Legislator Case Law & Legislation
I Kž-551/2019-4 AI generated

Supreme Court dismisses appeals against extension of asset seizure measures in criminal proceedings. Appeals rejected as unfounded regarding proportionality and fair trial rights.

Case Number I Kž-551/2019-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by defendants V.C. and Ž.H. against the District Court's decision to extend asset seizure measures. The defendants argued that the extension violated fair trial principles and proportionality, but the court found no legal basis for these claims. The court ruled that the extension was lawful because the defendants were suspected of obtaining over 77 million kuna in illicit proceeds, necessitating strict asset recovery measures under the Criminal Procedure Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 557.e st. 3. ZKP/08.; čl. 6. Konvencije; čl. 8. st. 1. Direktive 2014/57/EU; The court has the duty to review conditions for extending asset seizure measures ex officio every three months without requiring a hearing, and such extensions do not violate fair trial rights if supported by evidence of illicit proceeds.

Keywords

AI generated
asset seizure extension criminal procedure act illicit proceeds recovery fair trial rights proportionality principle ex officio review property confiscation

Cited Legislation

AI generated
čl. 557.e st. 3. ZKP/08.
čl. 6. Konvencije
čl. 8. st. 1. Direktive 2014/57/EU
čl. 279. st. 1. KZ/97.
čl. 279. st. 6. KZ/97.
čl. 494. st. 4. ZKP/08.
čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 551/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene V. C. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženika V. C. i Ž. H. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 11. rujna 2019. broj Kv I-205/2019 (K-8/2014-1608), u sjednici održanoj 29. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženika V. C. i Ž. H.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola, na temelju članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljene su privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, određene rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 18. travnja 2011. broj Kio-60/2011 te produljene rješenjem toga suda od 18. siječnja 2019. broj Kv I-3/2019 (K-8/2014), i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina optuženice V. C. opisanih pod točkom 1. izreke, uz zabilježbu zabrane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu u odnosu na nekretninu iz točke 1. alineje 1 izreke i Zemljišnoknjižnog odjela Čabar Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama u odnosu na nekretninu iz točke 1. alineje 2 izreke, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina optuženika Ž. H. opisanih pod točkom 2. izreke, uz zabilježbu zabrane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno u odnosu na nekretninu iz točke 2. alineje 1 izreke i Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli - Pola u odnosu na nekretninu iz točke 2.

I Kž 551/2019-4

alineje 2 izreke te zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine optuženika B. S. opisane pod točkom 3. izreke i nekretnine optuženika M. S. opisane pod točkom 4. izreke, uz zabilježbu zabrane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli - Pola, Stalne službe u Rovinju - Rovigno u odnosu na te nekretnine.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela optuženica V. C. po branitelju G. M., odvjetniku, ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se ukine u odnosu na opt. V. C. određena privremena mjera, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Optuženica V. C. žali se i po branitelju D. V., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i "ostalih razloga navedenih u čl. 467. ZKP", s prijedlogom drugostupanjskom sudu da "prihvati žalbu i da povodom žalbe rješenjem preinači ili ukine pobijano rješenje". Budući da se obje žalbe sadržajno preklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba optuženice V. C.

Optuženik Ž. H. žali se po braniteljici Z. Z. L., odvjetnici, zbog povrede prava na pravičan postupak iz članka 6. stavka 1., 2. i 3. točke a), b) i c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: Konvencija) te "povrede prava na kontradiktoran postupak odlučivanja o daljnjoj potrebi trajanja mjera opreza", pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede načela razmjernosti iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) i članka 4. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom da se žalba prihvati i prvostupanjsko rješenje preinači na način da se ukinu produljene privremene mjere iz točke 2. toga rješenja, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, sukladno članku 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženica V. C. kada u žalbi ističe da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, nasuprot ovakvim žalbenim navodima optuženice V. C. da je stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 70/17.), u konkretnom slučaju prestalo ovlaštenje državnog odvjetnika da predlaže osiguranje oduzimanja imovinske koristi, to se ovlaštenje temelji na članku 557.a stavku 1. ZKP/08. Međutim, kad je jednom privremena mjera određena, a što je ovdje slučaj, ona se, sukladno članku 557.e stavku 3. ZKP/08., koji se pozivom na odredbu članka 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem primjenjuje, preispituje od strane suda svaka tri mjeseca, kao što je to i učinjeno u predmetnom slučaju.

I Kž 551/2019-4

Stoga nije osnovan prigovor optuženice V. C. da iz pobijanog rješenja nije vidljivo je li se državni odvjetnik očitovao prije sjednice vijeća predlaže li produljenje trajanja ranije predložene i određene privremene mjere budući da to nije niti morao učiniti.

Također nije osnovana tvrdnja optuženice V. C. da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja trebao procjenjivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere prema odredbama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17. - dalje: OZ), u smislu Direktive 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29.4.2014. - dalje: Direktiva) koja je člankom 1.a točkom 8) ZKP/08. prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske, jer takvo što Direktivom nije niti predviđeno.

