Rev-104/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 104/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja maloljetnog P. Z. iz S. K. Z., kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik Z. Z., kojeg zastupa punomoćnica M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika J. o. d.d., F. Z., kojeg zastupaju punomoćnici D. B. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zlataru broj Gž-854/08-2 od 9. rujna 2009., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Zaboku broj P-60/07-40 od 28. rujna 2007., 19. kolovoza 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 55.104,00 kune i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 12.325,75 kuna sve sa zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2007. do isplate (točka I. i II. izreke), tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.728,33 kune sa zateznom kamatom tekućom od 28. rujna 2007. do isplate (točka III. izreke), a odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.776,00 kuna (točka IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom IV. izreke (stavak I. izreke), odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 19.280,00 kuna te odluka o troškovima postupka (točka II. izreke) preko nespornog iznosa od no je preinačena odluka o troškovima postupka u 5.000,00 kuna (stavak II. izreke). Djelomič

dijelu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude pa je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 522,00 kune (stavak III. izreke).

Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude i odluke o troškovima postupka reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP).

Revident podnosi reviziju zbog materijalnopravnog pitanja tj. pitanja pravilne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 195. i čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) odnosno je li pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede visine dosude pravične novčane naknade tužitelju za nematerijalnu štetu po osnovu pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenim na odjelnoj sjednici održanoj 29. studenoga 2002., kada su prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ (dalje Orijentacijski kriteriji). Osim toga, tuženik u reviziji prigovara i konačnoj odluci o troškovima postupka uopće ne navodeći pravno pitanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija na temelju čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pored ostalog, primjerice i ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (čl. 382. st. 2. točka 3. ZPP).

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda drugostupanjskog suda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Naime, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na sjednici održanoj 29. studenoga 2002., kada su razmatrani i prihvaćeni Orijentacijski kriteriji, predstavlja, kako sam naziv tih, Orijentacijskih kriterija, kaže da se radi o kriterijima koji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 200. st. 1. ZOO. Pri tome Orijentacijski kriteriji doista ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade. Međutim, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada za nematerijalnu štetu dolazi do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s čl. 200. ZOO.

Osim toga, revidentova analiza kriterija i visina dosuđenih naknada za nematerijalnu štetu po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova i straha tužitelju u odnosu na Orijentacijske kriterije svodi se na vlastitu, subjektivnu ocjenu o tome kolika bi visina naknade po navedenim osnovima trebala pripasti tužitelju.

Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem ovog, revizijskog, suda pa se u konkretnom slučaju postavljeno materijalnopravno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Zbog izloženog je, na temelju čl. 392. st. 2. ZPP, tuženikova revizija odbačena kao nedopuštena.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.