Kž-27/2013-3 · Županijski sud u Velikoj Gorici



Poslovni broj: 5 Kž-27/13-3

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, u ime Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to, Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća, te Ante Zeljka i Lilje Bebić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆE i dr. zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1 Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenog ĆE i okrivljenog NE podnesenim protiv presude Općinskog suda u Samoboru broj K-106/12 od 24. listopada 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. studenog 2013. godine

p r e s u d i o j e

Žalbe okrivljenog ĆE i okrivljenog NE o d b i j a j u s e kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presude.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Samoboru broj K-106/12 od 24. listopada 2012. godine, proglašeni su krivim, okrivljeni ME i okrivljeni NE zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 217. stavak 1 točka 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, u nastavku – KZ/97), činjenično i pravno pobliže opisano pod točkom 1) i 2) izreke. Okrivljenom ĆE i okrivljenom NE, na temelju članka 217. stavak 1 KZ/97 za kazneno djelo pod točkom 1) utvrđene su kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo pod točkom 2) kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci, te na temelju članka 60. stavak 2 točka c KZ/97, okrivljeni ŽE osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a okrivljeni NE, također, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, s tim što je u odnosu na njega zatim na temelju članka 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku o tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 63. KZ/97 okrivljenom ĆE u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i okrivljenom NE u slučaju opoziva uvjetne osude, također, u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, uračunat će se vrijeme oduzimanja slobode, okrivljenom AE dana ..2010. i okrivljenom NE dana ..2010..

Na temelju članka 132. stavak 2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku – ZKP/97), naloženo je okrivljenom ĆE i okrivljenom NE da solidarno na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom UE plate iznos od 7.000,00 kuna, a oštećenom trgovačkom društvu "INA" d.d. iznos od 17.006,00 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 122. stavak 4 u vezi s člankom 119. stavak 2 točka 6 ZKP/97, okrivljeni ĆE i okrivljeni NE u cijelosti su oslobođeni dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv prvostupanjske presude pravodobne i dopuštene žalbe podnijeli su, okrivljeni ĆE, po branitelju Karlu Radoševiču, odvjetniku iz Jastrebarskog, zbog svih žalbenih razloga, kao i okrivljeni NE, po branitelju Davoru Popoviću, odvjetniku iz Karlovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te sadržajno i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ista preinači i oslobode od optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Spis predmeta je u skladu s člankom 373. stavak 1 ZKP/97 dostavljen radi razgledanja Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

Žalbe nisu osnovane.

Za razliku od okrivljenog ĆE, koji se samo paušalno pozivao na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljeni NE je tvrdio da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, odnosno, vezano za utvrđenje oko njegovog učešće u počinjenju kaznenih djela za koja se tereti.

Protivno navodima okrivljenog NE, prvostupanjski sud je u obrazloženju dao razloge o odlučnim činjenicama, a to što ih isti ne prihvaća, može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što će nastavno biti obrazloženo.

Drugostupanjski sud je u skladu s člankom 379. stavak 1 točka 1 ZKP/97 ispitao prvostupanjsku presudu i pri tome nije našao da je počinjena neka druga od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

Što se tiče žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljeni ĆE navodi da prvostupanjski sud nije izveo niti jedan personalni ili materijalni dokaz koji bi ga teretio, te da se presuđenje temelji isključivo na njegovoj obrani koju je dao u prostorijama Policijske postaje Jastrebarsko i koju drži nelogičnom i nevjerodostojnom, jer je iskazivao samo kako bi ga što prije pustili kući. Posebno je ukazao na razlike između njegove obrane date u Policijskoj postaji Jastrebarsko i iskaza oštećenog ZE, i to, vezano za način provaljivanja u pušnicu.

Pozivajući se na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljeni NE tvrdi da niti jedan dokaz koji je proveden tijekom kaznenog postupka ne upućuje da bi on bio počinitelj predmetnih kaznenih djela. Okrivljeni ĆE ga je obranom u Policijskoj postaji Jastrebarsko neosnovano teretio, vjerojatno misleći da će na taj način stupanj njegove odgovornosti biti manji. Osim toga, kod njega nikada nije vršena pretraga kuće i gospodarskih objekata radi pronalaženja otuđenih stvari.

Utvrđenje prvostupanjskog suda o dokazanosti počinjenja dva kaznena djela teške krađe iz članka 217. stavak 1 točka 1 KZ/97, od strane okrivljenog ĆE i okrivljenog NE, nije dovedeno u sumnju njihovim prigovorima o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, s obzirom da se temelji na savjesnoj ocjeni svakog dokaza izvedenog na glavnoj raspravi, i to, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim dokazima.

Prvostupanjski sud je tako činjenično stanje utvrdio na temelju obrane što ju je okrivljeni ĆE dao u prostorijama Policijske postaje Jastrebarsko, iskaza svjedoka oštećenog UE, iskaza svjedoka EE, BE i DE, te materijalnih dokaza priloženih spisu predmeta. Po prvostupanjskom sudu, utvrđeno činjenično stanje upućuje da su okrivljeni ĆE i okrivljeni NE zajedno i po prethodnom dogovoru u namjeri nepripadnog stjecanja tuđih stvari, najprije dana 11./12. prosinca 2009 godine provalili u benzinsku postaju trgovačkog društva "INA" d.d., odakle su uzeli i za zajedničku korist zadržali robe u ukupnom iznosu od 17.006,00 kun, a zatim točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca veljače 2010. godine i u pušnicu vlasništvo oštećenog UE, odakle su uzeli i za zajedničku korist zadržali suhomesnatih proizvoda u vrijednosti od 7.000,00 kuna. Prvostupanjski sud je posebno obrazložio zašto nije prihvatio navode okrivljenog ĆE, da u Policijskoj postaji Jastrebarsko na zapisniku kod davanja obrane nije priznao počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret, kao i da pri tome nije iskazivao kako je s njim bio i okrivljeni IE, što je ocijenio neistinitim i usmjerenim ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, tim više, što je takva obrana protivna navodima ispitanih svjedoka EE (odvjetnica), te BE i DE (policijski službenici).

