Croatian Supreme Court dismisses appeal confirming combined prison sentence for recidivist using child.
Legislator summary
AI generatedThe Croatian Supreme Court dismissed the defendant's appeal, confirming the first-instance judgment that combined two prison sentences into a single two-year term. The defendant argued procedural errors regarding identification records and factual inaccuracies, while the prosecution contended the evidence was legally sufficient. The court ruled that the lower court correctly applied the law on combining punishments and found the defendant's recidivism and use of a minor as aggravating circumstances justified the severe sentence.
Legislator headnote
AI generatedčl. 60. st. 1. i 2. c. KZ; čl. 62. st. 1. KZ; čl. 382. ZKP: The Supreme Court held that a second-instance court may combine multiple prison sentences into a single term when the defendant fails to serve a prior final judgment, provided the lower court correctly assessed aggravating circumstances such as recidivism and the use of a minor.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžm 23/07-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Melite Božićević-Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2007., broj Kmp-3/07, u sjednici održanoj 11. srpnja 2007., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. D. B., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci dok mu je uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 19. rujna 2006., broj K-96/05, te je na temelju odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 2. c. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je kaznu na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 15. prosinca 2006., pa nadalje.
Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen nadoknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju odvjetniku S. B. iz
enog
Z. iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđ činjeničnog stanja, a u stvari samo pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, te odluke o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnijet.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske na temelju čl. 373. st. 1. ZKP ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02) predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
Žalba optuženika nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 2. ZKP jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu, zapisniku o prepoznavanju osoba.
Suprotno tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, radnja prepoznavanja provedena na temelju zahtjeva županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu koji je proslijeđen djelatnicima Policijske uprave Zagrebačke, Odjela općeg kriminaliteta, a prepoznavanje je obavljeno na temelju čl. 185. st. 1. ZKP.
Naime, prije provođenja radnje prepoznavanja osoba, oštećenik je pozvan da opiše osobu koja mu se prijetila pilom za drva. Kod tog opisa oštećenik je detaljno opisao karakteristične identifikacijske znakove osobe koja se prijetila pilom, navodeći da se radi o osobi staroj 18 godina, visine 170 cm i srednje tjelesne građe, a ima crnu kovrčavu kosa sa žutim pramenom iznad ušiju. U pogledu odjeće, oštećenik je bio izričit, da je osoba počinitelj djela bila obučena u plave traper hlače i majicu, također plave boje, a uporabljeno opasno oruđe, ručnu pilu žute boje, držao je u lijevoj ruci.
Nakon što se prišlo prepoznavanju osoba, od četiri pokazane osobe sa potpunom sigurnošću prepoznao je upravo optuženika.
Iz izloženog slijedi da je radnja prepoznavanja provedena na temelju zahtjeva županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i radi se u svemu o zakonitoj, i u formalnom smislu, pravilno poduzetoj radnji o kojoj je sastavljen i zapisnik, koji je kao zakoniti dokaz i pročitan na glavnoj raspravi.
U okviru drugog isticanog žalbenog prigovora o tome da iskazi svjedoka V. B. i A. O. nisu mogli biti pročitani u dokaznom postupku, kako je to učinio prvostupanjski sud, niti se prvostupanjska presuda mogla temeljiti na tako pročitanim iskazima iz razloga što svjedoci kao djeca nisu ispitani u skladu sa Zakonom o sudovima za mladež.
Suprotno izloženoj tvrdnji žalitelja na raspravnom zapisniku glavne rasprave 22. ožujka 2007. proizlazi da su iskazi navedenih svjedoka pročitani uz suglasnost obrane i državnog odvjetnika, pa se radi o pravilnoj primjeni čl. 331. st. 1. toč. 4. ZKP.
Uz navedeno svjedok V. B. saslušan je zamolbenim putem, tijekom istrage, a njegovom ispitivanju bila je nazočna predstavnica Centra za socijalnu skrb u Đ., T. K., pa dakle njegovo ispitivanje obavljeno na zakonit način.
Ispitivanju mlađeg punoljetnika A. O. u istrazi bio je nazočan branitelj optuženika odvjetnik S. B.
U odnosu na njihove iskaze bitno je reći da je samo svjedok A. O. uočio da na tlu leži ručna pila za drva (ali je nitko nije uporabio).
Međutim, na iskazima navedene dvojice svjedoka sud prvog stupnja nije temeljio svoju presudu, već isključivo na iskazu oštećenika koji je potkrijepljen kontrolnom činjenicom zapisnikom o prepoznavanju osobe jer svjedoci ni ne terete optuženika.
Nije stoga na opisani način počinjena apsolutno bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 2. ZKP.
