Usž-338/2015-3 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-338/15-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Sanje Štefan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. b. d.d. iz Z., koju zastupa opunomoćenik P. M., službena osoba tužitelja, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. d.d., N., koju zastupa opunomoćenik mr. sc. I. P., odvjetnik u Z., radi predstečajne nagodbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-175/14-24 od 24. veljače 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 21. listopada 2015.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-175/14-24 od 24. veljače 2015.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-423-01/13-01/1067, urbroj: 513-04/13-2 od 27. prosinca 2013. rješenja Financijske agencije, Regionalnog centra Z., Nagodbenog vijeća HR01, klasa: UP- I/110/07/13-01/3310, urbroj: 04-06-13-3311-347 od 11. studenoga 2013.

Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih razloga propisanih odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kako je postupak predstečajne nagodbe otvoren 15. travnja 2013. i dovršen 11. studenoga 2013., da je postupak predstečajne nagodbe produljen dva puta odlukama Savjetodavnog vijeća za 60 dana pa za dodatnih 30 dana, ali da se nije očitovao na činjenicu da je Savjetodavno vijeća o produljenju rokova odlučilo nakon isteka roka u kojem se postupak predstečajne nagodbe morao dovršiti.

Smatra da nema mjesta primjeni odredbe članka 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ 81/13.) kojom je produžen rok za dovršetak postupka predstečajne nagodbe, a imajući u vidu odredbu članka 58. navedenog Zakona prema kojem se odredbe članka 37. primjenjuje i na postupke u tijeku, osim ako su na dan stupanja na snagu tog Zakona započete radnje na koje se odnose. Kako je radnja započeta jasno je da nema mjesta primjeni navedenog članka Zakona. Ukoliko bi se i tumačilo da je predmetni članak primjenjiv i na postupke u tijeku onda je prvostupanjski sud opet počinio povredu materijalnog prava time što ga je pogrešno primijenio.

Navodi da je Zakon u dijelu trajanja postupka sasvim jasan – nagodbeno vijeće obustavit će postupak ako se protekom roka od 120 dana od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe pred nagodbenim vijećem ne provede postupak predstečajne nagodbe, odnosno ako taj postupak ne bude proveden niti u produljenom roku od daljnjih najviše 90 dana ako je Savjetodavno vijeće odobrilo produljenje roka za dovršetak postupka. Tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju 120-ti dan istekao 13. kolovoza 2013., a Savjetodavno vijeće odluku donijelo kasnije 22. kolovoza 2013. kojom se postupak produžio za dodatnih 60 dana.

Međutim, tih 60 dana isteklo je 13. kolovoza 2013. i već tada je postojala obveza nagodbenog vijeća da obustavi postupak predstečajne nagodbe što je nagodbeno vijeće propustilo učiniti. Ista je situacija i kod drugog zahtjeva kada Savjetodavno vijeće suglasnost na produljenje roka daje tek 24. listopada 2013. Smatra neosnovanim i suprotnim Zakonom tumačenje prvostupanjskog suda na okolnost što navedeno odobrenje Savjetodavnog vijeća nije objavljeno na internetskim stranicama FINA-e, a izvršenim uvidom u spis nije naišao na predmetnu odluku Savjetodavnog vijeća pa opravdano sumnja da ista uopće i postoji.

Navodi da nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da je prijenos tražbine na P. b.1 d.d. i na H. v. d.d. izvršen u skladu s člankom 75. stavka 3. Zakona jer u spisu nema dokaza da je P. b.1 d.d. dostavila javnoovjerovljenu ispravu kojom je dokazan prijenos tražbine na tog vjerovnika, jednako kao što nema niti dokaza da su P. b.2 d.d. Z. kao stari vjerovnik, ili pak H. v. d.d. kao novi vjerovnik dostavili javnoovjerovljenu ispravu kojom bi dokazivali prijenos tražbine pa nije ispunjen uvjet iz navedene odredbe temeljem kojeg bi se moglo smatrati da je došlo do valjanog prijenosa tražbine i da su navedeni legitimirani u ovom postupku kao vjerovnici.