Nadalje, drugostupanjski sud prihvaća i obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na različitosti vezano za način provaljivanja u pušnicu oštećenog UE. Naime, prvostupanjski sud je naznačio kako nepodudarnost vezana za način ulaženja u obiteljsku kuću oštećenog UE, odnosno u njegovu pušnicu, ne umanjuje značaj obrane koju je okrivljeni ĆE dao u Policijskoj postaji Jastrebarsko, jer je životno moguće da je zamijenio u tom dijelu inkriminirani događaj s nekim drugim, tim više pogotovo što je sam priznao da mu to nije jedino kaznene djelo teške krađe koje je počinio. Upravo stoga je prvostupanjski sud i obranu okrivljenog NE ocijenio neistinitom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti, držeći je neuvjerljivom, tim više jer se okrivljeni NE i okrivljeni ĆE poznaju duže vrijeme, žive u neposrednoj blizini, pa je neživotno da bi ga okrivljeni ĆE bez ikakvog razloga neosnovano teretio.

Dakle, neutemeljeni su prigovori okrivljenog ĆE i okrivljenog NE kako je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

Prvostupanjski sud je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, te nije počinjena takozvana posredna povreda kaznenog zakona na koju žalitelji također upiru u žalbi, a niti je na drugi način povrijeđen kazneni zakon na njihovu štetu, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 379. stavak 1 točka 2 ZKP/97, pa čak niti u pogledu primjene kaznenog zakona koji je blaži za njih. Naime, kaznena djela o kojima je riječ počinjena su u vrijeme važenja starog Kaznenog zakona, a prije pravomoćnosti prvostupanjske presude dana 01. siječnja 2013. godine na snagu je stupi novi Kazneni zakon. Slijedom toga, drugostupanjski je po članku 3. stavak 2 i 3 Kaznenog zakona ("Narodne novine, broj: 125/11 i 144/12, u nastavku – KZ/11), imao obvezu ocijeniti koji je od ta dva kaznena zakona blaži. Podvođenjem činjeničnog stanja pod biće kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1 točka 1 KZ/11, utvrđeno je da postoji pravni kontinuitet s kaznenim djelom teške krađe iz članka 217. stavak 1 točka 1 KZ/97, a kako je po starom Kaznenom zakonu propisana blaža kazna zatvora, zaključeno je da je taj kazneni zakon blaži slijedom čega je kao takav i primijenjen.

Okrivljeni ĆE nije argumentirao istaknutu žalbenu osnovu odluke o kazni, dok okrivljeni NE takvu žalbenu osnovu nije niti isticao. Međutim, kako u skladu s člankom 382. ZKP/97 žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog povrede kaznenog zakona, podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, prvostupanjska presuda ispitana je i u tom dijelu.

Po drugostupanjskom sudu, određujući vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za okrivljenog ĆE i okrivljenog NE, razvrstavajući ih po svom značaju na olakotne i otegotne okolnosti. Tako je kao olakotne okolnosti, na strani okrivljenog ĆE našao da se radi o obiteljskom čovjeku, odnosno o ocu jednog maloljetnog djeteta, a na strani okrivljenog NE da se radi o osobi mlađe životne dobi, a kao otegotne i za jednog i za drugog da su do sada osuđivani, okrivljeni ĆE višestruko a okrivljeni HE jednom,i to, ne za istovrsno kazneno djelo, slijedom čega je pravilno okrivljenom ĆE izrečena kazna, a okrivljenom NE uvjetna osuda kao mjera upozorenja.

Cijeneći navedeno, izrečene kaznene sankcije kako pojedinačne, tako i jedinstvene kazne zatvora , a u odnosu na okrivljenog NE rok kušnje ukazuju se opravdanim i primjerenim kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti oba okrivljenika, te će se istima ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 50. KZ/97 i opća svrha izricanja kazneno pravnih sankcija opisana u članku 6. istog Zakona, to jest, da svi građani poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo te da se počinitelji kaznenih djela ubuduće tako ponašaju.

Okrivljeni ĆE isticao je i žalbenu osnovu odluke o dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva oštećenom UE i oštećenom trgovačkom društvu "INA" d.d., međutim kako za žalbenu osnovu nije dao razloge, drugostupanjski sud o takvoj odluci prvostupanjskog suda nije zauzimao svoj stav.

U skladu s člankom 387. ZKP/97, budući da je drugostupanjski sud utvrdio da ne postoje razlozi iz kojih su podnijete žalbe i da ne postoji neka od povreda zakona iz članka 379. stavak 1 ZKP/97, odlučeno je kao u izreci.

U Velikoj Gorici, 20. studeni 2013. godine

ZAPISNIČARKA

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Goršeta

Gordana Paljevec