Jednako tako, u smislu odredbe članka 557.b stavka 1. ZKP/08., u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena, dok primjena odredbi Ovršnog zakona u postupcima oduzimanja imovinske koristi, sukladno članku 563. stavku 1. ZKP/08., dolazi u obzir tek supsidijarno, ako u odredbama Glave

XXVIII. ZKP/08. (Postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi), kao ni u ostalim odredbama ZKP/08. nije što drugo propisano.

Stoga su neutemeljeni žalbeni prigovori optuženice da pobijano rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje o postojanju opasnosti iz odredbe članka 344. stavka 1. OZ-a, koju prvostupanjski sud s obzirom na odredbu članka 557.b stavka 1. ZKP/08. nije bio dužan posebno obrazlagati, budući da se sukladno navedenoj odredbi ZKP/08. postojanje takve opasnosti pretpostavlja i ona se u postupku osiguranja privremenom mjerom ne treba posebno dokazivati.

Neosnovani su i žalbeni navodi optuženice V. C. da se postojanje opasnosti, u smislu odredbe čl. 557.b st. 1. ZKP/08, pretpostavlja samo u odnosu na tražbinu Republike Hrvatske, a da u konkretnom slučaju takve pretpostavke opasnosti nema jer je oštećenik privatna pravna osoba pa se pobijanim mjerama faktički daje zaštita oštećeniku kako bi osigurao naplatu imovinskopravnog zahtjeva. Naime, s obzirom na to da se u predmetnom slučaju ne radi o osiguranju imovinskopravnog zahtjeva, već o situaciji kada se produljenom privremenom mjerom osigurava oduzimanje imovinske koristi koja se oduzima u korist Republike Hrvatske, nije osnovan niti ovaj postupovni prigovor optuženice V. C.

Upirući na postojanje postupovne povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ova žaliteljica također navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao razloge o razmjeru između protupravne imovinske koristi i predmeta čije se raspolaganje ograničava u svrhu osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom što je, po njenom mišljenju, protivno članku 4. ZKP/08., pa da se ono zbog toga ne može ispitati jer žaliteljica smatra da je nejasno kako je prvostupanjski sud ocijenio razmjer između blokiranih nekretnina i visine protupravne imovinske koristi.

I Kž 551/2019-4

Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi daljnja primjena privremene mjere (list 4., zadnji odlomak i list 5. prvi odlomak).

Obrazlažući zašto produljuje privremenu mjeru, prvostupanjski sud navodi da iz potvrđene optužnice proizlazi osnovana sumnja da je optuženica V. C. počinila inkriminirana kaznena djela i na taj način pribavila izuzetno visoku protupravnu imovinsku korist, a da je nekretnine nad kojima je produljena privremena mjera stekla upravo u inkriminirano vrijeme te da je osnovano za očekivati da bi se ukidanjem privremene mjere osujetilo oduzimanje imovinske koristi, budući da bi iste mogla otuđiti ili opteretiti.

Stoga, a kada se ima u vidu činjenica da je optuženica V. C. osnovano sumnjiva da je nekretninu iz točke 1. alineje 2 izreke nad kojom je produljena privremena mjera, prema potvrđenoj optužnici, stekla počinjenjem kaznenog djela pranja novca iz članka. 279. stavka 1. KZ/97., zbog čega se ta nekretnina, u smislu odredbe članka 279. stavka 6. KZ/97., mora oduzeti te s tim u svezi visinu protupravne imovinske koristi u iznosu od oko 23 milijuna kuna, za koju se u ovom postupku istu osnovano sumnjiči da ju je stekla počinjenjem kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i 3. KZ/97., potpuno je neosnovan žalbeni navod optuženice o izostanku razloga o postojanju nerazmjera između navodno pribavljene protupravne imovinske koristi i vrijednosti blokirane imovine.

Također ova žaliteljica neosnovano dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje da je počinila predmetna kaznena djela, pozivajući se pritom na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Pazinu od 11. siječnja 2017. broj P-1461/2015, jer osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela kojima je ostvarena imovinska korist radi čijeg eventualnog oduzimanja je privremena mjera produljena, proizlazi iz potvrđene optužnice broj K-DO- 66/10 od 11. ožujka 2014. Županijskog državnog odvjetništva u Puli - Pola.

Nije osnovana niti žalbena tvrdnja optuženice V. C. da je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi ili predmeta prekoračio ovlast koju ima po zakonu i time ostvario povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08. jer da se, u situaciji kada još nije donijeta odluka kojom se utvrđuje da je ostvarena protupravna radnja, imovina za koju se sumnja da izravno ili neizravno potječe od kaznenog djela, može samo "zamrznuti", odnosno privremeno oduzeti.

Naime, optuženica zanemaruje činjenicu da pojam "zamrzavanje", u smislu članka 2. točke 5. Direktive upravo podrazumijeva privremenu zabranu prijenosa, uništenja, konverzije, raspolaganja ili premještanja imovine odnosno privremeno čuvanje i nadzor imovine, što u sadržajnom pogledu svakako uključuje i produljenu privremenu mjeru kojom je optuženici zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnina iz točke. 1. izreke pobijanog rješenja pa je stoga neosnovan i taj žalbeni navod.