U izloženom smislu nema dakle formalnih nedostataka opisanih u žalbi optuženika ali niti bilo koje druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Nisu osnovani ni žalbeni prigovori pravilnosti i potpunosti, a u stvari samo pravilnosti, utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi.
Obrazlažući navedenu žalbenu osnovu žalitelj nalazi da je iskaz oštećenika neuvjerljiv i nejasan, posebno s obzirom na činjenicu da je oštećenik osoba jače tjelesne građe zbog čega ga sasvim sigurno nisu mogla orobiti djeca, uz daljnju utvrđenu činjenicu da se događaj zbio u centru Z.
Suprotno tome, utvrđenja prvostupanjskog suda glede odlučne činjenice da je upravo optuženik osoba koja je uporabila opasno oruđe, ručnu pilu, kojom se prijetila oštećeniku netom prije oduzimanja novca, utvrđena je u svemu na uvjerljiv i pouzdan način i proizlazi iz sadržaja iskaza oštećenika D. P. koji je detaljno opisao način kretanja optuženika, maloljetnika i djeteta, kao i njihova postupanja u inkriminiranom događaju, naznačujući da je upravo optuženik osoba koja ga je zastrašivala držeći u rukama pilu za drva i na taj način ga onemogućavao da se brani. Nakon događaja upravo je optuženik osoba koja je i dalje držeći pilu za drva u rukama, tražila od njega da napusti mjesto događaja.
Naprijed opisane i utvrđene odlučne činjenice potvrđene su kontrolnom činjenicom opisom ozljede oštećenika u vidu rane posjekotine lica koja je krvarila (o kojoj činjenici govori i optuženik u svojoj obrani).
Cijeneći stoga uvjerljiv iskaz oštećenika zajedno s ostalim provedenim dokazima, a posebno zakonito i pravilno provedenom radnjom prepoznavanja na temelju koje je oštećenik na siguran način prepoznao upravo optuženika kao osobu počinitelja djela ukazuje da je činjenično stanje u odnosu na naprijed utvrđenu odlučnu činjenicu u svemu pravilno utvrđeno.
Nije dakle osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Nije osnovan ni daljnji žalbeni prigovor žalitelja o povredi kaznenog zakona koji žalba nalazi u činjenici da nije bilo zakonske osnove da se kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 19. rujna 2006., broj K-96/05 uzme kao utvrđena, te optuženiku primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. c. KZ izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine.
Po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, radi se o zakonitoj i pravilnoj primjeni odredbe čl. 62. st. 1. KZ, iz razloga što je presuda Općinskog suda u Čakovcu od 19. rujna 2006., broj K- 96/05 postala pravomoćna 4. prosinca 2006. Tom je presudom optuženiku za kazneno djelo iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ i dr. utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 222. st. 1. KZ kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca a primjenom odredaba o stjecaju izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Kako optuženik nakon pravomoćnosti presude nije započeo s izdržavanjem navedene kazne zatvora, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 62. st. 1. KZ uzimajući tu kaznu kao utvrđenu, te zajedno s kaznom iz pobijane presude iz čl. 218. st. 2. KZ u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. c. KZ izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Nije stoga ni u tom dijelu osnovana žalba optuženika.
Optuženik označuje uvodno žalbenu osnovu odluke o kaznenoj sankciji, ali se ista ne obrazlaže, a njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju čl. 382. ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji.
Stoga ispitujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi u potpunosti i pravilno utvrđene, te primjereno vrednovane sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kaznene sankcije, posebno one okolnosti koje se odnose na osobnost optuženika, njegove obiteljske prilike, činjenicu da je odrastao u neadekvatnim i nepoticajnim uvjetima i utvrđenu sklonost skitničkom načinu života, koje okolnosti uz višestruki recidivizam, a posebno podatak da je odnosno kazneno djelo počinjeno dva mjeseca nakon što se optuženik vratio iz odgojnog zavoda (u kojem je proveo dvije godine) a uz to se doista kod počinjenja djela poslužio i djecom, odnosno maloljetnom osobom.
Sve tako utvrđene okolnosti ukazuju da se samo utvrđenim kaznama zatvora, te izrečenom jedinstvom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine mogu ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. u svezi s čl. 6. KZ cijeneći u tom sklopu težinu, pogibeljnost djela, kao i stupanj krivljenje optuženika, te će se tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora osim generalne prevencije u dovoljnoj mjeri djelovati na optuženika da ne čini nova kaznena djela.
Odluka o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu u iznosu od 2.700,00 kn temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 132. st. 2. ZKP s obzirom da je visina imovinskopravnog zahtjeva u svemu pravilno utvrđena temeljem sadržaja iskaza oštećenika, a potvrđena iskazima svjedoka V. B. i A. O.
S obzirom na sve naprijed izloženo, a kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu kao ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 11. srpnja 2007.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Milivoj Mikor, v.r.