Legislator Case Law & Legislation
Us-10153/2011-9 AI generated

High Court annuls building permit due to flawed urban matrix justification for 1-meter neighbor distance.

Case Number Us-10153/2011-9
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The High Administrative Court of Croatia annulled the Ministry's building permit decision regarding a 1-meter distance to a neighbor's property. The plaintiffs argued the permit lacked factual basis for the distance exception, noting the neighbor's lot was nearly rectangular and existing buildings were far apart. The court ruled the permit violated the law because the administrative body incorrectly applied urban matrix rules without proper justification.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o upravnim sporovima; Zakon o prostornom uređenju: When an administrative body grants a building permit with exceptions to standard distance rules, it must provide a factual basis in the urban matrix; failure to justify such exceptions based on actual site conditions constitutes a violation of law.

Keywords

AI generated
building permit annulment urban matrix justification neighbor distance exception administrative law violation spatial planning rules

Cited Legislation

AI generated
čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima
čl. 90. Zakona o upravnim sporovima
čl. 6. toč. 31. Plana
čl. 70. Plana
čl. 249. st. 2. Zakona
čl. 213. do 222. Zakona
čl. 191. st. 1. Zakona

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj: Us-10153/2011-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i mr.sc. Ivice Kujundžića, članova vijeća, te sudske savjetnice Ivane Mamić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. i M. Š. iz Z., zastupani po odvjetnicima O. d. S. i p., Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, klasa: UP/II-361-02/11-03/229, urbroj: 531-04-1-11- 3/AL od 1. rujna 2011., radi izdavanja rješenja o uvjetima građenja, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2013.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, klasa: UP/II-361-02/11-03/229, urbroj: 531-04-1- 11-3/AL od 1. rujna 2011.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o uvjetima građenja G. Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje i izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, klasa: UP/I-361-03/2010-006/63, urbroj: 251-13-22/121-2011-24 od 27. travnja 2011., kojim se investitoru A. D. iz S. dozvoljava građenje individualne stambene građevine i potpornih zidova na k.č. br. 3847/2 k.o. M. u skladu s lokacijskim i drugim uvjetima određenim tim rješenjem i idejnim projektom broj: 201/10 od travnja 2010. koji je sastavni dio tog rješenja.

Tužitelji u tužbi navode da su vlasnici stambene građevine u L. 81 na k.č. br. 3850 k.o. M. koja graniči s planiranim gradilištem s njegove istočne strane. Zapadnim pročeljem građevina je položena uz rub parcele na kojoj se nalazi što znači da graniči s budućim gradilištem za koje je izdano sporno rješenje o uvjetima građenja. Smatraju da niti jedan od razloga navedenih u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju zbog kojih se dozvoljava smještaj planirane građevine na udaljenosti od jedan metar od međe građevne čestice u vlasništvu tužitelja, nema uporište u činjeničnom stanju. Tijela ne obrazlažu o kakvoj je urbanoj matrici riječ, odnosno na temelju čega su zaključili da se sporna građevina uklapa u urbanu matricu da bi se opravdala iznimka od pravila propisanih GUP-om. Tipologija gradnje na predmetnoj lokaciji suprotna je od onog na što upućuje navod iz obrazloženja, jer ne postoje poluugrađene i ugrađene građevine, a postojeće građevine su još uvijek dominantno obiteljske kuće izvedene kao samostojeći objekti i odmaknute od susjednih međa čak više od 3 metra. Ne postoji niti nepravilni oblik k.č. br. 3850 k.o. M., čestica je gotovo idealno pravokutna. Samo u sjeverozapadnom uglu parcele postoji izbočenje širine 1 m, a duljine 5 m koje graniči sa česticom na kojoj se planira izgradnja. Građevina na k.č. br. 3850 nije poluugrađena već samostojeća obiteljska kuća, koja samim tim što je samostojeća ne može istovremeno biti i poluugrađena. Gradnjom na udaljenosti manjoj od 3 m u predmetnom slučaju bi se dovela u opasnost stabilnost i cjelovitost kuće tužitelja koja je starija od 70 godina i u kojoj je nosivi zid uz među sa česticom na kojoj se ima vršiti planirana gradnja. Predlaže da Sud uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje.

