Rev-1980/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1980/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.B. iz I., koga zastupa B.P., odvjetnik iz K., protiv tužene R.H., koje zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku od 30. studenog 1994. godine, br. Gž-824/94-3, s kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini od 12. svibnja 1994. godine, br. P-353/90., na sjednici održanoj dana 17. rujna 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Sisku kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 30. studenog 1994. godine, br. Gž-824/94-3, preinačio presudu Općinskog suda u Kutini od 12. svibnja 1994. godine, br. P-353/90., s kojom je utvrđeno da je tužitelj I.B. iz I. vlasnik čk. br. ... P. u S. sa 763 čhv upisane u zk. ul. br. .... I., pa je zbog toga tužena R.H. dužna izdati ispravu sposobnu za zemljišni prijenos ove nekretnine na ime tužitelja, jer bi u protivnom takvu ispravu zamijenila presuda - na način da je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da nije na zakonu osnovano pravno motrište drugostupanjskog suda, da tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva, jer njegov posjed nije bio savjestan, kao i da se dosjelošću nije moglo steći pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu, s obzirom na odredbu čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, budući da je ta odredba ukinuta. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i usvoji tužbeni zahtjev.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, niti se državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. - dalje ZPP) očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje ostalih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP ovaj sud nije ispitivao, budući da te bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava u smislu čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo preinačivši presudu prvostupanjskog suda. U pravu je revident kada tvrdi da odredba čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91.), koja je bila na snazi do 8. listopada 1991. godine je bez pravnog značaja na sporni pravni odnos. Međutim, drugostupanjski sud svoju presudu temelji na čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, gdje je određeno da samo savjesni posjednik nekretnine može steći pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini koju posjeduje kroz određeno vrijeme. To nedvojbeno proizlazi iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude, gdje drugostupanjski sud navodi da su tužitelj i njegov prednik znali da je sporna nekretnina konfiscirana, tako da tužiteljev posjed, kao i posjed njegovog prednika nije imao potrebnu kakvoću za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tj. taj posjed nije bio savjestan. U smislu čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima posjed je savjestan, ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. U ovom slučaju međutim, kako to proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja tužitelj i njegov prednik su znali da im je sporna nekretnina oduzeta konfiskacijom na temelju Odluke od 12. ožujka 1946. godine, br. 1621/46., koju je tužitelj priložio uz tužbu. Prema tome nije ispunjena jedna od osnovnih pravnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću, a to je kakvoća posjeda. Tužiteljev posjed nije bio pošten, odnosno savjestan u smislu čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

Osim toga konfiskacija nije vezana uz deposediranje, pa posjed nakon konfiskacije nije odlučan. Prema tome nisu ostvareni revizijski razlozi kako oni na koje upućuje revizija, tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 17. rujna 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)