Revr-240/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 240/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz S. B., koju zastupa A. S., odvjetnik u S. B., protiv tuženika B.P.B. d.d. iz S. B., koga zastupa Ž. D., odvjetnik u P., radi poništenja odluke o otkazu, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. prosinca 2003. godine broj Gž-503/03-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 6. veljače 2003. godine broj P-507/02-11, u sjednici održanoj dana 22. rujna 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 15. prosinca 2003. godine broj Gž-503/03-2 i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 6. veljače 2003. godine broj P-507/02-11 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu broj 00-32/2002 nedopuštena i da se poništava, - za vraćanje na radno mjesto referenta kunskog knjigovodstva i uspostavu svih prava iz radnog odnosa, te je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.220,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljičina žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne

či i odluka o otkazu ukine i predmet primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preina

vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je:

- da su stranke 30. travnja 1998. godine sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto referenta kunskog knjigovodstva,

- da je tužiteljica na tom radnom mjestu radila do 4. prosinca 2000. godine,

- da je na istom radnom mjestu došlo do smanjenja obima poslova posebno vezanih uz kreditno poslovanje, te je tužiteljica privremeno premještena na posao evidentičara, kako već tada ne bi dobila otkaz zbog smanjenja obima posla,

- da je tužiteljica do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu zadržala plaću radnog mjesta referenta kunskog knjigovodstva,

- da je tuženik 7. ožujka 2002. godine donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga pozivom na čl. 106. st. 1. podstav 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 92/01, 114/03 – dalje u tekstu ZR), protiv koje je tužiteljica izjavila zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučivao,

- da je tuženik odlučio da poslove evidentičara obavljaju zaštitari, a tužiteljici nije ponudio obavljanje poslova zaštitara, jer nije imala položen ispit za zaštitara,

- da kod tuženika nije bilo ustanovljeno radničko vijeće, niti je djelovao sindikat,

- da je prestala potreba za radom tužiteljice, koja nije mogla biti premještena na neko drugo radno mjesto jer je i u drugim službama smanjen broj zaposlenika, a nije bilo moguće osposobljavanje tužiteljice za neke druge poslove, niti joj omogućiti polaganje zaštitarskog ispita, jer je tuženik imao dovoljan broj radnika na zaštitarskim poslovima.

Ocijenivši da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljice donesena u skladu s čl. 106. st. 1. podstav 1. ZR nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ista odluka nedopuštena, - za vraćanje na radno mjesto referenta kunskog knjigovodstva i uspostavu svih prava iz radnog odnosa.

Međutim, za sada nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 106. st. 2. ZR poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.

Tužiteljica je u žalbi istaknula da je tuženik u vremenu od 30. lipnja 2000. do 10. rujna 2002. godine zaposlio više radnika i to A. P. 30. kolovoza 2000. godine i Č. B. 28. kolovoza 2000. godine za poslove informatičara, za rad na šalteru da je zaposlio I. K. 2. studenog 2000. godine, A. F. 2. studenoga 2000. godine, M. J. 1. prosinca 2000. godine, K. 11. prosinca 2000. godine, M. N. 7. veljače 2001. godine, D. M. 3. rujna 2001. godine, M. B. 12. veljače 2001. godine, D. Z. 17. rujna 2001. godine, u odjelu računovodstva D. T. 1. listopada 2001. godine i M. Š. 8. listopada 2001. godine, - da je ona kao radnica s visokom stručnom spremom i višegodišnjim radnim iskustvom kod tuženika mogla obavljati poslove na šalteru ili u računovodstvu, te da ju je tuženik mogao zaposliti na nekim od tih poslova. Stoga je bilo potrebno u postupku utvrditi istinitost ili neistinitost te tvrdnje, a neprihvaćanjem da se ta tvrdnja raspravi došlo je do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 22. rujna 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.