Prvostupanjski se sud nije osvrnuo na navode iz tužbe da nisu dokazani niti svi ostali prijenosi tražbina s obzirom da spisu ne prileži javna odnosno javnoovjerovljena isprava, niti je prijenos dokazan izjavama danim pred nagodbenim vijećem jer o tome nema dokaza u spisu. Smatra da prvostupanjski sud u tom smislu pogrešno tumači odredbe Zakona o obveznim odnosima jer je puno primjenjiviji Ovršni zakona. Tužitelj nalazi i pogrešnu primjenu odredbe članka 46.a Zakona, odnosno ne dostavljanje nacrta nagodbe i nalazi pogrešnim tumačenje suda da je zainteresirana osoba započela radnju sastava Plana financijskog restrukturiranja prije 30.lipnja 2013. u kojem slučaju nije obvezna dostaviti i valjani nacrt predstečajne nagodbe.

Prvotni plan zainteresirane osobe nije prihvaćen na ročištu 20.lipnja 2013., a tek su pojedini vjerovnici (R…) dostavili izmijenjeni plan pa je po tužitelju jasno da je zainteresirana osoba pristupila izradi plana (nezakonito) tek nakon tog datuma, koju činjenicu je sud pogrešno utvrdio. U odnosu na propuštanje održavanja ročišta u roku od 8 dana od objave izmijenjenog plana, navodi da je odredbom članka 64. Zakona propisano da će se ročište održati u roku od 8 dana od dana izmijenjenog plana, a ne da će se zakazati te obrazloženje prvostupanjskog suda smatra nezakonitim.

Nadalje navodi da zainteresirana osoba u svojstvu dužnika uopće nije imala pravo podnijeti izmijenjeni plan te je nagodbeno vijeće moralo u skladu s člankom 64. stavka 1. Zakona obustaviti postupak. Navodi da je točno da su vjerovnici koji čine preko 50% ukupno utvrđenih tražbina predložili da će dostaviti izmijenjeni plan, ali ti se vjerovnici nisu dogovorili pa takav izmijenjeni plan nikada nije ni podnesen. U odnosu na glasanje povezanih društava temeljem tražbina koje su prestale, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenicu kako do otpusta duga povezanim osobama nije došlo, to se jasno vidi iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu.

Završno navodi da se sud nije očitovao ni o navodima tužbe kako glasački listići nisu objavljeni pa je nemoguće ispitati je li za plan i glasovao onaj broj vjerovnika tj. tražbina potreban kako predviđa Zakona. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu te da sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik navodi da je žalba neosnovana iz razloga navedenih u prvostupanjskoj presudi.

Zainteresirana osoba N. d.d. u odgovoru na žalbu navodi kako se na predmetni postupak primjenjuju odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje dopuštaju produljenje roka za okončanje postupka predstečajne nagodbe jer na dan stupanja na snagu tog Zakona nisu bile ispunjene pretpostavke za obustavu postupka. Navodi da Zakon o općem upravnom postupku, a niti Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne utvrđuju rok u kojem treba donijeti odluku o produžavanju produživog roka, a upravnosudska, upravna prakse i pravna teorija kao temelj zahtjeva za produženje roka traže opravdani razlog te činjenicu da je molba podnesena prije isteka roka ne naznačujući koliko ranije treba biti podnesen.

U odnosu na navod tužitelja da suglasnost Savjetodavnog vijeća nije objavljena na internetskim stranicama Financijske agencije naglašava kako ista ne predstavlja bitnu povredu pravila postupka jer bi bila donesena sadržajno ista odluke unatoč ovom propustu, ni jednoj stranci nije nastala šteta, a stranke su o ovom produljenju saznale iz zaključka od 4.studenoga 2013. U odnosu na povredu članka 75.stavka 3. Zakona na koju upire tužitelj, navodi kako se dokaz o prijenosu tražbine dostavlja dužniku, posebno s obzirom na činjenicu prijenosa tražbine, koja je već prijavljena i utvrđena u postupku predstečajne nagodbe, s jednog vjerovnika na drugog može imati utjecaja isključivo na vjerovnika tražbine i dužnika, a isto proizlazi iz odredbe članka 80. do 87.

