Kž-862/2017-5 · Županijski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 15 Kž-862/2017-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Mirjane Rigljan kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog I. B. i dr., zbog kaznenog djela – nesavjesnog gospodarskog poslovanja – iz čl. 291. st. 2. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluke Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), rješavajući po žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj K-12/2015-29 od 1. ožujka 2017., u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2018.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude i predmet vraća u tom dijelu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom temeljem čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođeni su optužbe 1. optuženi I. B., 2. optuženi M. M. i 3. optuženi B. B. zbog kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz čl. 291. st. 2. KZ/97, činjenično opisano izrekom te presude, dok je temeljem čl. 452. toč. 3. ZKP/08 protiv 4. optuženog B. J. odbijena optužba zbog istog kaznenog djela činjeničnog opisanog izrekom te presude.

Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 upućuje se oštećeno trgovačko društvo I. d.o.o. da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude pravodobno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, te predlaže da drugostupanjski sud žalbu prihvati, pobijanu presudu ukine u odnosu na oslobađajući dio, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen temeljem odredbe čl. 474. st. 1. ZKP/08.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je 1. optuženog I. B., 2. optuženog M. M. i 3. optuženog B. B. oslobodio od optužbe držeći da kazneno djelo za koje se optuženici terete nije kazneno djelo iz čl. 291. st. 2. KZ/97.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je u skladištu nestajala roba u duljem vremenskom trajanju te da su 1., 2. i 3. optuženici nedvojbeno znali da je roba nestajala, te nadalje je utvrdio da je do takvog materijalnog gubitka u trgovačkom društvu došlo zbog loše organizacije rada u skladišnom terminalu, te nedostatne količine zaposlenika uz istodobnu preopterećenost količinom pošiljki koje su trebale biti isporučene, što je imalo za posljedicu neurednost izvršenja povjerenih poslova. Slijedom navedenog zaključuje da je propust 1. optuženog I. B., 2. optuženog M. M. i 3. optuženog B. B. rezultat objektivnih okolnosti i da se može podvesti pod ciljanu i namjernu nesavjesnost te stoga da su 1. optuženi I. B., 2. optuženi M. M. i 3. optuženi B. B. postupali nehajno. Shodno navedenom utvrđuje da takvo nehajno postupanje stupanjem na snagu novog KZ/11 više nije kriminalizirano, pa sukladno odredbi čl. 3. st. 2. i 3. KZ/11 u konkretnom slučaju da više nema kaznenog djela, pa je optuženike oslobodio od optužbe.

1. optuženi I. B. i 2. optuženi M. M. su oslobođeni optužbe da bi u kritičnom razdoblju u skladišnom terminalu trgovačkog društva I. d.o.o. u svojstvu skladištara protivno Pravilniku o utvrđivanju poslova s otpisom i vrednovanjem broj HR-PA 010 od 1. svibnja 2008. nepotpuno i neuredno vodili skladišnu dokumentaciju, dok bi 3. optuženi B. B. u svojstvu glavnog skladištara i šefa referade II., protivno Pravilniku o utvrđivanju poslova s opisom i vrednovanjem broj HR-PA-010 od 1. svibnja 2008. nije obavljao potreban nadzor u pogledu uredne dostave robe u tranzitu drugim poslovnim subjektima, iako je i 1. optuženom I. B., 2. optuženom M. M. i 3. optuženom B. B. bilo poznato da su prema odredbama Pravilnika o radu broj HR-PA-003 od 1. svibnja 2008. dužni savjesno izvršavati poslove koje su se Ugovorom o radu obvezali izvršiti, čime su drugim osobama omogućili raspolaganje robe na skladištu na štetu trgovačkog društva I. d.o.o. u iznosu od 229.076,91 kuna čime bi počinili kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - nesavjesnim gospodarskim poslovanjem - opisano u čl. 291. st. 1. i 2. KZ/97 a kažnjivo po čl. 291. st. 2. KZ/97.

