Revr-1242/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1242/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž. iz D. S., koju zastupa punomoćnik D.

V., odvjetnica u Z., protiv tuženika Centra za … d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1714/10 od 8. ožujka 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1466/07 od 1. lipnja 2010., u sjednici održanoj 21. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I./ Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće, a za razdoblje od svibnja 1996. godine, pa do zaključno veljače 1999. godine, iznos od 30.786,63 kn (trideset tisuća sedamsto osamdeset šest kuna i šezdeset četiri lipe) sa zateznim kamatama tekućim, i to:

- na iznos od 878,66 kn počevši od 10. lipnja 1996. godine do isplate,

- na iznos od 813,52 kn počevši od 10. srpnja 1996. godine do isplate,

- na iznos od 869,38 kn počevši od 10. kolovoza 1996. godine do isplate,

- na iznos od 632,71 kn počevši od 10. rujna 1996. godine do isplate,

- na iznos od 850,78 kn počevši od 10. listopada 1996. godine do isplate,

- na iznos od 918,84 kn počevši od 10. studenog 1996. godine do isplate,

- na iznos od 2.476,11 kn počevši od 10. prosinca 1996. godine do isplate,

- na iznos od 884,80 kn počevši od 10. siječnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 931,11 kn počevši od 10. veljače 1997. godine do isplate,

- na iznos od 890,63 kn počevši od 10. ožujka 1997. godine do isplate,

- na iznos od 964,11 kn počevši od 10. travnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 917,61 kn počevši od 10. svibnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 931,15 kn počevši od 10. lipnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 904,11 kn počevši od 10. srpnja 1997. godina do isplate,

- na iznos od 931,18 kn počevši od 10. kolovoza 1997. godine do isplate,

- na iznos od 917,92 kn počevši od 10. rujna 1997. godine do isplate,

- na iznos od 919,40 kn počevši od 10. listopada 1997. godine do isplate,

- na iznos od 932,99 kn počevši od 10. studenog 1997. godine do isplate,

- na iznos od 923,86 kn počevši od 10. prosinca 1997. godine do isplate,

- na iznos od 934,47 kn počevši od 10. siječnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 933,13 kn počevši od 10. veljače 1998. godine do isplate,

- na iznos od 969,49 kn počevši od 10. ožujka 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.010,27 kn počevši od 10. travnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.037,27 kn počevši od 10. svibnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.012,29 kn počevši od 10. lipnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.025,48 kn počevši od 10. srpnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.055,83 kn počevši od 10. kolovoza 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.026,77 kn počevši od 10. rujna 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.027,32 kn počevši od 10. listopada 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.166,73 kn počevši od 10. studenog 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.013,36 kn počevši od 10. prosinca 1998. godine do isplate,

- na iznos od 79,25 kn počevši od 01. siječnja 1999. godine do isplate,

- na iznos od 6,11 kn počevši od 10. veljače 1998. godine do isplate,

i to počevši od 10. lipnja 1996. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te trošak parničnog postupka, a sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 17.288,05 kn (sedamnaesttisućadvjestoosamdesetosamkunaipetlipa), a u roku od 8 dana.

III. Odbija se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.718,62 kn (tritisućesedamstoosamnaestkunaišezdesetidvijelipe).

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

„Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-1466/07 od 1. lipnja 2010. te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 30.786,64 kn sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 878,66 kn počevši od 10. lipnja 1996. godine do isplate,

- na iznos od 813,52 kn počevši od 10. srpnja 1996. godine do isplate,

- na iznos od 869,38 kn počevši od 10. kolovoza 1996. godine do isplate,

- na iznos od 632,71 kn počevši od 10. rujna 1996. godine do isplate,

- na iznos od 850,78 kn počevši od 10. listopada 1996. godine do isplate,

- na iznos od 918,84 kn počevši od 10. studenog 1996. godine do isplate,

- na iznos od 2.476,11 kn počevši od 10. prosinca 1996. godine do isplate,

- na iznos od 884,80 kn počevši od 10. siječnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 931,11 kn počevši od 10. veljače 1997. godine do isplate,

- na iznos od 890,63 kn počevši od 10. ožujka 1997. godine do isplate,

- na iznos od 964,11 kn počevši od 10. travnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 917,61 kn počevši od 10. svibnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 931,15 kn počevši od 10. lipnja 1997. godine do isplate,

- na iznos od 904,11 kn počevši od 10. srpnja 1997. godina do isplate,

- na iznos od 931,18 kn počevši od 10. kolovoza 1997. godine do isplate,

- na iznos od 917,92 kn počevši od 10. rujna 1997. godine do isplate,

- na iznos od 919,40 kn počevši od 10. listopada 1997. godine do isplate,

- na iznos od 932,99 kn počevši od 10. studenog 1997. godine do isplate,

- na iznos od 923,86 kn počevši od 10. prosinca 1997. godine do isplate,

- na iznos od 934,47 kn počevši od 10. siječnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 933,13 kn počevši od 10. veljače 1998. godine do isplate,

- na iznos od 969,49 kn počevši od 10. ožujka 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.010,27 kn počevši od 10. travnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.037,27 kn počevši od 10. svibnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.012,29 kn počevši od 10. lipnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.025,48 kn počevši od 10. srpnja 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.055,83 kn počevši od 10. kolovoza 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.026,77 kn počevši od 10. rujna 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.027,32 kn počevši od 10. listopada 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.166,73 kn počevši od 10. studenog 1998. godine do isplate,

- na iznos od 1.013,36 kn počevši od 10. prosinca 1998. godine do isplate,

- na iznos od 79,25 kn počevši od 10. siječnja 1999. godine do isplate,

- na iznos od 6,11 kn počevši od 10. veljače 1999. godine do isplate, time da zatezna kamata do 31. prosinca 2007. teće po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate a od 1. siječnja 2008. do isplate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 15.018,20 kn, sve u roku od 8 dana.“

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u vezi čl. 373. a. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP. Predlaže da se pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica je podnijela odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b tog Zakona dopuštena je redovita revizija.

U konkretnom predmetu drugostupanjska presuda je donijeta na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP, jer je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu smatrajući da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Kako, dakle, drugostupanjski sud nije preinačio prvostupanjsku presudu prema odredbama čl. 373.a ZPP, to je revizija tuženika pozivom na tu odredbu nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn, dok sukladno st. 2. istog članka, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1., stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora je 30.786,64 kn.

Prema tome, vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija nije dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za odlučivanja o reviziji podnijetoj u smislu čl. 382. st. 2. ZPP su: da je određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Tuženik u reviziji postavlja pravno pitanje: „Da li postoji osnova za primjenu čl. 81. st. 3. i st. 4. Zakona o radu?“, te se poziva na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, a da pritom određeno naznačuje u navodima revizije samo presude Županijskog suda u Zagrebu.

Da bi se zaista postavljeno pravno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana prema čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, mora biti riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, a ne samo jednog županijskog suda (čl. 35. Zakona o sudovima "Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 122/10).

Stoga se u konkretnom slučaju postavljeno materijalnopravno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema tome, predmetna revizija nije dopuštena ni u smislu čl. 382. st. 1. ZPP niti u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. prosinca 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.