II Kž-276/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-276/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama okrivljenih J. B., I. R., D. F. i D. C. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 04. travnja 2007. godine, broj U-Kv-20/07 (UK-5/07), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 20. travnja 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Žalbe okrivljenih J. B., I. R., D. F. i D. C. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv sedmorice osoba zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01 i 105/04; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) i dr., produljen je pritvor protiv okrivljenih N. M., G. B., J. B., I. R., D. F. i D. C. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku).

Protiv tog rješenja žale se okrivljeni J. B., po branitelju D. R.; okrivljeni I. R. po branitelju D. M.; D. F. po branitelju Z. K. i D. C. po branitelju Z. R., s prijedlozima da se ukine pritvor okrivljenicima.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno žalbenim tvrdnjama svih žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv okrivljenih J. B., I. R., D. F. i D. C. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, ovi okrivljenici se terete da su se zajedno s okrivljenim N. M. i G. B. udružili radi činjenja kaznenih djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona te za kazneno djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz čl. 379. st. 3. Kaznenog zakona. Opravdanost pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku se očituje u višemjesečnom inkriminiranom razdoblju, više vrsta opojnih droga i metodi uplate novca od droge, na temelju čega se zaključuje se o ustrajnosti okrivljenika u činjenju kaznenih djela, pa navedene okolnosti u svojoj povezanosti predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljeni J. B., I. R., D. F. i D. C. boravkom na slobodi nastavili s činjenjem sličnih kaznenih djela, zbog čega je pravilno protiv njih produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Nadalje, pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku proizlazi iz okolnosti da su ovi žalitelji zajedno s N. M. i G. B., prema činjeničnom opisu optuženice, činili mrežu prodavatelja u tri stupnja koja je krajnjim konzumentima distribuirala opojnu drogu marihuanu, ecstazy i speed u velikim količinama, pa ove konkretne okolnosti - broja sudionika uključenih u inkriminirano ponašanje, količine opojnih droga, razgranate djelatnosti i eventualnih posljedica u vidu ugrožavanja zdravlja uživatelja, uvelike nadmašuju uobičajene okolnosti pod kojima se čine ovakva djela, čime su u cijelosti ostvarene naročito teške okolnosti djela iz gore spomenute pritvorske osnove.

Žalitelji ističu brojne okolnosti kojima nastoje osporiti pravilnost pobijane odluke. Okrivljeni J. B. ističe da mu je sud povrijedio pravo obrane na način da je sjednica na kojoj se odlučivalo o produljenju pritvora održana u 18,00 sati, pa da njegov branitelj, odvjetnik D. R. nije bio u mogućnosti pristupiti na tu sjednicu, očito aludirajući na povredu iz čl. 105. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku. Kratkim putem su provjereni navodi žalbe, te je utvrđeno da je branitelj okrivljenika bio pozvan putem mobitela na dan održavanja sjednice u razdoblju od 13,30 do 14,20 sati, pa s obzirom da je od trenutka obavještavanja branitelja do trenutka održavanja sjednice bilo dovoljno vremena da branitelj osigura nazočnost drugog odvjetnika kao zamjenu, što je očito propustio učiniti, Vrhovni sud kao drugostupanjski smatra da nije počinjena spomenuta apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka. S obzirom, da je okrivljenom J. B. isticao rok trajanja pritvora na dan održavanja sjednice, sud nije imao izbora, nego je održati izvan radnog vremena, upravo da bi se omogućilo vrijeme za pristup branitelja na sjednicu.

Nadalje okrivljeni J. B. ističe da je student, mlađi punoljetnik i neosuđivan. D. F. također ističe svoju mlađu dob, a slično i okrivljeni D. C. koji navodi da je do rujna 2006. godine bio redovno zaposlen i da živi s roditeljima. Međutim, ove osobne okolnosti žalitelja nisu takve da bi nadmašile značaj okolnosti iza kojih proizlazi nužnost pritvorske mjere prema žaliteljima. Nadalje, D. F. nudi alibi za inkriminirana djela čime pobija postojanje osnovne sumnje, što je za sada neprihvatljivo s obzirom da podignuta optužnica predstavlja relevantan stupanj osnovanosti sumnje da su djela počinjena, a pitanje kaznene odgovornosti se ne može razmatrati prilikom ispitivanja osnovanosti pritvora. J. B., D. F. i D. C. osporavaju postojanje posebno teških okolnosti djela pozivajući se na udio svakog od njih u činjeničnom opisu. S obzirom da im se stavlja na teret udruživanje iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, i njihov udio se procjenjuje u kontekstu cijelog inkriminiranog ponašanja, a iz kojeg proizlaze posebno teške okolnosti kako je već obrazloženo, pa niti ovakav žalbeni navod nije utemeljen. Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. travnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.