Psz-311/1992-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 311/1992-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Gordane Gasparini kao članova vijeća te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog S.D. iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, od 18. kolovoza 1992. godine br. SP-1784/92, radi prekršaja iz čl. 227. st. 1. i 2. toč. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske od 18. kolovoza 1992. godine posl. br. SP-1784/92 odbijena je žalba kažnjenog S.D. i potvrđeno rješenje Suca za prekršaje grada Zagreba od 22. travnja 1992. godine br. IV-S-8-18617/91 i 16110/91 kojim je kažnjeni proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 227. st. 1. i 2. toč. 4. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama koji je preuzet na temelju čl. 1. st. 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti unutarnjih poslova kao zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 53/91 - dalje ZOSPC) koji je izvršen na način pobliže opisan u izreci navedenog rješenja Suca za prekršaje te mu izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000 HRD.

Protiv ovoga rješenja kažnjeni je podnio pravovremen, potpun i dopušten zahtjev za sudsku zaštitu u kojem je naveo da je do sraza motornih vozila došlo u samom križanju, da je vozač T.R. svojim motornim vozilom udario u zadnju desnu bočnu stranu motornog vozila kažnjenog te da ga je T.R. mogao vidjeti i mogao izbjeći nastanak prometne nezgode. Posebno je kažnjeni naveo da je u momentu sraza motornih vozila već bio zaustavio motorno vozilo (stajao) i da je drugi sudionik prometne nezgode mogao samo podići nogu s papučice za gas i da do prometne nezgode ne bi došlo. Kažnjeni je predložio da sud zahtjev uvaži i pobijana rješenja poništi.

Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske dostavilo je ovome sudu spise prekršajnog postupka bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka i navode zahtjeva za sudsku zaštitu ovaj je sud ocijenio da ne postoje razlozi za sudsku zaštitu propisani u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenog, niti u pogledu izrečene kazne.

U provedenom prekršajnom postupku provedeni su dokazi saslušanjem kažnjenog i okrivljenog R.T. te svjedoka R.D.. Sve provedene dokaze Sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom uvjerenju temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 47. Zakona o prekršajima te je to svoje uvjerenje obrazložio logičnim i uvjerljivim razlozima. Naime, u prekršajnom je postupku utvrđeno da se kažnjeni kretao svojim motornim vozilom ulicom …. desnom prometnom trakom vožnjom unatrag dok se T.R. svojim motornim vozilom kretao S. ulicom i dolaskom na križanje sa ulicom s pravom prvenstva ……. da se zaustavio a zatim nakon što je provjerio da li može skrenuti udesno na kolnik ulice …… započeo skretanjem udesno i sa prednjom lijevom stranom automobila udario u zadnju desnu bočnu stranu u predjelu blatobrana motornog vozila kojim je upravljao S.D.. Saslušani svjedok D.R. naveo je da se motorno vozilo kažnjenog kretalo prilično brzo vožnjom unatrag uslijed čega je došlo do sraza motornih vozila time da je kažnjeni i nakon sraza nastavio kretanje vožnjom unatrag. Takav način vožnje kažnjenog potvrdio je i okrivljeni T.R.. Tako utvrđeno činjenično stanje predstavlja pouzdan temelj za ocjenu prekršajne odgovornosti kažnjenog. To iz razloga što prekršaj iz čl. 227. st. 1. i 2. toč. 4. ZOSPNC prekršaj čini vozač koji namjera na cesti obaviti neku radnju vozilom, a prije toga se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili za imovinu (čl. 38. istog zakona). Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZOSPNC vozač koji namjera na cesti obaviti neku radnju vozilom (voziti unatrag, kretati udesno ili ulijevo i dr.) smije početi takvu radnju samo ako se prije toga uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pri tom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. U konkretnom slučaju kažnjeni je izvršio svojim motornim vozilom vožnju unatrag ne vodeći računa o kretanju vozila T.R. što je u nastavku kretanja i dovelo do prometne nezgode. Eventualno nepropisno ponašanje okrivljenog T.R. ne daje kažnjenom za pravo da postupa protivno odredbi čl. 38. ZOSPNC.

Uvidom u spise prekršajnog postupka sud je utvrdio da u tom postupku nisu počinjene bitne povrede pravila postupka.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, uz uzimanje u obzir svih odlučnih okolnosti za odmjeravanje kazne, te ovaj sud nije imao osnove da izrečenu kaznu ocijeni nezakonitom.

Na temelju navedenih razloga ovaj je sud ocijenio da pobijanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu kažnjenog te je temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u svezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske, zahtjev kažnjenog odbijen kao neosnovan. U Zagrebu, 24. svibnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Boris Guttmann v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. S.D., Z.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom.