Gzp-459/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 459/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja S. Ž., Z. Ž., R. Ž. i A. Ž. svi iz N., H. „I.“, koje zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 12. srpnja 2007., dana 25. rujna 2008.

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-2549/08. u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljima S. Ž., Z. Ž., R. Ž. i A. Ž. određuje se primjerena naknada u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna svakom.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 12. srpnja 2007. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07. – dalje: ZS).

Predlagatelji smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbi tužitelja i tužene izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-728/91. od 25. travnja 2006. vodi kod Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-1774/06.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 728/91., očitovanja Županijskog suda u Zadru od 7. kolovoza 2007. i provjere putem telefona kod Općinskog suda u Zadru 25. rujna 2008. utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01

- dalje: Ustav):

-da su 18. ožujka 1991. tužitelji (u ovom postupku predlagatelji) podnijeli Općinskom sudu u Zadru tužbu protiv tuženika „C. osiguranje“ filijala Z. i R., radi naknade štete,

-da je predmet zaprimljen pod poslovnim brojem P-728/91.,

-da je sud 2. svibnja 1991. zaprimio odgovor na tužbu tuženika,

-da je sud 5. siječnja 2001. zatražio od Prekršajnog suda u Gospiću da mu dostavi presliku spisa ili rješenje donijeto na temelju prekršajne prijave protiv II-tužitelja,

-da je 16. siječnja 2001. Prekršajni sud u Gospiću izvijestio sud da je prekršajni postupak vođen protiv II tužitelja okončan rješenjem o zastari,

-da je sud 4. listopada 2001. zaprimio podnesak tuženika,

-da je sud održao ročište 11. listopada 2001. na kojem je naložio tuženiku da u roku od 15 dana dostavi iz svoje arhive presliku predmeta 3482/88 oznake MOP, a tužiteljima da u roku od 15 dana urede tužbeni zahtjev,

-da je zamolnicom od 15. listopada 2001. sud zatražio od Općinskog suda u Rijeci da za potrebe predmetnog postupka sasluša, u spisu predložene svjedoke,

-da su podneskom od 22. listopada 2001. tužitelji uredili tužbeni zahtjev,

-da je sud 9. studenog 2001. zaprimio podnesak tuženika u kojem ostaje kod svih dosadašnjih navoda i prigovora,

-da su na ročištu održanom na Općinskom sudu u Rijeci 18. veljače 2002. i 29. studenog 2002. saslušani predloženi svjedoci,

-da tužitelji u podnesku od 7. siječnja 2003., 19. svibnja 2003 i 11. kolovoza 2003. traže nastavak postupka, a tužena 1. srpnja 2003.,

-da je sud zaprimio podnesak tužene 27. listopada 2003. u kojem osporava osnovanost tužbenog zahtjeva,

-da je sud održao ročište 10. studenog 2003.,

-da 6. travnja 2004. tužena dostavlja sudu podnesak u kojem traži zakazivanje ročišta,

-da je dopisom od 26. kolovoza 2004. sud zatražio od Općinskog suda u Rijeci da mu dostavi zapisnik o saslušanju svjedoka,

-da je sud 16. rujna 2004.zaprimio podnesak tuženika u kojem predlaže sudu da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev,

-da je na ročištu održanom 11. listopada 2004. sud donio rješenje kojim je odlučio provesti dokaz liječničkim vještačenjem,

-da je dopisom od 14. listopada 2004. sud zatražio od Općinskog suda u Rijeci da mu dostavi zapisnik o saslušanju predloženih svjedoka,

-da je sud dopisom od 14. listopada 2004. od Prekršajnog suda u Gospiću zatražio da mu dostavi prekršajni spis,

-da je zapisnik o ročištu održanom 18. veljače 2002. na Općinskom sudu u Rijeci dostavljen sudu 18. listopada i 27. listopada 2004.,

-da je sud 2. studenog 2004. zaprimio dopis Prekršajnog suda u Gospiću u kojem ga obavještava da nije u mogućnosti dostaviti traženi prekršajni spis jer je prekršajni postupak obustavljen zbog apsolutne zastare,

-da je sud dopisom od 9. studenog 2004. zatražio od Prekršajnog suda u Gospiću da ga izvijesti o tome postoji li prekršajni spis koji je nužan za prometno vještačenje u ovoj pravnoj stvari,

-da je Prekršajni sud u Gospiću uputio dopis sudu 17. studenog 2004. u kojem ga je izvijestio da predmetni prekršajni spis ne postoji, te uputio sud da se obrati Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Ličko-senjskoj, Policijskoj postaji u G. zbog mogućnosti da posjeduju traženu prekršajnu dokumentaciju,

