Kž-200/2009-2 · Županijski sud u Koprivnici

Kž.200/09-2.

Županijski sud u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Dekovića kao predsjednika vijeća, te Krešimira Kraljica i Veljka Kučekovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Valentine Grobenski, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. M., radi kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona (KZ-a), odlučujući povodom žalbe oštećenika kao tužitelja „O.“ d.o.o. B., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, broj K.40/08-117 od 03. travnja 2009. godine, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2009. godine,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba oštećenika kao tužitelja „O.“ d.o.o. iz B., ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj K.40/08-117 od 03. travnja 2009. godine i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici K.40/08 od 03. travnja 2009. godine okrivljenik M. M. temeljem odredbe čl. 354. t. 3. Zakona o kaznenom postupku (dalje ZKP) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. u vezi st.

1. KZ-a, koje je činjenično i pravno opisano u izreci navedene presude. Temeljem odredbe čl. 123. st. 1. ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a na ime nagrade braniteljici okrivljenika odvjetnici S. G.-G. iz K. određeno je da će se isplatiti iznos od 2.556,00 kn. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj „O.“ d.o.o. iz B., …, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da Županijski sud u Koprivnici uvaži žalbu te da preinači pobijanu presudu na način da se okrivljenik proglasi krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. u vezi st. 1. KZ-a i da se kazni po zakonu te da se okrivljenika obveže na platež troškova kaznenog postupka.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

Žalba je osnovana.

Ovaj sud je temeljem odredbe čl. 379. st. 1. t. 1. ZKP-a ispitao pobijanu presudu u smislu da li je prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Utvrđeno je da takve povrede odredaba kaznenog postupka prvostupanjski sud nije počinio.

U pravu je žalitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. U žalbi se navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio zbog čega okrivljenik nije podmirio svoju obvezu prema oštećeniku kao tužitelju u vrijeme kada je to mogao učiniti i zbog čega moli da mu se produži rok za plaćanje, a onda izdaje novu mjenicu u trenutku kada je već žiro-račun njegove tvrtke u blokadi. U žalbi se navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da je odlučni elemenat kod kaznenog djela iz čl. 293. KZ-a samo utvrđivanje namjere okrivljenika u trenutku sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji jer je taj ugovor kasnije promijenjen u smislu da je na inzistiranje okrivljenika ugovoren novi rok za plaćanje obveze okrivljenika prema oštećeniku kao tužitelju, a upravo u vrijeme tog novo ugovorenog roka žiro-račun tvrtke okrivljenika je bio u blokadi, a okrivljeniku je bilo poznato da u vrijeme novo ugovorenog roka podmirenja obveze njegova tvrtka neće moći ispuniti obvezu zbog blokade žiro-računa.

Doista, prvostupanjski sud nije utvrdio zbog čega okrivljenik ne plaća svoju obvezu prema oštećeniku kao tužitelju na dan 23. siječnja 2005. godine, a tada žiro- račun njegove tvrtke nije bio u blokadi i prvostupanjski sud nije utvrdio zbog čega upravo okrivljenik inzistira na novom roku plaćanja dužne obveze u travnju mjesecu 2005. godine kada je nesporno da je trajna blokada tvrtke okrivljenika nastupila 16. ožujka 2005. godine. Utvrđeno je u tijeku prvostupanjskog postupka da je žiro-račun tvrtke okrivljenika prvi puta blokiran još 24. veljače 2005. godine, a trajna blokada je nastupila 16. ožujka 2005. godine. Upravo u vrijeme kada je žiro-račun tvrtke okrivljenika bio ponovno u blokadi okrivljenik izdaje novu mjenicu, a jasno je da se ta mjenica nije mogla naplatiti jer je žiro-račun njegove tvrtke bio blokiran. Tu činjenicu okrivljenik nije predočio oštećeniku kao tužitelju. Tijekom prvostupanjskog postupka također je utvrđeno da je ovo bio prvi posao između oštećenika kao tužitelja i okrivljenika u vezi pirotehničkih sredstava, do 24. studenog 2004. godine nije između njih postojala poslovna suradnja u vezi prodaje ovih proizvoda, pa se ne može govoriti o tome da je između ova dva poslovna subjekta od ranije postojala nekakva poslovna suradnja i da je poslovanje tvrtke okrivljenika trebalo biti poznato oštećeniku kao tužitelju.