Zakona o obveznim odnosima. Vezano za pitanje primjenjivosti odredbe članka 46.a Zakona navodi da su radnje glasovanja o izmijenjenom Planu financijskog restrukturiranja započele prije stupanja na snagu izmjena Zakona tj. prije 30.lipnja 2013. pa se članak 25. izmjena koje uvode novi institut nacrta predstečajne nagode odnosi na poduzimanje radnji po donošenju rješenja o utvrđenim tražbinama. Identično shvaćanje izraženo je u presudi Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: 7UsI-158/14-7 od 20.siječnja 2015. i Visokog trgovačkog suda u presudi 73 Pž-5393/14-3 od 24.listopada 2014.

Smatra da sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 47.stavka 7. Zakona, jer se radi o instruktivnom a ne prekluzivnom roku o čemu daje opsežno obrazloženje. Pojašnjava da je zainteresirana osoba predložila novi, a ne izmijenjeni plan pa nisu bili ispunjeni razlozi za obustavi te pojašnjava i razloge zašto smatra kako su drugi vjerovnici imali pravo glasa. Specifikacija rezultata glasovanja sadržana je u zapisniku s ročišta o glasovanju vjerovnika koji je u skladu s člankom 28.stavka 3.točke 10. Zakona javno objavljen kao i rješenje koje sadrži ove podatke pa smatra neosnovanim i taj navod tužitelja.

Iz navedenih razloga predlaže da se žalba odbije i potvrdi presuda prvostupanjskog suda.

Tijekom sudskog postupka zainteresirana osoba dostavila je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz 19/14.4 od 2. rujna 2015. o pravnom shvaćanju dopustivosti primjene članka 37. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predstečajnoj nagodi odnosno produženju rokova za dovršetak postupka predstečajne nagodbe. Žalba nije osnovana.

Iz podataka upravnog spisa proizlazi da je tuženik rješenjem od 27. prosinca 2013. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Financijske agencije, Regionalnog centra Z., Nagodbenog vijeća HR01, klasa: UP-I/110-07/13-01/3310, urbroj: 04-06-13-3310-347 od 11. studenoga 2013., kojim je utvrđeno da su za Plan financijskog restrukturiranja glasovali vjerovnici čije tražbine iznose 1.895.110.915,32 kn, dok ukupan iznos tražbina za koje vjerovnici imaju prava glasa iznosi 2.438.135.819,46 kn te je utvrđeno da su za Plan glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze ½ vrijednosti utvrđenih tražbina za svaku grupu vjerovnika odnosno 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina, sukladno članku 63. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Stoga je Plan financijskog restrukturiranja proglašen prihvaćenim.

U postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom N. d.d. iz N., Financijska agencija, Regionalni centar Z., Nagodbeno vijeće HR01 dana 15.travnja 2013., donijelo je rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe. U vrijeme donošenja rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe bio je na snazi Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" 108/12. i 144/12.- dalje: ZFPPN).

Odredbom članka 65. točka 4. navedenog Zakona propisano je da će nagodbeno vijeće obustaviti postupak predstečajne nagodbe ako se protekom roka od 120 dana od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe pred nagodbenim vijećem ne provede postupak predstečajne nagodbe. U konkretnom slučaju 120-ti dan istekao bi 13. kolovoza 2013. Dana 30. lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" 81/13. – dalje: ZIDZFPPN). Člankom 37. stavkom 2. ZIDZFPPN, u članku 65. točki 4. ranijeg teksta Zakona, iza riječi „nagodbe“ dodane su riječi „odnosno ako taj postupak ne bude proveden niti u produljenom roku od daljnjih najviše 90 dana, ako je savjetodavno vijeće odobrilo produljenje roka za dovršetak postupka“.

Odredbom članka 57. ZIDZFPPN- a propisano je da postupci predstečajne nagodbe otvoreni prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je bio na snazi na dan njihova otvaranja. Prema odredbi članka 58. ZIDZFPPN, odredba članka 37. primjenjuje se na postupke koji su u tijeku, osim ako su na dana stupanja na snagu ovoga Zakona započete radnje na koje se odnose.