-da je sud dopisom od 18. studenog 2004. zatražio od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-sinjske, G., da mu dostavi dokumentaciju vezanu za traženi prekršajni postupak radi prometnog vještačenja,

-da je sud dopisom od 13. prosinca 2004. požurio Ministarstvo unutarnjih poslova Policijske uprave, Ličko-sinjske, G., u svezi odgovora na upit od 18. studenog 2004.,

-da je dopisom od 22. prosinca 2004. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijske uprave Ličko-sinjske, Policijska postaja G. izvijestila sud da u svojoj arhivi ne posjeduje traženu dokumentaciju zbog proteka vremena i ratnih uvjeta na tom području,

-da je dopisom od 12. siječnja 2005. sud pozvao tužitelje da u roku od 15 dana dostave sudu medicinsku dokumentaciju vezanu za prometnu nezgodu,

-da je podneskom od 18. siječnja 2005. I-tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva s osnova štete na teretnom vozilu, dok su ostali tužitelji ostali kod prijedloga da se provede medicinsko vještačenje nakon čega će postaviti konačni tužbeni zahtjev,

-da je rješenjem od 20. siječnja 2005. sud odredio izvođenje dokaza liječničkim vještačenjem koje je povjereno Hrvatskom liječničkom zboru, Hrvatskom društvu za medicinska vještačenja, Povjerenstvu za medicinska vještačenja,

-da je Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za medicinska vještačenja, Povjerenstvo za stručna pitanja, dopisom od 1. veljače 2005. izvijestilo sud da je za izradu vještačenja dovoljno vještačenje neurokirurga i kardiologa,

-da je dopisom od 9. veljače 2005. sud zamolio Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za medicinska vještačenja, Povjerenstvo za stručna pitanja da u roku 10 dana vrati spis radi daljnjeg odlučivanja o tijeku vještačenja,

-da je 9. veljače 2005. tužiteljima dostavljen dopis Hrvatskog. Liječničkog zbora od 9. veljače 2005., te zatraženo očitovanje o suglasnosti s istim,

-da su se podneskom od 21. veljače 2005. tužitelji očitovali na sadržaj dopisa Hrvatskog Liječničkog zbora od 9. veljače 2005.,

-da je 1. ožujka 2005. sud zaprimio od Hrvatskog liječničkog zbora, Povjerenstva za stručna pitanja, nalaz i mišljenje vještaka neurokirurga i interniste,

-da je rješenjem od 2. ožujka 2005. sud u cijelosti priznao troškove vještačenja Hrvatskog liječničkog zbora-Hrvatskog društva za medicinska vještačenja,

-da je dopisom od 2. veljače 2005. sud pozvao stranke da u roku od 15 dana dostave sudu pisana očitovanja na nalaze i mišljenja vještaka,

-da je podneskom od 22. ožujka 2005. I-tužena izvijestila sud da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskih vještaka,

-da je 25. ožujka 2005. podneskom I-tužena predložila sudu da u cijelosti odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom, te ih obveže na naknadu parničnog troška,

-da su podneskom od 29. ožujka 2005. tužitelji izrazili svoje neslaganje sa nalazom i mišljenjem vještaka,

-da je sud dostavio 29. ožujka 2005. Hrvatskom liječničkom zboru, Hrvatskom društvu za medicinska vještačenja, Povjerenstvu za stručna pitanja, spis s molbom da se na istaknute prigovore od strane tužitelja pismeno očituju u roku 20 dana,

-da je 23. svibnja 2005. sud zaprimio mišljenje vještaka medicinske struke, kardiologa i neurokirurga kao očitovanje na podnesak tužitelja od 29. ožujka 2005.,

-da je rješenjem od 24. ožujka 2005. sud u cijelosti priznao troškove vještačenja Hrvatskog liječničkog zbora - Hrvatskog društva za medicinska vještačenja,

-da je 3. lipnja 2005. I-tužena dostavila podnesak kojim ustraje kod svih svojih dosadašnjih navoda i prigovora, a u svezi dopunskih nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, nema nikakvih primjedbi,

-da je rješenjem od 2. lipnja 2005 sud po sucu pojedincu, odredio da se zakazano ročište odgađa na neodređeno vrijeme,

-da podneskom od 11. studenog 2005. I-tužena poriče osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u odnosu na C. osiguranje d.d. Z., Filijalu R. u cijelosti kao neutemeljen,

-da je na ročištu održanom 30. studenog 2005., glavna rasprava počela iznova zbog izmjene uredujućeg suca, te je donijeto rješenje da se u roku 8 dana tužitelji očituju na podneske vještaka, kao i da u skladu s tim preciziraju tužbeni zahtjev,

