III Kr-39/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 39/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća i sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Ž. K., zbog kaznenih djela iz članka 129. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Splitu od 1. listopada 2013. broj K-77/13 i presuda Županijskog suda u Splitu od 14. siječnja 2014. Kž- 816/13, u sjednici održanoj 13. svibnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenog Ž. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu osuđenik Ž. K. pod točkom I. izreke proglašen je krivim zbog kaznenih djela iz članka 129. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), za koja su mu utvrđene kazne zatvora u trajanju 1 godine, 8 mjeseci i 8 mjeseci, a na temelju članka 69. stavka 1. KZ/97 opozvana mu je uvjetna osuda iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 8. travnja 2011. broj K-995/07 te je uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 godine iz te presude, pa je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora unavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru. u trajanju 2 godine i 11 mjeseci, uz urač

Pod točkom II. izreke te presude na temelju članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog

III Kr 39/14-4

suda, 143/12., 56/13. i 145/13. - dalje: – ZKP/08) odbijena je optužba da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 129. stavka 2. KZ/97.

Presudom Županijskog suda u Splitu od 14. siječnja 2014. broj Kž-816/13 pod točkom I. preinačena je prvostupanjska presuda te je na temelju članka 353. točka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 – dalje: ZKP/97) odbijena optužba da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 129. stavka 2. KZ/97, a pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji te je optuženiku za kazneno djelo iz članka 129. stavka 2. KZ/97 opisano pod točkom 1. izreke uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 129. stavka 2. KZ/97 opisano pod točkom 2. izreke uzeta je utvrđenom kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, dok je na temelju članka 69. stavka 2. i 3. KZ/97 uzeta utvrđenom jedinstvena kazna zatvora u trajanju 1 godine iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu od 8. travnja 2011. broj K-995/07 kojom je opozvana uvjetna osuda, te je uz primjenu članka 60. stavka 1. i 2. točka c KZ/97 optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 godine, uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik Ž. K. po odvjetniku P. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13 i 145/13 – nastavno: ZKP/08) „počinjenih u drugostupanjskom postupku“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.

Postupajući u smislu odredbe članka 518. stavka 4. ZKP/08 Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavilo je pismeni odgovor broj KR-I-DO-86/14 od 22. travnja 2014. u kojem je predložilo da se zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbije kao neosnovan.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenika Ž. K. nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu ukazuje pretežito na pitanja činjenične naravi koja se odnose na dokazanost kaznenog djela. Pitanje koga je osuđenik nazvao na telefon (oštećenu A. R. ili četverogodišnjeg sina), je li oštećenica „htjela isprovocirati svađu“ te zašto se potom oštećenica javila na prijenosni telefon su okolnosti koje se odnose na (ne)pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pa je riječ o prigovorima činjenične naravi, a činjenična utvrđenja sudova nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da mu „je uskračeno pravo na pravično suđenje u smislu čl. 29. Ustava RH…time što žalbeni navodi nisu uzeti u obzir“. Drugostupanjski sud uzeo je u obzir sve žalbene navode i na njih dostatno odgovorio. To se odnosi i na žalbene prigovore činjenične naravi koje je drugostupanjski sud uzeo u obzir ali ih je ocijenio neosnovanim (stranice 4 i 5 drugostupanjske odluke, list 229 i 230 spisa). Stoga se ne radi o „uskrati prava na pravično suđenje“ na koje osuđenik neosnovano ukazuje (članak 468. stavak 2. ZKP/08).

III Kr 39/14-4

Slijedom iznesenog je na temelju članka 519. u vezi sa člankom 512. ZKP/08 odbijen zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je neosnovan.

U Zagrebu 13. svibnja 2014.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.