Ovaj Sud smatra da se sukladno odredbi članka 58. ZIDZFPPN u predmetnom postupku primjenjuje odredba članka 37. ZIDZFPPN o produljenju rokova predstečajne nagodbe budući se produljenje rokova odnosi na postupak u cjelini,a ne na pojedinu radnju kako to tužitelj smatra u žalbi.

Iz spisa nadalje proizlazi da je zainteresirana osoba N. d.o.o. dana 9. kolovoza 2013. (unutar 120-dnevnog roka od dana otvaranja postupka) podnijela zahtjev za produljenje roka za provođenje postupka predstečajne nagodbe za dodatnih 60 dana. Spisu predmeta prileži odobrenje Savjetodavnog vijeća od 22. kolovoza 2013. kojim se odobrava zainteresiranoj osobi produljenje roka za provođenje postupka predstečajne nagodbe za dodatnih 60 dana te taj rok kao to proizlazi iz danog odobrenja počinje teći od isteka roka od 120-tog dana od dana otvaranja postupka predstečajne nagodbe, odnosno od dana 13. kolovoza 2013. Nadalje proizlazi da je zainteresirana osoba i prije isteka navedenog roka ponovno podneskom zaprimljenim kod Financijske agencije 3. listopada 2013. zamolila produljenje roka postupka predstečajne nagodbe za daljnjih 30 dana. Navedeni prijedlog je prihvaćen te je Savjetodavno vijeće 24. listopada 2013. odredilo produljenja roka za daljnjih 30 dana, a koji rok teče od 12. listopada 2013.

Pravilno prvostupanjski sud smatra da opisanim produljivanjem rokova za dovršetak postupka nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja. U odnosu na navod tužitelja da je prvo produljenje roka dano nakon isteka 120-tog dana, ovaj Sud upućuje na naprijed citiranu odredbu članka 65. točka 4. Zakona koja propisuje mogućnost produljenja rokova za dovršetak postupka predstečajne nagode pa kako je zainteresirana osoba podnijela zahtjev, odnosno zatražila produljenje roka prije isteka 120-tog dana to je Savjetodavno vijeće imalo osnove odobriti produljenje tog roka. Što se tiče žalbenog navoda da drugo produljenje roka od strane Savjetodavnog vijeća dano 24. listopada 2013. nije objavljeno na internetskim stranicama Financijske agencije prema ocjeni ovoga Suda nije od značaja za pravilnost produljenja tog roka. Naime, iako drugo odobrenje nije objavljeno na internetskim stranicama Financijske agencije, pravilno prvostupanjski sud navodi da su o drugom produljenju svi sudionici postupka saznali objavom zaključka od 4. studenog 2013. kojim je zakazano ročište radi glasovanja o izmijenjenom Planu financijskog restrukturiranja. Stoga ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da je u smislu odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi odlučno da je predmetni postupak predstečajne nagodbe dovršen u okvirnim rokovima, to jest u zakonom dopuštenim granicama od 120, odnosno daljnjih 90 dana od otvaranja postupka te da je odobrenja za produljenje roka dalo nadležno tijelo, a tužitelj nije onemogućen da raspravlja o svim bitnim pitanjima postupka.

Nadalje neosnovan je i navod tužitelja da nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da je prijenos tražbine na P. b.1 d.d. i na H. v. d.d. izvršen u skladu s člankom 75. stavka 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