Međutim, prvostupanjski sud je izgubio iz vida činjenicu da je u skladištu nestajala roba i ranije te da su 1. optuženi I. B., 2. optuženi M. M. i 3. optuženi B. B. refundirali taj manjak. Pravilnikom o utvrđivanju poslova s opisom i vrednovanjem HR – PA – 010 a koji vrijedi od 1. svibnja 2005., za skladištara u opis poslova ulazi između ostalog: „prijem dispozicija i drugih robnih dokumenata potrebnih za rukovanje robom; nadzor utovara, istovara robe i pretovara robe po daljnjim dispozicijama; utvrđivanje i obavještavanjem nadređenih o oštećenjima pošiljaka, manjku i višku robe…“, iz čega proizlazi da su 1., 2. i 3. optuženici postupali suprotno navedenom Pravilniku opravdavajući to velikom opterećenošću poslom i manjkom radnika.

Pa unatoč tome što su znali da roba nestaje iz skladišta, 1. optuženi I. B. i 2. optuženi M. M. su propustili vršiti nadzor, dok je 3. optuženi B. B. propustio voditi uredno skladišnu dokumentaciju i time prouzročili znatnu materijalnu štetu trgovačkom društvu u navedenom iznosu u izreci presude. Ovu činjenicu je prvostupanjski sud bio dužan cijeniti s većom pozornošću kada je odlučivao o načinu postupanja optuženika: da li su bili, ili morali biti svjesni da ne rade u skladu s odredbama navedenog Pravilnika, a ovo posebno kada se ima na umu da su i u ranijim situacijama dobrovoljno nadoknađivali štetu kako je to predviđeno Pravilnikom.

Stoga je u pravu žalitelj kada navodi da optuženici nisu postupali sa nehajnim oblikom krivnje, a što prihvaća i ovaj sud.

Namjera kod počinitelja kaznenog djela izvodi se iz konkludentnih radnji. Kako u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije sa dovoljno pozornosti utvrđivao okolnosti koje se optuženicima stavljaju na teret, a to je činjenica da su znali da postoje neusklađenost između robe koja je otpremljena i skladišne dokumentacije, to je činjenično stanje ostalo za sada pogrešno utvrđeno a što se tiče subjektivnog obilježja kaznenog djela nesavjesnog gospodarskog poslovanja, oblika krivnje na što osnovano upire žalitelj, potrebno je sagledati postupanje optuženika sa više pozornosti u odnosu na osnovanost opravdanja na koja se pozivaju optuženici.

Povredu zakona žalitelj vidi u tome što je sud pogrešno utvrdio subjektivno obilježje kaznenog djela, odnosno oblik krivnje 1., 2. i 3. optuženika, ocjenjujući pogrešno da se radi o nehajnom postupanju na strani optuženika i stoga oslobodio optuženike navodeći da se ovakvo postupanje podudara sa kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246 KZ/11.

Na ovaj način sud nije povrijedio kazneni zakon kako to pogrešno drži žalitelj, već je time pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

Slijedom navedenog kako je za sada činjenično stanje pogrešno utvrđeno, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju čl. 483. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17–ZKP/08), ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na oslobađajući dio i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će iznova provesti sve dokaze, obratiti posebnu pozornost na ono što se 1. optuženom I. B., 2. optuženom M. M. i 3. optuženom B. B. činjeničnim opisom stavlja na teret, te utvrditi navedene činjenice koje predstavljaju kako objektivno obilježje kaznenog djela, a nakon toga utvrditi i subjektivno obilježje kaznenog djela na pravilan način, vrednujući sve okolnosti djela i počinitelja te provjeravajući pravni kontinuitet u odnosu na opis kaznenog djela iz čl. 291. KZ/97, te donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu presudu.

U Zagrebu 6. veljače 2018.

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasmina Šarić, v.r.

Sonja Brešković Balent, v.r.