Rev-571/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-571/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljanom od sudaca dr. sc. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz V. G., koga zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice V. Z. iz V. G., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u V. G., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, od 13. listopada 1998. godine br. Gž-7859/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. lipnja 1997. godine br. P-209/96- 51, u sjednici održanoj dana 23. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja I.L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj predložio da se tuženicu obveže da mu isplati iznos od 450.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 13. prosinca 1994. godine do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak. Tužitelj je obvezan tuženici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 56.860,00 kn. Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP) te pogrešne primijene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače i udovolji tužbenom zahtjevu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Revident nije određeno naveo koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena u dosadašnjem postupku, ali iz sadržaja revizije proizlazi da bi drugostupanjski sud učinio povrede postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP (da drugostupanjski sud l. 354. st. 2. toč. 13. ZPP (da nije jasno pozivanje nije dao odgovor na žalbene navode) i č

drugostupanjskog suda na iskaz svjedokinje A.M.).

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud učinio, prihvaćajući ocjenu provedenih dokaza i činjenične zaključke koje je iz tih dokaza izveo prvostupanjski sud.

Netočno se u reviziji navodi, da bi drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke ustvrdio da je «nesporno» utvrđeno jer je rečeno da je «nedvojbeno» utvrđeno da je tužitelj preko svog poduzeća poslovao s poduzećem tuženice. Suprotno tvrdnji tužitelja, drugostupanjski sud je prihvatio ocjenu iskaza svjedokinje A.M., koju je dao prvostupanjski sud u sklopu ostalih provedenih dokaza, o tome da je pravni odnos postojao između poduzeća kojima su stranke direktori a ne stranaka, što je u ovom sporu bilo temeljno činjenično i pravno pitanje. Stoga po ocjeni ovog revizijskog suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje, ali ni povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, zbog čega nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U dosadašnjem postupku je utvrđeno da je tužitelj kao direktor poduzeća K. d.d. G., pogon V.G., početkom prosinca 1994. godine predao direktorici poduzeća P. (tuženici), koje se bavi osiguranjem kredita, iznos od 450.000,00 kn, radi pribavljanja kredita od poduzeća PMP i da je P. taj novac predala PMP. Kako kredit nije realiziran PMP je poduzeću P. vratilo navedeni iznos. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da nije postojao pravni odnos između stranaka, nego između firmi u kojima su stranke direktori i ujedno vlasnici, zbog čega da tužitelj nije aktivno a tuženica pasivno legitimirana u ovoj parnici.

Kroz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, revident ustvari pobija činjenične zaključke nižestupanjskih sudova. Budući da revizijski sud ne može ocjenjivati pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, preostaje jedino ocijeniti jesu li nižestupanjski sudovi na činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo.

Kako je utvrđeno da su stranke u pravni odnos posredovanja radi pribavljanja kredita stupile kao zastupnici svojih poduzeća, a tužitelj je tužbu podigao u svoje ime protiv tuženice osobno, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, kada je odbijen tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne i pasivne legitimacije stranaka.

Dosljedno izloženom revizija je odbijena kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. siječnja 2003.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v. r.