Legislator Case Law & Legislation
Rev-2868/1993-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding termination of employment due to non-final criminal conviction.

Case Number Rev-2868/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment terminating the plaintiff's employment. The lower courts ruled that the employment relationship could not be terminated under Article 76 of the Basic Act on Labor Relations because the plaintiff's criminal conviction was not final and he had not served the sentence. The court held that the employer's reliance on the non-final conviction failed to meet statutory conditions for termination, making the appeal inadmissible.

Legislator headnote

AI generated

Article 76 of the Basic Act on Labor Relations; Article 354 of the Civil Procedure Act: Termination of employment based on a criminal conviction is invalid if the conviction is not final and the employee has not commenced serving the sentence.

Keywords

AI generated
termination of employment criminal conviction final judgment labor relations civil appeal non-final conviction statutory conditions

Cited Legislation

AI generated
Article 76 of the Basic Act on Labor Relations (ZOPRO)
Article 354, paragraph 2, point 10 of the Civil Procedure Act (ZPP)
Article 1 of the Law on Amnesty from Criminal Prosecution and Procedure for Crimes Committed in Armed Conflicts and War against the Republic of Croatia
Article 386 of the Civil Procedure Act (ZPP)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2868/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Iva Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.L. iz B. koga zastupa punomoćnik V.O. odvjetnik u K. protiv tuženika POLJOPRIVREDNO PODUZEĆE "H. " d,o.o. N. koga zastupaju punomoćnici Z.T. i D.P. dipl. pravnici, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 13. svibnja 1993. godine broj Gž-787/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda Našice od 23. prosinca 1992. godine broj P-328/92-4, u sjednici održanoj 27. listopada 1993. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud prvog stupnja donio je slijedeću presudu:

"Poništava se Odluka o prestanku radnog odnosa tuženika od 9.10.1992. godine kojem je tužitelju prestao radni odnos, te se tuženiku nalaže da tužitelja vrati u radni odnos na radno mjesto traktoriste, da mu isplati naknadu u visini pripadajuće plaće od 24. listopada 1992. godine sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedine mjesečne plaće do isplate, i prizna mu sva prava iz radnog odnosa i naknadi parnični trošak u iznosu od 11.800 HRD.

Žalbu tužene stranke odbio je sud drugog stupnja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio pravovremeno reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se preinače odluke sudova nižeg stupnja i odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

U pismenom odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija odbije.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u pismenu izjašnjenju od 21. srpnja 1993. godine broj GT- I-2335/93 smatra da je revizija osnovana te predlaže da se ista prihvati i preinače pobijane odluke.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj, radnik tuženog poduzeća, bio je osuđen nepravomoćnom presudom Vojnog suda u Osijeku na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci zbog kriv. djela iz čl.236 /n u vezi čl. 236 /f st. 1. KZRH, a prije pravomoćnosti te presude je isti Vojni sud u Osijeku rješenjem broj K 663/92-23 od 15. listopada 1992. godine obustavio krivični postupak protiv tužitelja za isto krivično djelo pozivom na odredbu čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i ratu protiv Republike Hrvatske ("NN", br.58/92).

Tuženo je poduzeće donijelo rješenje o prestanku radnog odnosa djelatnika od 9. listopada 1992. godine kojim tužitelju prestaje radni odnos na temelju čl. 76. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (ZOPRO) uz obrazloženje da je on pravomoćnom sudskom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

Žalbu koju je protiv toga rješenja izjavio tužitelj Upravni odbor nije riješio uz obavijest da nije nadležan za rješavanje te žalbe.

Sudovi su poništili rješenje o prestanku radnog odnosa i odlučili da je tuženik dužan vratiti tužitelja u radni odnos, te mu platiti naknadu osobnog dohotka od 24. listopada 1992. godine pa nadalje, nalazeći da se nisu ispunile pretpostavke za prestanak radnog odnosa tužitelja prema čl. 76. st. 1. toč. 3 ZOPRO-a koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br.34/91), budući da presuda krivičnog suda o izricanju kazne zatvora duže od 6 mjeseci nije postala pravomoćna niti je tužitelj - radnik stupio na izdržavanje kazne. (Tužitelj se u tijeku krivičnog postupka nalazio u pritvoru koji je ukinut navedenim rješenjem o oprostu od krivičnog progona).

Navodi revidenta da je tužitelju prestao radni odnos temeljem njihovog rješenja od 9. listopada 1992. godine i da odluka o oprostu krivičnog progona ne može imati utjecaja na radno pravo i status tužitelja u poduzeću, kada on "nije htio raditi u specifičnoj grani djelatnosti, točnije strateški važnoj i bitnoj uopće a posebice u trenutku neposredne ugroženosti i opstojnosti Republike Hrvatske", nisu od relevantnog značaja na odluke sudova nižeg stupnja.

Budući da je tuženo poduzeće svoju odluku o prestanku radnog odnosa tužitelja temeljilo na odredbi čl. 76. st. 1 t. 3 ZOPRO-a (iako u rješenju nije citiran stavak 1. i toč. 3 čl. 76., jasno se iz obrazloženja vidi da je bila u pitanju ta odredba) kako se nisu ispunile pretpostavke iz te odredbe (jer tužitelj nije morao biti odsutan s rada duže od 6 mjeseci zbog izdržavanja kazne - koja mu pravomoćno nije izrečena niti je stupio na njezino izdržavanje), to odluka o prestanku radnog odnosa nije zakonita i sudovi su je uz pravilnu primjenu materijalnog prava poništili, pa kako nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN", br. 53/91 - dalje ZPP), na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju trebalo odbiti i presuditi kao u izreci u skladu s odredbom čl. 393 ZPP.

U Zagrebu 27. listopada 1993. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

/Štefica Klepac/