Revr-1226/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1226/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz Đ., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Đ., protiv tuženice Gimnazije A. G. Matoš Đ., koju zastupa punomoćnica A. J. G., odvjetnica u Đ., radi pobijanja odluke o imenovanju ravnatelja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2190/13-2 od 8. svibnja 2014. kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-443/12-7 od 28. ožujka 2013., u sjednici vijeća održanoj 11. kolovoza 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na pobijanje odluke školskog odbora tuženika od 23. kolovoza 2012. o imenovanju za ravnatelja Gimnazije A. G. Matoš Đ. prof. matematike i fizike Z. M.

Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu 2.500,00 kn. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na glavni zahtjev kao i odluku o troškovima postupka u iznosu 2.000,00 kn, dok je rješenjem sadržanim u izreci u ostalom dijelu odluka o troškovima postupka ukinuta.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) u kojoj predlaže da se obje presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače ili ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženica predlaže da se reviziju tužitelja odbije kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

U ovom predmetu nije riječ o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenju postojanja radnog odnosa tužitelja, zbog čega protiv pobijane presude nije dopuštena revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tužitelj nije određeno naznačio nijedno pravno pitanje izdvojeno od ukupnosti cjelokupne pravne građe na kojoj počivaju nižestupanjske presude.

Osim toga, pokušavajući opravdati razloge važnosti, podnositelj revizije ističe da se ne može razaznati na temelju koje materijalnopravne odredbe je prvostupanjski sud donio odluku čime nastavno tvrdi da je onemogućen u preispitivanju presuda zbog pogrešne primjene materijalnog prava pri čemu se poziva na dvije odluke i to odluku tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj P-4316/87 (od 30. lipnja 1987.) i Vrhovnog suda II Rev-93/94 (od 16. svibnja 1995.).

U tim odlukama je zauzeto pravno shvaćanje da nije razumljiva presuda u kojoj sud nije naveo koje je materijalnopravne propise primijenio, a to se ne može utvrditi ni iz teksta obrazloženja.

Prema shvaćanju revizijskog suda tako sastavljena revizija ne ispunjava propisane pretpostavke dopuštenosti iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a pri čemu treba uzgred dodati da se iz obrazloženja drugostupanjske kao pobijane presude može u smislu čl. 338. st. 3. ZPP-a jasno zaključiti na kojim propisima materijalnog prava se zasniva ta presuda.

Zbog toga, valjalo je na temelju čl. 392. b. st. 3. ZPP-a reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

Ujedno je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen na temelju čl. 155. ZPP-a.

Zagreb, 11. kolovoza 2015.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v. r.