Odredbom članka 75. stavka 3. Zakona propisano je da prijenos tražbine iz stavka 2. ovoga članka u postupku predstečajne nagodbe može se dokazivati samo javno ili javno ovjerovljenom ispravom, ili ako vjerovnik taj prijenos potvrdi svojom izjavom danom pred nagodbenim vijećem koje vodi postupak. Imajući u vidu navedenu odredbu prvostupanjski je sud utemeljeno prihvatio tuženikov navod o pitanju valjanosti prijenosa tražbina određenih vjerovnika na novog vjerovnika jer iz navedene odredbe ne proizlazi da se javno ili javnoovjerovljena isprava treba dostaviti nagodbenom vijeću, a sve imajući u vidu činjenicu da prijenos tražbine prijavljene i utvrđene u postupku predstečajne nagodbe s jednog vjerovnika na drugog isključivo ima utjecaj na dužnika i vjerovnika tražbine, a ne i na druge vjerovnike. Tuženik je u obrazloženju rješenja naveo da je P. b.1 d.d. dostavila javnoovjerovljenu izjavu kojom potvrđuje da u skrbništvu za svojeg klijenta drži 3 milijuna obveznica N… 013CA te da je po uputi klijenta dostavila uredno ispunjeni glasački listić. Vjerovnik H. v. d.d. je prema izjavi dužnika dostavio javnobilježničku ovjerenu izjavu o stjecanju 20.150,00 komada obveznica N… 013CA stečenih od P. b.2 d.d. koje su dale pravo glasa za 163.270.116,01 kn tražbina.

Ne može se uvažiti ni navod tužitelja da Nagodbeno vijeće nije moglo dopustiti dužniku podnošenje izmijenjenog Plana, a to iz razloga jer iz zapisnika s ročišta o glasovanju od 20. lipnja 2013. proizlazi da nakon što Plan financijskog restrukturiranja nije prihvaćen, Nagodbeno vijeće je pozvalo vjerovnike čije tražbine čine nadpolovičinu većinu svih utvrđenih tražbina da predlože izmijenjeni plan za što su se prijavili vjerovnici R. A. d.d., H.-A.-A. d.d. B., Hrvatska banka za obnovu i razvitak i drugi vjerovnici pa proizlazi da je navedenom prijavom vjerovnika za donošenje izmijenjenog plana financijskog restrukturiranja zadovoljen uvjet iz članka 64. stavka 2.

Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi prema kojem se postupak predstečajne nagodbe neće obustaviti ako vjerovnici čije tražbine čine natpolovičnu većinu svih prijavljenih tražbina predlože dostaviti u određenom roku, koji ne može biti duži od 30 dana, nagodbenom vijeću, dužniku i ovlaštenom revizoru izvještaj o pregledu, izmijenjeni plan financijskog restrukturiranja. Prvostupanjski je sud utemeljeno otklonio prigovor tužitelja da nije došlo do povrede zakona zbog odgode ročišta za glasovanje o izmijenjenom Planu financijskog restrukturiranja zakazanom za dana 25.spnja 2013., te ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da se radilo o opravdanom razlogu za odgodu ročišta kako je sve i obrazloženo u osporavanoj presudi.

U odnosu na žalbeni navod da je u predmetnom postupku trebalo primijeniti odredbu članka 46.a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" 81/13.) koja propisuje nacrt predstečajne nagodbe, i što on sve treba sadržavati, valja istaknuti da se navedena odredba ne primjenjuje u konkretnom slučaju jer je zainteresirana osoba započela radnju sastava financijskog plana restrukturiranja prije 30.lipnja 2013., odnosno prije stupanja na snagu tog Zakona. Iako je odredbom članka 28. stavka 3. alineja 9.

Zakona propisano da formatizirani obrazac za glasovanje predstavlja podatak koji se objavljuje u tijeku postupka predstečajne nagodbe na internetskim stranicama Financijske agencije, ovaj Sud smatra da propust tuženika da postupi sukladno navedenoj odredbi ne predstavlja nedostatak koji bi bitno utjecao na rješavanje predmetnog postupka s obzirom da je zapisnik s ročišta o glasovanju vjerovnika javno objavljen. Kao i rješenje koje sadrži rezultate glasovanja onih vjerovnika koji su imali pravo glasa sukladno odredbi članka 63. stavka 2. Zakona, što niti tužitelj ne spori.

Ispitujući osporenu presudu u smislu odredbe članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10.,143/12.i 152/14.-dalje ZUS) Sud nije našao ostvaren niti jedan od istaknutih žalbenih razloga.

Slijedom svega navedenog trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 21. listopada 2015.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.