Constitutional court awards compensation for unreasonable delay in labor dispute proceedings despite partial applicant fault.
Legislator summary
AI generatedThe Constitutional Court of Croatia awarded 10,000 kuna to the applicant for a violation of the right to a trial within a reasonable time. The underlying labor dispute involved a complex medical expert examination that stalled for over a year due to the court's inaction, though the applicant also contributed to delays by amending claims and submitting evidence late. The court ruled that despite the applicant's procedural conduct, the overall inefficiency and excessive duration of the proceedings constituted a constitutional violation warranting compensation.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava: The Constitutional Court may award compensation for a violation of the right to a trial within a reasonable time even if the applicant contributed partially to the delay, provided the proceedings were not conducted effectively and efficiently.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzp 155/06-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja S. B. iz R., zastupanog po punomoćnicima S. O. i S. O. S., odvjetnicima iz istoimenog Zajedničkog odvjetničkog ureda iz P., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zažtite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 02. svibnja 2006. godine, dana 02. siječnja 2007. godine,
r i j e š i o j e :
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju S. B. u iznosu od 10.000,00 kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč.I.izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 02. svibnja 2006. godine (putem Ustavnog suda Republike Hrvatske) podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva, vodio kod Županijskog suda u Puli pod poslovnim brojem Gž-1865/06.
Zahtjev je osnovan.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Puli posl.br. P-1599/93 i očitovanja Županijskog suda u Puli od 26. lipnja 2006.godine, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl.29.st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.41/01- pročišćeni tekst 55/91-dalje:Ustav).
Predmetni spor pokrenut je tužbom koju je predlagatelj kao tužitelj kod tadašnjeg Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci podnio 29. prosinca 1987. godine protiv tuženika T., M., u kojem sporu tužitelj traži naknadu štete u svezi rada kod tuženika,a zbog oboljenja od profesionalne bolesti, silikoze.
Pripremno ročište održano je 05. travnja 1988. godine na kojem je određeno izvođenje dokaza, saslušanje svjedoka i pribava relevantne dokumentacije.
Sljedeće ročište održano je 21. travnja 1988. godine na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka i određeno je provođenje medicinskog vještačenja, radi čega je rasprava odgođena na neodređeno vrijeme, a tuženik je pozvan na plaćanje predujma.
Dokaz o uplati predujma tuženik je dostavio 11. srpnja 1988. godine, a spis je dostavljen 09. rujna 1988. godine radi vještačenja Bolnici za plućne bolesti u I., koja ustanova je spis vratila uz obrazloženje da nije u mogućnosti izvršiti vještačenje.
Nakon toga sud je 19. studenog 1988.godine spis radi vještačenja dostavio dr. Z. R., a ovaj je spis vratio odbivši vještačenje zbog prezauzetosti, da bi nakon toga sud 10. svibnja 1990.godine. spis radi vještačenja dostavio Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Z., koja ustanova je pisani nalaz i mišljenje dostavila sudu 23.srpnja.1990.godine.
Sud je novo ročište u ovom predmetu održao 07. rujna.1990.g. na koje nisu pristupili punomoćnici stranaka, već samo osobno tužitelj i na tom ročištu je zaključena glavna rasprava.
Prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev otpremljena je strankama 17. prosinca 1990.godine, na koju je tužitelj izjavio žalbu, koja je, pak, presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-88/91-2 od 8.2.1991.g. odbijena I potvrđena prvostupanjska odluka.
U povodu izjavljene revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Rev-1185/1991-2 od 25. lipnja 1991. godine prihvatio tužiteljevu reviziju i ukinuo nižestupanjske presude, te predmet vratio Općinskom sudu u Rijeci na ponovno suđenje.
Općinski sud u Rijeci je novo ročište održao 22. rujna 1992. godine., te je zbog izostanka tužitelja, određeno mirovanje postupka.
Podneskom tužitelja od 28. prosinca 1992. godine predložen je nastavak postupka i ustupanje predmeta Općinskom sudu u Puli kao mjesno nadležnom sudu.
Na ročištu od 16. veljače 1993.godine Općinski sud u Rijeci je odlučio da će se spis dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi odlučivanja o prijedlogu za delegaciju, te je taj sud svojim rješenjem od 05. svibnja 1993. godine odredio da se postupak ima nastaviti kod Općinskog suda u Puli, kome je spis dostavljen 04. listopada 1993.godine.
