Court partially allows worker's compensation claim for non-material damages while rejecting excessive pain and suffering amounts.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially accepted the appellant's revision against a lower court judgment confirming a work injury compensation award. The court found the lower courts correctly established employer liability for the worker's fall from a ladder but erred in calculating the monetary value for physical pain, fear, and mental suffering. Consequently, the court reduced the awarded amounts for non-material damages to 29,000 kn while upholding the compensation for assistance provided.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. Zakona o radu; čl. 173. Zakona o obveznim odnosima; čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 386. Zakona o parničnom postupku; čl. 393. Zakona o parničnom postupku; čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The court may partially revise a final judgment when lower courts incorrectly assessed the quantum of non-material damages for a work injury, provided no fundamental procedural violation occurred.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-871/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. A. iz Z., koga zastupa N. S.-R., odvjetnica u Z., protiv tuženika L. d.o.o. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. studenog 1997. godine broj Gž-2788/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 1996. godine broj Pn-1116/96, u sjednici održanoj dana 8. svibnja 2001. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika djelomično se prihvaća i djelomično se preinačuju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. studenog 1997. godine broj Gž-2788/97-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. prosinca 1996. godine broj Pn-1116/96 u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete kao i odluci o parničnim troškovima te se sudi:
Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime nematerijalne štete 29.000,00 kn sa zateznom kamatom od 9. prosinca 1996. godine do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 5.355,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a preostali dio tužbenog zahtjeva iz te osnove odbija se kao neosnovan.
U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužitelju 40.100,00 kn sa zateznom kamatom i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 7.229,34 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.
Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija je djelomično osnovana.
Utvrđeno je da je tužitelj na radu kod tuženika 18. listopada 1995. godine doživio nesreću na radu, jer mu je prilikom prenošenja ljestava visokih 4-5 metara i stavljanja u okomiti položaj pao čekić na glavu. Tužitelj tom štetnom događaju nije doprinio, a nije ga niti mogao predvidjeti.
Od pada čekića težine oko 1 kg na glavu tužitelja, tužitelj je zadobio udarne ozljede i natučenje glave sa podljevom krvi te ranu razderotinu mekog oglavka u području tjemena sa lijeve strane, koje ozljede su teške naravi.
Zbog ozljeđivanja tužitelj je trpio fizičke boli jakog intenziteta 8 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manje boli oko 20 dana.
U vezi sa štetnim događajem tužitelj je trpio jaki primarni strah koji je uz akutnu psihičku reakciju trajao oko 2 dana, daljnjih 7 dana trpio je srednje jaki strah, a 10 dana strah manjeg intenziteta.
Posljedice ozljeđivanja smanjile su životnu aktivnost tužitelja za 15%, a tužitelj je rođen 1943. godine.
Tužitelju je u vrijeme kućnog liječenja 6 tjedana bila potrebna tuđa pomoć 5 sati dnevno, a visina štete po toj osnovi iznosi 2.100,00 kn.
Nižestupanjski sudovi pravilno su zaključili da je tuženik odgovoran za predmetnu štetu (čl. 102. Zakona o radu - "Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01), čl. 173. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje u tekstu ZOO), te su pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 195. st. 1. ZOO) obvezali tuženika da plati tužitelju na ime tuđe pomoći novčanu naknadu u iznosu od 2.100,00 kn sa kamatom (čl. 277. st. 1. ZOO).
Pogrešnom primjenom materijalnog prava su međutim nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev u vezi fizičkih boli do iznosa od 8.000,00 kn, straha do iznosa od 5.000,00 kn i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti do iznosa od 25.000,00 kn. Ovaj sud nalazi da bi s obzirom na vrstu ozljede, intenzitet i trajnost nematerijalne štete, kao i tužiteljevu dob, novčana naknada u vezi fizičkih boli trebala iznositi 4.500,00 kn, straha 3.500,00 kn i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 21.000,00 kn (čl. 200. ZOO).
Pobijana presuda nije proturječna, zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije doprinio svojoj šteti temelji se na ocjeni izvedenih dokaza. Nije presudno što je tužitelj bio organizator posla. Odlučno je što nije mogao očekivati da se na vrhu ljestava koje je prenosio nalazi čekić, koji mu je prilikom stavljanja ljestava u okomiti položaj pao na glavu.
S obzirom na izvedene dokaze nije bilo potrebe izvoditi i druge, pa odbijanjem tuženikovog prijedloga za izvođenjem drugih dokaza nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U postupku pred nizestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP).
Stoga je valjalo djelomično prihvatiti reviziju i djelomično preinačiti nižestupanjske presude, tako da se tužbeni zahtjev u vezi nematerijalne štete prihvaća do iznosa od 29.000,00 kn sa kamatom, a u preostalom dijelu odbija (čl. 395. st. 1. ZPP), a da se revizija u preostalom dijelu u vezi prihvaćanja tužbenog zahtjeva u vezi tuđe pomoći do iznosa od 2.100,00 kn odbija kao neosnovana (čl. 393. ZPP).
S obzirom da je ovaj sud djelomično preinačio nižestupanjske presude, odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP).
U Zagrebu, 8. svibnja 2001. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.