Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages for traffic accident injuries and pain and suffering.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling awarding damages for a 1993 traffic accident. The court found no procedural violations under Article 354 of the Civil Procedure Act and confirmed the material law application regarding pain, suffering, and lost earning capacity. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under Article 393 of the Civil Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: The Supreme Court dismisses an appeal if no procedural violations exist and the lower court correctly applied material law regarding tort damages for personal injury.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1846/01-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz Z., S. K., zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 9. srpnja 1996. godine broj Gž-8944/95 kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. svibnja 1995. godine broj Pn-1548/94, u sjednici održanoj dana 22. studenog 2001. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 38.840,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.618,00 kn. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 32.619,00 kn tužiteljica se odbija.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu, a po žalbi tuženika presuda je preinačena u dosuđujućem dijelu i tužbeni zahtjev je odbijen za daljnjih 7.000,00 kn s time da tuženica naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.428,86 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju iz svih razloga navedenih u čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 – dalje ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači.
Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužiteljice, a niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
U postupku pred nižim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti se pobijane presude temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP. Neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica nije u reviziji određeno navela.
U dokaznom postupku je utvrđeno da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći dana 23. kolovoza 1993. godine i da je zadobila tjelesne ozljede koje je sud utvrdio medicinskim vještačenjem. Pretrpila je bolove i strah pobliže opisane u razlozima prvostupanjske presude, a zaostale su i trajne posljedice koje umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10%.
Po ocjeni ovog suda, pravilno je primijenjena materijalno-pravna odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i 3/94) kad je za pretrpljene tjelesne boli dosuđena tužiteljici naknada u iznosu od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah 6.000,00 kn i za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 15.000,00 kn, što je u skladu s utvrđenom vrstom i težinom zadobivenih tjelesnih ozljeda, trajanjem i jačinom boli i straha, te opsegom smanjenja životnih aktivnosti.
Utvrđeno je, da tuđa pomoć, koja je tužiteljici bila potrebna, nije pružena po specijaliziranoj ustanovi, pa su niži sudovi visinu naknade troškova tuđe pomoći pravilno snizili na odgovarajuću razinu netto zarade osobe koja bi takvu uslugu bila sposobna tužiteljici pružiti.
Kako nisu ostvareni revizijski razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni razlozi koje je revident naveo u reviziji, valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 22. studenog 2001. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.