Zainteresirana osoba u ovom sporu A. D. iz S. u odgovoru na tužbu navodi da su paušalni i neistiniti navodi tužitelja da se predmetna građevina ne uklapa u urbanu matricu na postojećoj lokaciji, kada je iz katastarskog plana za zk.č. br. 3847/2 k.o. M. vidljivo da je urbana matrica upravo takva da su građevine na području u pravilu poluugrađene i građene jedna uz drugu, pa gradnja neće ni u kom slučaju odudarati od postojećeg stanja. Također je vidljivo da je čestica nepravilna u dijelu na kojem se nalazi građevina u vlasništvu tužitelja. Građevina u suvlasništvu tužitelja izgrađena je na samoj međi k.č. br. 3850 i predmetne k.č. br. 3847/2 k.o. M. i predstavlja poluugrađenu građevinu kako je definira Odluka o donošenju GUP-a G. Z.. Geotehničkim uvjetima koji su prethodili izdavanju rješenja o uvjetima građenja (točka 2.7. izreke stranica 2. prvostupanjskog rješenja) prema pravilima struke utvrđena je mogućnost gradnje na predmetnoj zemljišnoj čestici. Neosnovani su navodi tužitelja da je u predmetnom postupku bilo potrebno priklopiti spis koji se odnosi na postupak iz 2006. između drugih stranaka u odnosu na potpuno različit projekt. Predlaže da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

Tužba je osnovana.

Odredbom članka 209. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, broj 76/07. i 38/09.) propisano je da se građenju zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m[2] i zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m[2] , može pristupiti na temelju pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja.

Prema odredbi članka 213. stavak 1. navedenog Zakona zahtjev za izdavanje rješenja o uvjetima građena u pisanom obliku podnosi investitor. Prema stavku 2.istog članka tog Zakona zahtjevu za izdavanje rješenja o uvjetima građenja investitor prilaže: tri primjerka idejnog projekta čija je situacija prikazana na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi; posebne uvjete tijela državne uprave nadležnog za poslove kulturnih dobara za građevinu koja se nalazi u naselju ili dijelu naselja, koje je upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao kulturna povijesna cjelina ili građevina upisana u taj Registar kao kulturno dobro; pisano izvješće i potvrdu o nostrifikaciji idejnog projekta ako je projekt izgrađen prema stranim propisima; dokaz da ima pravo graditi na zemljištu od kojeg će se formirati građevna čestica, odnosno na postojećoj građevini.

Prema odredbi članka 215. stavka 1. alineje 1. navedenog Zakona u postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja utvrđuje se da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom.

Dokument prostornog uređenja koji se primjenjuje u konkretnom slučaju je Generalni urbanistički plan G. Z. (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 16/07., 2/08., 6/08., 8/08., 15/08., 8/09., 11/09.-u daljnjem tekstu: GUP), prema kojem se predmetna nekretnina nalazi u zoni stambene namjene (s) unutar područja za koje se primjenjuje urbano pravilo 2.3. zaštita, uređenje i dogradnja zapadnog i istočnog dijela podsljemenskog područja – povijesna urbana cjelina i kontaktno područje.

Osporenim rješenjem odbijena je, između ostalih, žalba tužitelja i u odnosu na prigovor da će se predmetnom gradnjom ugroziti stabilnost objekta tužitelja, kao neposrednog susjeda, uz obrazloženje da će se glavnim projektom kojeg je sukladno odredbi članka 249. stavka 2. navedenog Zakona investitor dužan imati najkasnije do početka radova biti obuhvaćena statička pitanja predmetnog zahvata.

Prema geotehničkim uvjetima navedenim u točki 2.8. točke 7. rješenja o uvjetima građenja, a koji se odnose na način sprječavanja nepovoljnijih utjecaja na okoliš, izgradnjom predmetne građevine ne smije se ugroziti pouzdanost i mehanička stabilnost susjednih građevina, niti stabilnost tla na okolnom zemljištu. Nadalje, u točki 2.9. izreke toga rješenja pod rednim brojem 7. navedeno je da je prilikom izrade glavnog projekta i izgradnje građevine potrebno u svemu postupiti prema geotehničkim uvjetima navedenim u točki 2.7. pod rednim brojem 7. rješenja, te predvidjeti i provesti sve mjere za očuvanje stabilnosti terena i građevina u okruženju tijekom izvođenja i u tijeku korištenja građevine. Navedeno ovaj Sud ne može prihvatiti.

