Rev-510/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 510/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika J. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. G. i P. P., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj XIII Gžn-4117/08-2 od 23. prosinca 2008., kojom je djelomično potvrđena, i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-7425/04 od 23. veljače 2007., u sjednici održanoj 14. travnja 2010.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška nastalog u povodu sastava revizije.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži tužitelju isplatiti na ime naknade štete iznos od 31.543,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. veljače 2007. do isplate, kao i da mu se naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.530,50 kn, dok je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 16.049,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i dio zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka. Naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 4.891,85 kn, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova preko dosuđenog. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja, te je potvrđena presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 16.049,00 kn, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku u iznosu od 4.577,70 kn, dok je preinačena presuda u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka od 314,15 kn, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 512,40 kn, a odbijen je dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 314,15 kn. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja te potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 16.049,00 kn tužitelj je podnio izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja koje je po prosudbi revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a tiče se primjene odredbe čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO-a). U suštini pravno pitanje glasi: da li je glede visine dosuđene pravične naknade tužitelju za pojedine vidove nematerijalne štete odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda (Odjelna sjednica održana 29.11.2002. kada su prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ (dalje: Orijentacijski kriteriji). Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i naknadi parnični trošak uz obvezu naknade tuženiku cijelog parničnog troška, kao i troškova revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano je da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda, iako se materijalno pravo mora jedinstveno primjenjivati na jedinstvenom pravnom području Republike Hrvatske, jer se i tako osigurava ravnopravnost građana na tom području, a odlučivanje o visini naknade nematerijalne štete spada u odlučivanje o materijalnom pravu, po revidentu postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, kod primjene kriterija koji su doneseni sa svrhom omogućavanja ujednačene primjene čl. 200. st. 1. ZOO, zbog toga što ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, kako to pravilno navodi i revident, treba imati na umu sve okolnosti konkretnog slučaja.

Zbog toga su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer je to u skladu s odredbama čl. 200. ZOO.

Naime, jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha, trajanje i jačina duševnih bolova, odnosno opseg i težina trajnih posljedica imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati u vidu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade, a pored ostalog treba voditi računa i o životnoj dobi, zanimanju oštećenika i sl. Kako se pored navedenog, revidentova analiza kriterija i visina dosuđenih naknada za pojedine oblike nematerijalne štete iz pobijane presude svodi na vlastitu, dakle subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripadati tužitelju, valja zaključiti da postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a ujedno pobijana odluka nije utemeljena na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela na kojoj su prihvaćeni Orijentacijski kriteriji.

Prema tome, reviziju tužitelja valjalo je odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

Stoga je riješeno kao u izreci.

Odluka o trošku parničnog postupka nastalom u povodu sastava reviziji temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 14. travnja 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.