Ročište kod Općinskog suda u Puli održano je 9. studenog 1993.godine te je na istom određeno provođenje medicinskih vještačenja po pulmologu i psihijatru, specijalistima Bolnice u P., kojoj je spis otpremljen 12. studenog 1993. godine.
Vještak psihijatar je nalaz sačinio 30. studenog 1993. godine, a po prijemu kojeg nalaza je tužitelj podneskom od 15. veljače 1994.godine povećao tužbeni zahtjev. Podneskom od 12. prosinca 1996. godine tužitelj je proširio tužbu na novog tuženika C. d.o.o. R., kao pravnog slijednika prvobitnog tuženika.
Novo ročište u ovom predmetu održano je 14. siječnja 1997. godine, te je određeno da se tužba ima dostaviti novom tuženiku, te je na prijedlog tužitelja određeno medicinsko vještačenje po pulmologu, da bi po sudu imenovani vještak vratio spis 14. ožujka 1997. godine i predložio da se vještačenje povjeri Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu.
Na ročištu od 03. lipnja 1998. godine sud je odredio vještačenje po navedenoj ustanovi, da bi, nakon toga, slijedeće ročište bilo održano 14. ožujka 2000.godine, na kojem je odlučeno da se ne dopušta subjektivna preinaka tužbe proširenjem na C. d.o.o. R., a tuženik je istakao i prigovor zastare.
Tužitelj je 24. svibnja 2000. godine uložio žalbu protiv rješenja kojim nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe, a ta žalba je odbijena rješenjem Županijskog suda u Puli posl. broj Gž-2389/00 od 25. rujna 2000. godine.
Novo ročište je održano 13. studenog 2000.godine na kojem je sud pozvao tužitelja da precizira tužbu kako glede osobe i naziva tuženika, tako i osnova po kojima traži naknadu štete, da bi punomoćnik tužitelja to i učinio podneskom od 20. studenog 2000. godine.
Na ročištu od 21. prosinca 2000.godine tužitelj je predložio medicinsko vještačenje, a tuženik ustrajao kod ranijih prigovora, te je sud odlučio da će o nastavku postupka odlučiti pismenim putem.
Rješenjem suda od 04. lipnja 2001.godine određeno je medicinsko vještačenje po pulmologu, koji je nalaz dostavio 26. rujna 2002. godine.
Nakon toga tužitelj je podneskom od 04. listopada 2002. godine povisio tužbeni zahtjev.
Sljedeće ročište je održano 29. listopada 2002. godine na kojem je sud, na prijedlog tuženika, odredio izvođenje dokaza na okolnost koje je poslove tužitelj radio kod tuženika, te pribavljanje zdravstvenog kartona, te je zakazano ročište za 10. prosinca 2002. godine.
Sud je 13. studenog 2002. godine zatražio tužiteljev zdravstveni karton, koji mu je od strane Bolnice dostavljen 22. studenog 2002.godine.
-Dopisom od 04. prosinca 2002. godine tuženik je zatražio odgodu rasprave, čemu je sud udovoljio i ročište zakazao za 22. siječnja 2003.godine.
Tužitelj je podneskom od 04. prosinca 2002.godine predložio nove dokaze i to saslušanje svjedoka, da bi na ročištu od 22. siječnja 2003. godine sud izveo određene dokaze i prihvatio tužiteljeve dokazne prijedloge, radi čega je odgodio ročište i slijedeće zakazao za 04. ožujka 2003.godine.
Rješenjem od 31. siječnja 2003.godine. sud je, po prijedlogu tužitelja, odredio psihijatrijsko vještačenje, a vještak psihijatar nalaz je dostavio 28. veljače 2003.godine.
Na ročištu od 04. ožujka 2003.godine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, a ročište je odgođeno na zahtjev stranaka radi očitovanja o nalazu vještaka, te je slijedeće ročište zakazano za 08. travnja 2003. godine.
Podneskom od 07. travnja 2003. godine tuženik je predložio nove dokaze, radi čega je odgođeno ročište od 08. travnja 2003. godine te je pribavljena zdravstvena dokumentacija i medicinski vještak pozvan da dopuni nalaz, koju, pak, dopunu nalaza i mišljenja je vještak dostavio 09. ožujka 2004.godine.
Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2004.godine povisio tužbeni zahtjev, čemu se tuženik usprotivio, te iznio druge prigovore.
Na ročištu od 23. studenog 2005.godine sud je odredio saslušanje vještaka, radi čega je ročište odgođeno za 11. siječanj 2006.godine, koje je odgođeno zbog spriječenosti suca.
Na novom ročištu od 15. ožujka 2006.godine izveden je dokaz saslušanjem vještaka te je glavna rasprava zaključena, a ročište radi objave presude održano je 24. ožujka 2006.godine.
Prvostupanjska presuda od 24. lipnja 2006. godine kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev otpremljena je strankama 03. travnja 2006. godine.
Protiv navedene presude obje su stranke izjavile pravovremene žalbe, a spis je potom drugostupanjskom sudu dostavljen 05. lipnja 2006.godine.
Županijski sud u Puli na sjednici vijeća održanoj 03. srpnja 2006. godine odlučujući o podnesenim žalbama donio je presudu kojom je pobijanu odluku prvostupanjskog suda potvrdio. Navedenu je odluku drugostupanjskog suda predlagatelj primio dana 25. kolovoza 2006. godine.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.
Međutim, tužitelj je u konkretnom slučaju kod tadašnjeg Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci podnio tužbu 29. prosinca 1987. godine, pa u tom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 06. studenoga 1997. godine, nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) do 25. kolovoza 2006. godine kada je predlagatelj primio drugostupanjsku odluku, što, pak, sveukupno iznosi 8 godina, 9 mjeseci i 19 dana.
U razmatranom pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio, u gotovo cijelom razdoblju kod Općinskog suda u Puli do donošenja presude 24. lipnja 2006. godine, budući je postupak kod Županijskog suda u Puli, nakon što mu je dostavljen 05. lipnja 2006. godine, i o kojem je odlučeno na sjednici vijeća tog suda 03. srpnja 2006. godine trajao manje od mjesec dana.
Prema ocjeni ovog suda, iako je predmetni parnični postupak po svojoj naravi činjenično složen, budući je radi utvrđivanja osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva bilo potrebno provesti više vještačenja, utvrđena duljina trajanja predmetnog postupka pred Općinskim sudom u Puli govori u prilog zaključku da ovaj postupak, usprkos velikom broju održanih ročišta, nije vođen učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti.
Navedenom zaključku govori u prilog i činjenica nekorištenja procesnih mogućnosti koje sudu u postupku provedbe dokaza vještačenjem pruža Zakon o parničnom postupku i to njegove odredbe čl. 251. stavka 4. i 260. st. 1. («Narodne novine» 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03- dalje: ZPP), budući da je iz stanja spisa vidljivo da je sud rješenjem od 04. lipnja 2001. godine odredio medicinsko vještačenje po vještaku pulmologu, a koji je nalaz vještak sudu dostavio tek 26. rujna 2002. godine, dakle nakon više od godinu dana, u kojem vremenskom periodu u postupku nije bilo nikakvih aktivnosti.
S obzirom na navedena utvrđenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu činjenicu da je predmetni spor iz radnog odnosa, koji sporovi su po svom karakteru hitne naravi (čl. 434. st. 4. ZPP).
Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sam tužitelj svojim procesnim držanjem u tijeku sam parnice doprinio duljini trajanja postupka u izvjesnoj mjeri i to na način što je preinačio tužbeni zahtjev i to dva puta u tijeku postupka, te je predlagao i subjektivnu preinaku tužbe, koji, pak, prijedlog je odbijen a na što se tužitelj (bezuspješno) žalio, pa je i time, kao i činjenicom što nije, sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP već u tužbi, naznačio sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, već je to učinio tijekom postupka, doprinio njegovom duljem trajanju.
S obzirom na navedena utvrđenja, a usprkos tome što je o pravima i obvezama podnositelja zahtjeva pravomoćno odlučeno donošenjem presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1865/06 od 03. srpnja 2006. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred Općinskim sudom u Puli i Županijskim sudom u Puli, obzirom na njihovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju te neučinkovito vođenje postupka od strane Općinskog suda u Puli povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1 Ustava Republike Hrvatske.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 02. siječnja 2007. godine
Sutkinja:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.