Croatian Supreme Court allows appeal against partial judgment for damages, ruling lower courts failed to assess active legitimacy and contributory negligence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appeal and request for legality protection, quashing the lower court's partial judgment and remanding the case. The defendant argued the plaintiff lacked active legitimacy for pre-privatization damages and contributed to the harm by failing to mitigate it. The court found the lower courts erred by not evaluating these critical defenses, specifically regarding the plaintiff's ability to take protective measures under environmental law.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 386., 394., 400. st. 4.; Sudovi moraju ocijeniti prigovore o aktivnoj legitimaciji i doprinosu nastaloj šteti; djelomična presuda je dopuštena bez odlučivanja o protutužbi.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-581/00-2
Gzz-14/00-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.d. G., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene i o zahtjevu za zaštitu zakonitosti od 18. studenoga 1999. godine, br. DOG-519/99., oba pravna lijeka izvedena protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 16. rujna 1999. godine, br. Gž-655/99., kojom je potvrđena djelomična presuda Općinskog suda u Garešnici od 16. rujna 1998. godine, br. P-4/96-77, na sjednici održanoj dana 30. listopada 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti, pa se ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. rujna 1999. godine, br. Gž-655/99-2 i djelomična presuda Općinskog suda u Garešnici od 16. rujna 1998. godine, br. P-4/96-77 i predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 16. rujna 1999. godine, br. Gž-655/99-2 potvrdio djelomičnu presudu Općinskog suda u Garešnici od 16. rujna 1998. godine, br. P-4/96-77, kojom je naloženo tuženoj platiti tužitelju svotu od 12,385.400,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi kroz vrijeme od 16. rujna 1998. godine do isplate, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za kamate kroz vrijeme do 16. rujna 1998. godine.
Protiv te presude tužena je izjavila reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je državni odvjetnik zbog istih razloga stavio zahtjev za zaštitu zakonitosti.
U reviziji tužena ističe da prvostupanjski sud nije mogao odlučivati djelomičnom presudom, budući da je tužena stavila prigovor prijeboja. Dalje navodi da presude nižestupanjskih sudova imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Posebno sudovi uopće nisu ocijenili prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja za štetu nastalu prije pretvorbe. Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova.
Državni odvjetnik ističe da je procjena štete izvršena na pogrješan način. Nije bilo mjesta revalorizaciji. Predlaže također da ovaj sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukine presude nižestupanjskih sudova, te predmet vrati na ponovno suđenje.
Protivna strana dala je odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti u kojemu predlaže da sud zahtjev za zaštitu zakonitosti odbije kao neosnovan. Ističe pasivnost tužene tijekom postupka, sve do kraja postupka, odnosno do izjavljivanja pravnih lijekova.
Revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti su osnovani.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. i 400. st. 4. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 1. toč. 10. dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Međutim, ovaj sud smatra da je u pravu revidentica, kada navodi da je u provedenom postupku ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, tj. da presude nižestupanjskih sudova imaju takvih nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, zatim nema razloga o odlučnim činjenicama. Ostvarena je također i bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 1., jer i drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode, koji su od odlučnog značenja za zakonito odlučivanje u ovom pravnom odnosu. Žalbeni navodi sadržavali su i prigovore, koje je tužena isticala tijekom parnice.
U tom smislu valja u prvom redu spomenuti prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na zahtjev za naknadu štete nastale kroz vrijeme od 1. svibnja 1988. godine do 30. travnja 1989. godine, odnosno u svezi sa štetom nastalom prije pretvorbe društvenog poduzeća. Nadalje, u smislu čl. 47. Zakona o privatizaciji (“Narodne novine”, broj 21/96.) dionice, udjeli, stvari i prava, koji nisu bili procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi (“Narodne novine”, broj 19/91, 83/92, 84/92, 2/94) prenose se Hrvatskom fondu za privatizaciju, ako ne bi postojao razlog za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.
Tužitelj je pravna osoba nastala pretvorbom 12. kolovoza 1992. godine. Šteta odnosno tražbina potječe iz vremenskog razdoblja prije pretvorbe, pa je ona u času pretvorbe bila dio društvenog kapitala s obzirom na odredbu čl. 2. Zakona o pretvorbi. Naime, u smislu čl. 2. Zakona o pretvorbi društveni kapital je razlika između vrijednosti sredstava koju čini ukupna aktiva poduzeća i vrijednosti obveza poduzeća uključujući obveze prema pravnim i fizičkim osobama na temelju njihovih trajnih uloga u poduzeću. Sporna bi tražbina prema tome trebala biti aktiva društvenog kapitala.
Na prigovor tužene o doprinosu tužitelja šteti prvostupanjski sud zaključuje da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj imao zaštitna sredstva na raspolaganju odnosno da je mogao bilo što poduzeti, a što je propustio učiniti sa svrhom da spriječi nastup štete ili da je umanji. U svezi s ovim zaključkom prvostupanjskog suda valja reći da je prema odredbi čl. 39. Zakona o zaštiti prirode (“Narodne novine”, broj 54/76.) tužitelj mogao uz pribavljanje dozvole od Zavoda za zaštitu prirode kormorane rastjerati, pa i ubijati. Pasivno promatranje tužitelja što se zbiva, te u određenim vremenskim razmacima samo postavljati zahtjeve tuženoj za naknadu štete iako je bar nešto mogao poduzeti ili pokušati poduzeti, ako je to mogao, već samo po sebi bi značilo djelomični doprinos nastaloj šteti, odnosno njezinoj visini.
Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 394. ZPP, prihvatio reviziju i zahtjev za zaštitu zakonitosti, te je pobijane presude ukinu i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku nižestupanjski sudovi će raspraviti i ocijeniti sve prigovore, koje je stavila tužena i donijeti na zakonu osnovanu odluku.
Revident nije u pravu, kada tvrdi da sud nije mogao donijeti djelomičnu presudu zbog toga što je stavljena protutužba. Sud može donijeti djelomičnu presudu i kada postoji protutužba, a da djelomičnom presudom ne odlučuje o protutužbenom zahtjevu.
U Zagrebu, 30. listopada 2003.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.