Naime, iz naprijed citiranih odredbi Zakona razvidno je da se građenju zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m[2] , o čemu se u konkretnom slučaju radi, pristupa na temelju pravomoćnog rješenja o uvjetima građenja. U postupku izdavanja rješenja o uvjetima građenja utvrđuju se uvjeti gradnje takve zgrade, odnosno utvrđuje se da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom (citirani članak 215. stavak 1. alineja 1. istog Zakona), odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji, propisa donesenih na temelju tog Zakona i posebnih propisa (stavak 1. alineja 2. istog članka Zakona), da je predmetna građevna čestica uređena u smislu odredbi tog Zakona (stavak 1. alineja 2. istog članka Zakona), utvrđuje se mjesto i način priključenja na prometnu komunalnu infrastrukturu i drugu infrastrukturu (stavak 1. alineja 4. istog članka Zakona) te da su zahtjevu za izdavanje rješenja priloženi svi dokumenti propisani tih Zakonom (stavak 1. alineja 5. istog članka Zakona). Također, idejni projekt u smislu odredbe članka 191. stavka 1. navedenog Zakona je prilog i sastavni dio rješenja o uvjetima građenja.

S obzirom da iz navedenog proizlazi da se nakon izdavanja rješenja o uvjetima građenja kojeg je sastavni dio idejni projekt, naknadno, pri izradi glavnog projekta ne mogu glavnim projektom određivati uvjeti gradnje građevine, to neosnovano tuženo tijelo u pogledu navoda tužitelja koji se odnose na statička pitanja predmetnog zahvata navodi da će ista biti obuhvaćena odnosno razrađena u glavnom projektu koji je potrebno ishoditi do početka radova. Pri tom tuženo tijelo pogrešno upućuje na odredbu članka 249. stavka 2. tog Zakona koja regulira prijavu početka ili nastavak građenja dok su dokumenti temeljem kojih se može graditi u konkretnom slučaju određeni isključivo odredbama članka 213. do 222. navedenog Zakona.

U odnosu na ostale prigovore ističe se, da sukladno odredbi članka 70. naprijed navedenog Plana kojim su propisani uvjeti gradnje za interpolaciju, propisano je između ostalog da udaljenost građevine od međe susjedne građevine u pravilu iznosi 3,0 m, iznimno i manje, ali ne manje od 1,0 m. Iz idejnog projekta koji je sastavni dio rješenja o uvjetima građenja od 27. travnja 2011. proizlazi da je udaljenost planirane građevine od granice susjedne čestice 3850 k.o. M., u vlasništvu tužitelja, 1,0 m, a što je u skladu sa odredbom članka 70. navedenog Plana.

Stoga neosnovano prigovora tužitelj da za razloge zbog kojih je u konkretnom slučaju u pogledu udaljenosti objekta od međe primijenjena iznimka od pravila nema uporišta u činjeničnom stanju. Naime, Sud prihvaća obrazloženje tuženog da je zapadna međa čestice 3850 k.o. M. a koja upravo graniči sa česticom 3847/1 iste k.o. na kojoj odobrena gradnja, nepravilnog oblika, jer isto proizlazi iz izvoda iz katastarskog plana za k.č. br. 3847/2 od 1. prosinca 2009., koji prileži spisu predmeta. Iz istog izvoda katastarskog plana proizlazi da se radi i o poluugrađenoj građevini u smislu članka 6. točke 31. navedenog Plana prema kojoj je poluugrađena građevina – građevina kojoj se jedna strana nalazi na međi građevne čestice, a s drugih strana ima neizgrađeni prostor (vlastitu građevnu česticu ili javnu površinu).

Također, nije odlučan niti prigovor tužitelja da su tijela u drugom postupku 2006. donijela drugačiju odluku, budući se ne radi o istoj upravnoj stvari.

Slijedom navedenog, osporenim rješenjem, po ocjeni ovog Suda povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.), tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti s tim da tuženo tijelo donese novo rješenja pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

U Zagrebu 28. studenog 2013.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Mamić, v.r.

Marina Kosović Marković, v.r.