-da je sud na ročištu održanom 23. siječnja 2006. donio rješenje kojim je naložio tužiteljima da u roku od 8 dana preciziraju tužbene zahtjeve, a ukoliko ne udovolje nalogu suda da će se po proteku navedenog roka, novčano kazniti,

-da podneskom od 23. siječnja 2006. I-tužena i dalje ustraje kod svih dosadašnjih navoda i prigovora, glede osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva,

-da su 30. siječnja 2006. tužitelji podneskom izvijestili sud, da su po njegovu nalogu precizirali tužbene zahtjeve, odnosno ostali u cijelosti kod tužbenog zahtjeva kao u podnesku, zaprimljenog na sudu dana 18. siječnja 2005., te mole sud da što prije zakaže ročište u ovoj pravnoj stvari,

-da se podneskom od 7. veljače 2006. II-tuženi protivi postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 30. siječnja 2006., te ostaje kod svih svojih prigovora i navoda iznijetih tijekom postupka,

-da I-tužena u svom podnesku od 8. veljače 2006. u cijelosti poriče osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, protivi se dokaznom prijedlogu tužitelja za provođenje novog medicinskog vještačenja, te potražuje naknadu parničnog troška,

-da je na ročištu održanom dana 30. ožujka 2006. sud zaključio glavnu raspravu, te zakazano novo ročište za 25. travnja 2006., radi objave presude,

-da je Općinski sud u Zadru donio presudu pod poslovnim brojem P-728/91. dana 25. travnja 2006.,

-da je sud zaprimio žalbu II-tužene 12. srpnja 2006.,

-da su tužitelji podnijeli žalbu 17. srpnja 2006.,

-da je 13. listopada 2006. II-tužena dostavila sudu ispravljeni odgovor na žalbu,

-da je spis zaprimljen kod Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž- 1774/06., radi donošenja odluke o žalbi,

-da je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1774/06. dana 23. srpnja 2008., ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-728/91. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje,

-da se postupak pred Općinskim sudom u Zadru vodi dalje pod poslovnim brojem P- 2549/08.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se u konkretnom slučaju razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u ovom postupku pružanja zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja, budući je tužba podnesena 18. ožujka 1991., tj. prije nego je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", - Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99. i 14/02. – dalje: Zakon o potvrđivanju konvencije), razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona (stupio na snagu 5. studenog 1997.) dakle od 6. studenog 1997. pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja u ovom predmetu 25. rujna 2008., što ukupno iznosi 10 (deset) godina, 10 (mjeseci) mjeseci i 19 (devetnaest) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Općinskim sudom u Zadru i Županijskim sudom u Zadru, predlagateljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Već samom duljinom trajanja ovog postupka preko deset godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi članka 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, u daljem tekstu: ZPP) postupak trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, dok je u odredbi članka 311. st. 2. ZPP-a izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da se po mogućnosti postupak dovrši već na jednom ročištu.

U konkretnom slučaju riječ o postupku radi naknade štete prouzročene u prometu, u kojem je i prema stajalištu Evropskog suda za ljudska prava, nadležni sud trebao postupati posebno učinkovito, jer je riječ o sporu od posebnog značenja za predlagatelje.

Kako se radi o šteti izazvanoj prometnom nezgodom u takvim postupcima se od sudova zahtijeva još veća učinkovitost u postupanju.

Po mišljenju ovog suda dugotrajnost ovog postupka posljedica je upravo neaktivnosti prvostupanjskog suda, koji je nakon podnošenja tužbe (18. ožujka 1991.) prvo ročište zakazao tek 11. listopada 2001. nakon čega slijede ročišta zakazana 10. studenog 2003., 30. studenog 2005., 23. siječnja 2006., 30. ožujka 2006. i 25. travnja 2006. Prvostupanjski sud nije smio dopustiti da od zakazivanja jednog pa do zakazivanja drugog ročišta prođe gore navedeni period.

Iako je u tijeku postupka prvostupanjski sud morao provesti vještačenja, ocjena je ovog suda da dužinu trajanja ovog postupka preko sedamnaest godina, a koji još nije pravomoćno okončan do dana odlučivanja o zahtjevu prelazi granice dopuštenog i primjerenog trajanja, zbog čega predlagateljima pripada pravična naknada.

Predlagatelji su svojim ponašanjem u izvjesnoj mjeri doprinijeli ukupnoj duljini trajanja postupka, time što su dokaze (liječničku dokumentaciju) na kojima temelje tužbeni zahtjev dostavili u tijeku postupka umjesto da su dokazi sadržani u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP- a).

Visinu naknade u iznosu od 15.000,00 (petnaesttisuća) kuna svakom ovaj sud je utvrdio imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je na temelju odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. rujna 2008.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.