Gž-1098/2019-2 · Županijski sud u Puli - Pola

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1098/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. D. iz K., ..., P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici Đ. C., odvjetnici iz Sv. I. Z., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. društvu H. & p., d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P- 1173/2019-5 od 20. rujna 2019., 30. prosinca 2019.

r i j e š i o j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj: P-1173/2019-5 od 20. rujna 2019. na način da se kao neosnovan odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka koji se odnose na sastav žalbe u iznosu od 500,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda navedeni sud oglasio se mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari i odlučio da će po pravomoćnosti pobijanog rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu – Općinskom sudu u Rijeci.

Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj, u bitnome, ističe da nije sporno da je između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, dakle Općinskog suda u Rijeci, međutim obzirom da je predmet ovog spora utvrđivanje ništetnosti ugovornih odredbi i isplata temeljem Ugovora o kreditu broj: ..., od 13. veljače 2008., u kojem ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluga, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti potrošačko pravo, pa se posljedično tome, a cijeneći sudsku praksu suda Europske unije, nepoštenom odredbom takvog ugovora ima smatrati odredba o isključivoj nadležnosti prema mjestu glavnog poslovnog mjesta ili pružatelja usluga (presuda suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Racio Mauriciano Quintero i drugi – C-240/98 do C- 244/98). O odredbi čl. 16. Ugovora o kreditu, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora koja nije bila predmetom pregovaranja, pa se posljedično tome ima smatrati nepoštenom i u konkretnom slučaju mjesno je nadležan sud prema mjestu prebivališta potrošača. Osim toga, ukazuje i na odredbu čl. 59. ZPP. Poziva se i na pravna shvaćanja Županijskih sudova u Varaždinu, Slavonskom Brodu, Rijeci, Splitu i Osijeku izraženo u sličnim predmetima. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se za suđenje odredi Općinski sud u Sesvetama, kao mjesno nadležni sud uz naknadu troškova postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tužitelja je osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije pravilno i zakonito. Naime, prvostupanjski sud je, kako to sadržajno ukazuje i žalitelj, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP jer je u povodu prigovora tuženika pogrešno odlučio o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud se, prihvaćajući osnovanim prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, oglasio mjesno nadležnim za suđenje o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje ništetnosti odredba ugovora o kreditu broj: ..., od 13. veljače 2008., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i isplate, budući je odredbom čl. 16. navedenog ugovora o kreditu između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost Općinskog suda u Rijeci.

Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije pravilan.

Naime, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda o ovom prigovoru tuženika valjalo je odlučiti uz primjenu Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP) u kojem, je između ostalih, implementirana i smjernica 99/2013 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.

Na temelju odredbe čl. 49. st. 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

Temeljem odredbe čl. 51. ZZP propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takva odredba za tužitelja, kao potrošača nepoštena.

Osim toga, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora o kreditu u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od tužitelja koji na takvu ugovornu odredbu nije mogao utjecati i obzirom na takvu ugovornu odredbu i njegovu udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog suda u Rijeci, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa posljedično tome valja zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

Obzirom da je u konkretnom slučaju tužitelj uspio sa svojom žalbom i da je zahtijevao naknadu troškova postupka za sastav žalbe u iznosu od 500,00 kn, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP valjalo je obvezati tuženika da ovaj zahtijevani trošak naknadi tužitelju i odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja. Visina ovog parničnog troška utemeljena je na odredbi Tbr. 10. točke 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarife).

Pula - Pola, 30. prosinac 2019.

S u d a c

Bruno Franković, v.r.