Rev-304/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 304/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz V., kojeg zastupa M. M., odvjetnik iz V., protiv tuženih: 1. M. H. iz V., kojeg zastupa D. Z., odvjetnik iz V., 2. D. H. iz Š., R. S. i 3. D. H. iz B., R. S., radi sklapanja glavnog ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-2475/06. od 22. studenoga 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1296/03. od 28. travnja 2006., u sjednici održanoj 3. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-2475/06. od 22. studenoga 2006. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru br. Gž- 2475/06. od 22. studenoga 2006. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P-1296/03. od 28. travnja 2006., kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se tuženicima naloži sklapanje ugovora o prodaji nekretnina upisanih u zk.ul.br. 157 k.o. A. i to kč.br. 370 – kuća, dvorište i oranica sa 10118 m² i kč.br. 461 – oranica M. sa 39656 m², uz uvjete navedene u tužbenom zahtjevu.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a ZPP-a.

Ne postoji istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP-a, jer presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, a odlučne činjenice utvrđene su uz pravilnu primjenu odredaba čl. 8. ZPP-a, te obrazloženje presuda sadrži ono što propisuje čl. 338. st. 4. ZPP-a.

Naime, u ovom sporu u kojem se traži da se tuženici presudom obvežu na sklapanje glavnog ugovora o prodaji naprijed navedenih nekretnina, na temelju odredbe čl. 45. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. – dalje: ZOO), odlučna je činjenica je li predugovor o prodaji tih nekretnina sklopljen u pisanoj formi koja je propisana kao uvjet pravovaljanosti ugovora o prodaji nekretnina.

Ovu činjenicu sudovi su utvrdili na temelju priznanja tužitelja (činjenični navod iz toč. II. tužbe), pa istu nisu trebali dokazivati (iz čl. 221. st. 1. ZPP), a o istoj su u presudi naveli razloge.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

U ovom sporu radi sklapanja glavnog ugovora o prodaji nekretnina koji zahtjev se temelji na na odredbi čl. 45. st. 4. ZOO, sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su o sporu odlučili primjenom st. 4. čl. 45. u vezi st. 1. i 2. istog članka ZOO i čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00. i 73/00. – dalje: Zakon o vlasništvu i …) i te su odredbe pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.

Mjerodavne odredbe čl. 45. st. 1. i 2. ZOO glase:

"Član 45.

(1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.

(2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti ugovora."

Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da je predugovor o prodaji predmetnih nekretnina iz 2000. sklopljen u usmenom obliku, pa su, na temelju te činjenice, a polazeći od odredbe čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i….. prema kojoj je za valjanost ugovora o prodaji nekretnina propisan pisani oblik, pravilno ocijenili da predugovor nije valjan, te da, argumentum a contrario iz odredbe čl. 45. st. 1. ZOO, nije nastala obveza sklapanja glavnog ugovora o prodaji predmetnih nekretnina i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbili.

Odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i …. propisano je da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba, uz ostale pretpostavke valjanosti, biti u pisanom obliku.

Ugovor o prodaji nekretnina je pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnina, što znači da je za valjanost istog propisan pisani oblik.

Prema citiranoj odredbi st. 2. čl. 45. ZOO u vezi s odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o vlasništvu i ….. pisani oblik propisan je i za valjanost predugovora o prodaji nekretnina, pa kraj činjenice da sporni predugovor o prodaji nekretnina nije sklopljen u pisanom obliku, proizlazi da isti nije valjan.

Nastavno tome, argumentum a contrario iz odredbe st. 1. čl. 45. ZOO, na temelju spornog predugovora koji nije pravovaljan jer nije sklopljen u pisanom obliku, nije nastala obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor o prodaji predmetnih nekretnina, tako da se tužbeni zahtjev za sklapanje glavnog ugovora ukazuje neosnovanim.

Pravilno su sudovi ocijenili da nedostatak propisanog pisanog oblika predugovora nije otklonjen ni izvršenjem (pred) ugovora, u smislu odredbe čl. 73. ZOO, a iz razloga što je tužitelj, kao kupac, na ime ispunjenja ugovora – isplate cijene – platio kunsku protuvrijednost od 6.646,80 EUR-a, što ne iznosi pretežni dio ugovorene cijene (prodajna cijena ugovorena je u iznosu od 35.000 DEM, odnosno 17.895,22 EUR-a).

Budući da revizija nije osnovana već iz ovih razloga, ostali revizijski navodi ne ukazuju se odlučnim i nisu ocijenjeni.

Presuda se temelji na odredbi čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 3. svibnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.