Rev-3097/1998 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3097/98.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika Osnovne škole «Viktorovac» Sisak, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 4. rujna 1998. godine broj Gž-484/98., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku od 3. srpnja 1997 godine broj P-254/94., u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sisku od 3. srpnja 1997. godine broj P-254/94. naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 140.171,45 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 3.7.1997. godine do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 43.900,00 kuna, u roku od petnaest dana, dok je s ostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen. Presudom Županijskog suda u Sisku od 4. rujna 1998. godine broj Gž-484/1998. djelomično je preinačena navedena presuda na način da je tuženica obvezana platiti tužitelju iznos od 80.171,45 kuna, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i parničnim troškom u iznosu od 25.089,00 kuna, dok je s ostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kad mu je s osnova duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti dosuđen iznos od 20.000 kuna, te da primjerena naknada za taj vid štete iznosi 80.000,00 kuna. Predlaže pobijanu presudu

preinačiti tako da se dosuđeni iznos naknade nematerijalne štete uveća u skladu s navodima revizije, uz naknadu troškova parničnog postupka i troškova revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stavka 2. točke 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok druge bitne povrede odredaba ZPP nisu niti bile razlog izjavljivanja revizije.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je tužitelj u dobi od 8 godina stradao za vrijeme školskog odmora u osnovnoj školi V. u S. na način da su ga srušila dva učenika škole, uslijed čega je zadobio prijelom lijeve natkoljenice. Radi liječenja navedene ozljede tužitelj je operiran u više navrata, a potom upućen na rehabilitaciju.

Uslijed zadobivene ozljede tužitelj je pretrpio jake bolove u trajanju od 6 tjedana, bolove srednjeg stupnja u trajanju od slijedećih 6 tjedana, te kroz daljnja 3 mjeseca lakše bolove, te mu je za navedeni oblik štete sud dosudio naknadu u iznosu od 50.000 kuna. Pretrpio je i intenzivan strah, te mu je s tog osnova dosuđena naknada štete u iznosu od 5.000 kuna. Duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti trpio je u omjeru od 10% kroz 13 godina. Sve su smetnje, naime, po mišljenju vještaka trebale trajati najkasnije do prestanka rasta, a medicinski se računa da osobe rastu do 21. godine. Stoga mu je za taj oblik štete dosuđena naknada u iznosu od 20.000 kuna, pri čemu sudovi ističu da je doista bio uskraćen u svim dječjim i mladenačkim igrama, ali kako se nije radilo o trajnom stanju već o privremenoj invalidnosti od 10%, smatraju navedeni iznos primjerenom naknadom za taj oblik štete. Za duševne boli zbog naruženosti lakog stupnja tužitelju je dosuđena naknada u iznosu od 10.000,00 kuna.

Pogrešno tužitelj smatra, da dosuđeni iznos od 20.000 kuna ne predstavlja pravičnu naknadu pretrpljene štete uslijed duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti. Iako je doista kao dijete zasigurno bio jako pogođen činjenicom da ne može sudjelovati u svim aktivnostima primjerenim svojoj dobi, s obzirom na utvrđeni omjer smanjenja životnih aktivnosti od 10%, dosuđeni se iznos od 20.000 kuna ukazuje primjerenom naknadom. Ovo pogotovo s obzirom na utvrđenu činjenicu da to smanjenje nije trajno, već da se radi o posljedicama koje su imale prestati najkasnije do prestanka rasta, odnosno tužiteljeve 21. godine.

Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 te 112/99 – dalje ZOO) kad je tužitelju za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti dosuđen navedeni iznos naknade.

Kako dakle nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje tužitelj ukazuje, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 16. svibnja 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.