Rev-62/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 62/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Gordane Gasparini, Branka Hrvatina i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz K., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske – Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. rujna 1998., br. Gž 7373/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. lipnja 1997., br. Pn 7936/95, u sjednici održanoj 18. svibnja 2005.,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. rujna 1998. godine, broj Gž 7373/97 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. lipnja 1997. godine, broj Pn 7936/95, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i u odluci o parničnom trošku, i u tom opsegu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 11. lipnja 1997., br. Pn 7936/95, ispravljena rješenjem istog suda od 8. listopada 1997, suđeno je:

„I. Tužena Republika Hrvatska dužna je tužitelju I. L. iz K., …, isplatiti iznos od 97.400,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 1997. po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate ( "Narodne novine", broj 76/96), kao i naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.095,67 kn, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.240,00 kn.“

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužena je pravovremeno podnijela dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog: pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložila je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude odbijen.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da mu naknadi štetu nastalu zbog ozljede koju je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći kada je kao pješak zahvaćen automobilom, registarske oznake: HV-184-VA, kojim je upravljao pripadnik Hrvatske vojske.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a, a koje odredbe se u ovom slučaju primjenjuju sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03).

U postupku je utvrđeno da je dana 8. studenog 1992. godine u Kešincima tužitelja, kada je kao pješak započeo sa prelaženjem ceste, zahvatio automobil registarske oznake … kojim je upravljao pripadnik Hrvatske vojske, da je tužitelj u toj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, a vozač navedenog automobila u kaznenom postupku proglašen krivim zbog kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti vezano za navedeni štetni događaj.

Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je vozač automobila štetnom događaju doprinio za 90%, a tužitelj za 10%, te nakon što su utvrdili visinu naknade za pojedine oblike štete, tuženu obvezali da naknadi tužitelju štetu u ukupnom iznosu od 92.160,00 kn

Tužena u reviziji prigovara pravilnosti utvrđenog doprinosa sudionika prometne nesreće nastalom štetnom događaju.

U ovoj pravnoj stvari, temeljem odredbe čl. 212. st. 1. toč. 6. ZPP-a, a u svezi s čl. 184. a) Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 15. siječnja 2003. godine prekinut je postupak, a postupak je nastavljen rješenjem istog suda od 5. prosinca 2003. godine.

Prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03) pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1991. godine do 30. lipnja 1996. godine uzrokovali pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi sa obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih i redarstvenih akcija, s tim da oštećenik može dokazivati suprotno. U konkretnom slučaju s obzirom da je štetu počinio pripadnik Hrvatskih oružanih snaga u vrijeme Domovinskog rata potrebno je ovom slučaju ispitati postoji li presumpcija ratne štete o kojoj govori citirana zakonska odredba, jer ukoliko se pretpostavlja ratna šteta tužitelj treba dokazati suprotno.

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučne činjenice za ocjenu pitanja radi li se o ratnoj šteti, odnosno postoje li okolnosti koje bi upućivale na presumpciju ratne štete, u postupku nisu utvrđene, to je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Valjalo je zato reviziju prihvatiti kao osnovanu i riješiti kao u izreci (čl. 395. st. 2. ZPP-a).

U Zagrebu, 18. svibnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.