Optuženik Ž. H. svojom žalbom nastoji osporiti pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremenih mjera iz točke 2. izreke navodeći da se one zapravo produljuju radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva oštećenika K. u. d.o.o. za koji prvostupanjski sud, po mišljenju žalitelja, uopće nije utvrdio da li je postavljen i ako jeste u kojem iznosu, a da se imovinska korist može oduzeti samo u dijelu u kojem nije obuhvaćena imovinskopravnim zahtjevom pa da je na taj način privremenim

I Kž 551/2019-4

mjerama njegovo pravo vlasništva, iako zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava, ograničeno protivno zakonu i Ustavu.

Međutim, nasuprot ovakvim žalbenim navodima, u situaciji kada je izostao prijedlog oštećenika za određivanje privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva ili je taj prijedlog odbijen, nema zakonske zapreke da se, neovisno o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu, radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi odredi privremena mjera, jer se njezinim donošenjem ni na koji način ne prejudicira meritorna sudska odluka o osnovanosti eventualno postavljenog imovinskopravnog zahtjeva.

Nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika Ž. H. da se prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije rukovodio načelom razmjernosti iz članka 16. stavka 2. Ustava i članka 4. stavka 2. ZKP/08., s obzirom na to da su privremene mjere određene još u travnju 2011., a da se postupak vodi samo u formalnom smislu, jer je u konkretnom slučaju ograničenje njegovog prava na raspolaganje nekretninama iz točke 2. izreke pobijanog rješenja upravo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem, odnosno sprječavanju i onemogućavanju eventualnog osujećivanja oduzimanja imovinske koristi.

Jednako tako, nije u pravu ovaj žalitelj kada tvrdi da je pobijano rješenje doneseno protivno jamstvima pravičnog postupka iz članka 6. Konvencije i članka 8. stavka 1., 6. i 7. Direktive jer da je prvostupanjski sud, ispitujući postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremenih mjera u njegovoj odsutnosti, povrijedio načelo kontradiktornosti i njegovo pravo na obranu, odnosno iznošenje argumenata osobno i po odvjetniku u postupku pred sudom koji odlučuje o privremenoj mjeri.

Naime, Direktiva, kao i ZKP/08. razlikuju, s obzirom na njihov doseg, odluku o privremenim mjerama koje su vremenski ograničenog karaktera u odnosu na konačno oduzimanje imovine koje je odredio sud u vezi s kaznenim djelom i u skladu s tim različit je i postupak koji im prethodi. Protivno žalbenim navodima, članak 8. stavak 6. i 7. Direktive odnose se na slučaj konačnog oduzimanja imovine temeljem sudske odluke, dok države članice, u smislu članka 8. stavka 4. Direktive, osiguravaju učinkovitu mogućnost osobe čija je imovina zahvaćena nalogom za zamrzavanje osporavanje pred sudom, u skladu s postupcima predviđenima u nacionalnom pravu. S tim u svezi odredba članka 557.e stavka 3. ZKP/08. propisuje obvezu suda da po službenoj dužnosti, svaka tri mjeseca, preispituje postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu već određenih mjera, bez propisivanja dužnosti održavanja stranačke sjednice izvanraspravnog vijeća prilikom odlučivanja o primjeni privremenih mjera osiguranja, dakle bez aktivne i neposredne radnje bilo koje od stranaka u postupku, s propisanim pravom stranke i osobe čija su prava povrijeđena na podnošenje pravnog lijeka, tj. žalbe. Stoga žalitelju u konkretnom slučaju, u ovoj fazi postupka, nije povrijeđeno njegovo pravo na učinkovita pravna sredstva i na pravično suđenje zajamčeno člankom 8. stavkom 1. Direktive, odnosno pravo na pošteno suđenje iz članka 6. Konvencije.

Neosnovani su i žalbeni navodi optuženika Ž. H. da je u ovom postupku blokirana "golema" imovina, ne samo njegova, već i drugih optuženika u postupku, a da nikada nije preispitana razmjernost ovih mjera u smislu da je procijenjena ukupna imovina svih suoptuženika u pogledu koje su određene privremene mjere.

I Kž 551/2019-4

Naime, žalitelj zanemaruje činjenicu koja proizlazi iz potvrđene optužnice da su optuženici osnovano sumnjivi da su počinjenjem kaznenih djela za koja se terete pribavili protupravnu imovinsku korist u iznosu od preko 77 milijuna kuna, pri čemu su neke od privremenih mjera određene u odnosu na dio imovine glede koje su osnovano sumnjivi da su ih pribavili počinjenjem kaznenog djela pranja novca iz članka 279. stavka 1. KZ/97., a da se novac, predmeti i imovinska korist stečeni na taj način, u smislu članka 279. stavka 6. KZ/97., obvezno moraju oduzeti.

Slijedom navedenog, a kako žalbama ovih optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.