Revr-102/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 102/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Damira Mratovića, mr. sc. Olge Jelčić i Gordane Matasić Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. B. iz E., 2. Ž. B. iz A., 3. G. C. iz O., 4. S. Ć. iz A., 5. P. D. iz I., 6. Z. F. iz A., 7. K. F. iz A., 8. B. K. iz E., 9. M. M. iz A., 10. T. B. iz A., 11. S. S. iz V., 12. D. T. iz A., 13. A. Z. iz J., 14. M. D. iz I., i 15. S. P. iz V., koje zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Republike Hrvatske – Vlade RH, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko upravni odjel, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13. studenoga 2003. godine, broj Gž-3020/03-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 23. lipnja 2003. godine, broj Pr-33/03-9, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji predložili da se tuženika obveže da im isplati svakome mjesečni novčani iznos na ime 50% uvećane plaće, za svaki mjesec počev od 1. siječnja 1998. zaključno do 28. lipnja 2000., sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i naknadi im parnični trošak.

Presudom drugostupanjskog suda potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP) te pogrešne primijene materijalnog prava i predložili su da se nižestupanjske presude ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije dopuštena.

Na temelju čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 117/03: dalje ZID ZPP 03) odredbe čl. 219. toga Zakona, koji se odnosi na odredbu čl. 382. ZPP i uređuje pretpostavke za dopuštenost revizije, odredbe ZID ZPP 03 primjenjivat će se samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu tog Zakona, tako da se o reviziji u ovoj pravnoj stvari odlučuje na temelju odredbi ZPP, koje su bile na snazi prije 1. prosinca 2003. godine.

Odredbom čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 112/99; dalje ZID ZPP 99), koji je stupio na snagu 6. studenog 1999. godine, izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. ZPP, tako da u sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 100.000,00 kn, dok je u radnim sporovima revizija dopuštena neovisno o vrijednosti predmeta spora, samo kada spor pokreće zaposlenik protiv odluke o prestanku radnog odnosa (čl. 382. st. 4. toč. 2. ZPP).

U smislu odredbe čl. 10. st. 3. ZID ZPP 99 o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda, koja je donesena nakon stupanja na snagu tog Zakona, rješava se po izmijenjenom Zakonu.

Budući je drugostupanjska presuda Županijskog suda u Osijeku br. Gž-3020/03-2 donesena 13. studenoga 2003. godine, dakle nakon stupanja na snagu ZID ZPP 99, za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora po izmijenjenoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, tj. 100.000,00 kn.

Tužitelji su označili ukupnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kn (list 19 spisa), da bi pismenim podneskom od 23. lipnja 2003. godine (list 26 do 51 spisa) svaki od njih zatražio za sebe isplatu određenog novčanog iznosa u svoti manjoj od 100.000,00 kn. U smislu čl. 32. st. 2. ZPP određivanje vrijednosti spora zbrajanjem zahtjeva ne dolazi u obzir kod subjektivne već jedino kod objektivne kumulacije, što znači da se vrijednost premeta spora ne određuje zbrojem zahtjeva svih tužitelja, već pojedinačno za svakog od njih prema visini novčanog zahtjeva čiju je isplatu tražio.

Budući da vrijednost predmeta spora svakog od tužitelja ne prelazi propisani iznos od 100.000,00 kn, revizija tužitelja nije dopuštena, pa ju je valjalo odbaciti na temelju čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 06. svibnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v. r.