uredno, na vrijeme i bez problema obaviti ugovorenu sahranu,

-da je u iznesenim okolnostima ugovor o radu otkazan u zakonskom roku kojeg propisuje odredba članka 116. stavak 2. ZR-a,

-da tako imajući u vidu tužiteljevo učestalo kršenje radnih obveza u dužem i kontinuiranom trajanju i posebice konkretno odbijanje radnih zadataka kritične zgode, nastavak radnog odnosa tužitelju kod tuženika nije moguć,

-da povrede radnih obveza tužitelja kako je navedeno u Odluci o otkazu i utvrđeno u postupku, predstavljaju teško kršenje procesa rada i obveza iz ugovora o radu zbog kojih je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika te predstavljaju opravdan razlog zbog kojega je izvanredno otkazan ugovor o radu tužitelju,

-da je tuženik prilikom otkazivanja poštovao proceduru otkazivanja ugovora o radu propisanu ZR-a, i u tom smislu nema povrede odredbe članka 119. stavak 2. ZR-a,

Na navedeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdivši predmetni otkaz dopuštenim odbio kako zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu tako i zahtjeve koje je postavio u vezi s posljedicama tog otkaza, naknadu plaće, odnosno zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete.

Povreda radnih obveza ove prirode predstavlja opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, posebice imajući u vidu djelatnost tuženika.

Radi se naime o tome da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje da savjesno ispunjava svoje radne obveze, i da poštuje proces rada i time da čuva ugleda poslodavca, dok je s druge pak strane tužitelj neopravdano odbio obavljanje radnog zadatka u okviru poslova svog radnog mjesta.

Inače, tužitelj u žalbi prvenstveno osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu i iznosi svoje stavove o ocjeni tih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja s tim u vezi (jer prema njegovom shvaćanju sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze).

S tim u vezi žalitelju je odgovoriti da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

Nadalje, žalbenim navodima ( glede sadržaja predmetne odluke) ne dovodi se u sumnju shvaćanje prvostupanjskog suda da je predmetna Odluka donesena u okolnostima iz odredbe članka 120. ZR-a, koje shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Isto tako, suprotno tvrdnji žalitelja sud je svoja uvjerenja i izneseni zaključak, obrazložio uvjerljivim i logičnim razlozima utemeljenim na rezultatima provedenog postupka.

Stoga suprotni navodi žalbe ne mogu dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

S druge strane, činjenični prigovori koji se ističu prvi put u žalbi, a ne odnose se na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne mogu imati utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u smislu odredbe iz članka 352. ZPP-a.

Međutim osnovano tužitelj osporava zakonitost odluke o troškovima postupka.

Naime, u konkretnom slučaju radilo se prvenstveno o radno statusnom sporu, te su sve provedene radnje u postupku i bile upravo i jedino s tim u vezi.

Utoliko tuženiku sukladno Tarifnom broju 7. točka 2.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 14/12, 103/14, 18/14 i 107/15; dalje: Tarife) pripada samo jednokratna nagrada od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak, a kojemu iznosu je onda u smislu Tbr. 42. Tarife trebalo dodati porez na dodanu vrijednost. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je u smislu odredbe članka 154. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom iznesenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 17. siječnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.