Očito je da je obveza okrivljenika bila da vrijednost pirotehničkih sredstava koje je prodao za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana plati oštećeniku kao tužitelju do 23. siječnja 2005. godine. Prilikom sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji u studenom mjesecu 2004. godine okrivljenik je izdao bianco mjenicu oštećeniku kao tužitelju, a onda je kasnije nakon proteka roka od 23. siječnja 2005. godine oštećenika kao tužitelja nagovorio da mu vrati mjenicu i tada je izdao novu mjenicu prema kojoj je svoju obvezu u iznosu od 50.609,06 kn trebao podmiriti do 18. travnja 2005. godine, dakle, u vrijeme kada je žiro-račun njegove tvrtke već bio u trajnoj blokadi jer je trajna blokada nastupila 16. ožujka 2005. godine, a okrivljenik drugu mjenicu izdaje oštećeniku kao tužitelju 18. travnja 2005. godine.

U obrazloženju prvostupanjske presude ne daju se odgovori na ovakvo ponašanje okrivljenika i prvostupanjski sud s obzirom na utvrđeno činjenično stanje dolazi do pogrešnog zaključka da je jedino odlučno, za kazneno djelo iz čl. 293. KZ-a, utvrditi namjeru okrivljenika u trenutku stupanja u poslovni odnos jer je u studenom mjesecu 2004. godine tvrtka okrivljenika imala na žiro-računu novčanih sredstava pa prvostupanjski sud zaključuje da u tom trenutku okrivljenik nije imao namjeru da oštećeniku kao tužitelju uopće ne plati robu koju će od njega preuzeti. To što netko u trenutku potpisivanja ugovora o budućoj poslovnoj suradnji ima na žiro-računu tvrtke određeni novčani iznos ne znači da nema namjeru da ne plati robu koju će kasnije preuzeti tijekom realizacije ugovora o poslovnoj suradnji. Ovdje je bitno razjasniti zbog čega okrivljenik ne plaća dužan iznos na dan 23. siječnja 2005. godine, ako je tada to bio u mogućnosti učiniti, nego traži odgodu plaćanja pa čak izdaje i novu mjenicu u vrijeme kada je žiro-račun njegove tvrtke bio trajno blokiran i jasno je da je okrivljenik znao, u trenutku izdavanja nove mjenice, da se njegovo dugovanje putem mjenice neće moći naplatiti.

Dakle, prvostupanjski sud nije uopće utvrdio i nije objasnio zbog čega okrivljenik kasnije mijenja bitne elemente ugovora o poslovnoj suradnji u smislu da ne poštuje prvotno ugovoreni rok plaćanja za preuzetu robu, moli da mu se odredi drugi rok i onda izdaje mjenicu za koju zna da se po njoj oštećenik kao tužitelj ne može naplatiti.

Iz iznijetih razloga činjenično stanje je za sada pogrešno utvrđeno i zbog toga je trebalo uvažiti žalbu oštećenika kao tužitelja temeljem odredbe čl. 388. st. 1. ZKP- a.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će razjasniti opisano ponašanje okrivljenika i utvrditi zbog čega okrivljenik mijenja prvotno ugovoreni rok plaćanja vrijednosti preuzete robe i zbog čega okrivljenik navodi oštećenika kao tužitelja na novi rok za plaćanje vrijednosti preuzete robe, a već unaprijed zna da u novo ugovorenom roku obvezu neće moći ispuniti.

Nakon što prvostupanjski sud razjasni sporne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, donijet će novu odluku koju će u potpunosti i obrazložiti.

U Koprivnici, 14. listopada 2009. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Valentina Grobenski v.r.

Ivan Deković v.r.