Criminal appeal dismissed; prisoner's failure to complete community service warrants prison sentence substitution.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's appeal against a district court ruling to substitute uncompleted community service with a prison sentence. The prisoner argued that missed work hours were due to a wrong mailing address and family obligations, but the court found the address discrepancy was a clerical error and his delayed start demonstrated voluntary non-compliance. Consequently, the court upheld the original decision that the conditions for converting community service to imprisonment were met under the Criminal Law.
Legislator headnote
AI generatedčl. 55. st. 1. i čl. 55. st. 7. Kaznenog zakona: When a convicted person voluntarily fails to complete community service, the court may substitute the remaining hours with a prison sentence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 684/15-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. L. zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 04. studenog 2015. broj Kv-I-347/15 (K-67/11), u sjednici održanoj dana 01. veljače 2016.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba osuđ. E. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Rijeci odredilo je da se prema osuđenom E. L. ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od jedne godine izrečena mu pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci od 24. siječnja 2013. broj K-67/11, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11, koja je, uz uračunavanje vremena koje je osuđenik proveo u pritvoru, zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 648 sati rada, koji je osuđenik imao izvršiti u roku od dvije godine, i to u neizvršenom dijelu u trajanju od deset mjeseci i dvadeset i dva dana.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio os. E. L. osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da se pobijano rješenje preinači „i da mu se posljednja prilika“ da izvrši rad za opće dobro.
Spis je, u skladu s člankom 474. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda,
I Kž 684/15-4
143/12., 56/13. i 145/13. - dalje: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Osuđenik u žalbi neuspješno nastoji dovesti u sumnju utvrđenje suda prvog stupnja da nije svojom krivnjom u cijelosti izvršio rad za opće dobro. Pritom ističe da je otac malodobnog djeteta koje uzdržava, kao i svoju nezaposlenu izvanbračnu suprugu, a kako radi u firmi „A. g.“ često je odsutan od kuće. Ističe da je iz pobijanog rješenja razvidno da su mu pozivi slani na pogrešnu adresu: tj. …, iako je on naveo adresu …. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o tome da je osuđenik samovoljno prestao izvršavati rad za opće dobro i da ga svojom krivnjom nije u cijelosti izvršio, ističući da je on započeo odrađivati naložene mu radne sate, što ne bi učinio da je doista htio izigrati tu sankciju.
Iz izloženog slijedi da svoje prigovore osuđenik temelji na navodno pogrešnoj adresi na koju su mu slani pozivi, ističući da se radi o pogrešnom kućnom broju. No, uvidom u spis i u izvješće Probacijskog ureda, utvrđeno je da su pozivi osuđeniku višekratno slani na adresu „…“, a ista adresa je navedena i u pravomoćnoj presudi, što odgovara osuđenikovim žalbenim navodima o točnoj adresi. To što je u obrazloženju pobijanog rješenja došlo do očite pogreške u pisanju (tj. da je umjesto kućnog broja 21 navedeno da se radi o kućnom broju 22) ne dovodi u pitanje ispravnost rezoniranja prvostupanjskog suda, jer se ono zasniva na ispravno utvrđenim činjenicama, koje proizlaze iz Izvješća o neizvršavanju rada za opće dobro od 07. listopada 2015., a čiji sadržaj nije ničim doveden u pitanje. Osim toga, za napomenuti je da je osuđenik prilikom davanja podataka Probacijskom uredu naveo i drugu adresu na kojoj navodno boravi, tj. …, na koju su mu također bezuspješno slani pozivi. Sve navedeno, uz činjenicu da je osuđenik, tek nakon višekratnog pozivanja, dana 15. lipnja 2015. započeo s izvršavanjem rada za opće dobro i odradio tek četiri sata, kada je i upozoren da je dužan opravdati izostanke, a što nije učinio, niti se nakon toga javio Probacijskom uredu, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nesumnjivo ukazuje na to da osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, čime su ispunjeni uvjeti iz čl. 55. st. 7. KZ/11, pa je opravdano prvostupanjski sud donio odluku o određivanju izvršenja kazne zatvora izrečene presudom toga suda.
Način na koji je izvršena zamjena neizvršenog rada za opće dobro kaznom zatvora u cijelosti je u skladu s odredbom čl. 55. st. 1. KZ/11.
Iz naprijed navedenih razloga, kako je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo, te kako sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 i nije na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon, trebalo je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
Zagreb, 01. veljače 2016.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v. r.
Damir Kos, v. r.