Legislator Case Law & Legislation
Rev-918/1996-2 AI generated

Rev-918/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-918/1996-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik V. F.-K., odvjetnica iz V. G., protiv tuženice S. o. d.d. Filijala Z., koju zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. studenog 1995. godine broj Gž-9009/95, kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. studenog 1994. godine broj P-415/94, u sjednici održanoj 10. svibnja 2000. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-918/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Neosnovan je prigovor tuženice da se sudovi nisu izjasnili o tome koji od četiri sklopljena ugovora je temelj potraživanja za naknadu štete. Tuženica tijekom postupka nije osporila postojanje osiguranja i nastupanje osiguranog slučaja, pa u smislu čl. 221. st. 1. ZPP te činjenice nije trebalo dokazivati.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-918/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. G. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnik V. F.-K., odvjetnica iz V. G., protiv tuženice S. o. d.d. Filijala Z., koju zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz Z., odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. studenog 1995. godine broj Gž-9009/95, kojom je djelomično potvrđena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. studenog 1994. godine broj P-415/94, u sjednici održanoj 10. svibnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice, ukidaju se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. studenog 1995. godine broj Gž-9009/95 i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 16. studenog 1994. godine broj P-415/94, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužitelju 237.946,36 kn s kamatom po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate počev od 6. lipnja 1994. godine do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.993,74 kn. Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu, a uvažena je žalba tužitelja i prvostupanjska presuda je ukinuta u odbijajućem dijelu, u kojem je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je osnovana.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadu štete utemeljen na sklopljenom ugovoru o osiguranju.

U revizijskom stadiju postupka ostala je sporna odgovornost tuženice za naknadu štete i visina

štete.

Neosnovan je prigovor tuženice da se sudovi nisu izjasnili o tome koji od četiri sklopljena ugovora je temelj potraživanja za naknadu štete. Tuženica tijekom postupka nije osporila postojanje osiguranja i nastupanje osiguranog slučaja, pa u smislu čl. 221. st. 1. ZPP te činjenice nije trebalo dokazivati.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da su stranke 28. prosinca 1993. godine sklopile ugovor o osiguranju ugostiteljske radnje G. od različitih rizika,

- da je noću između 4. i 5. travnja 1994. godine došlo do požara u toj radnji,

- da je požar podmetnut, ali da počinitelj nije pronađen,

- da je zbog požara nastala šteta na samoj radnji i opremi.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o postojanju odgovornosti tuženice za naknadu štete, jer ta odgovornost proizlazi iz odredbe čl. 929. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO), prema kojoj je osiguratelj dužan naknaditi štetu nastalu slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, izuzev ako je u pogledu određene štete ta njegova obveza izričito isključena ugovorom o osiguranju. Da bi se oslobodila odgovornosti u smislu st. 2. istog članka, po kojem osiguratelj ne odgovara za štetu koju su osobe iz st. 1. uzrokovale namjerno, tuženica je morala dokazati namjeru tužitelja da uzrokuje štetu, što nije učinila.

Tuženica prvi put u reviziji spominje okolnost da tužitelj nije platio premiju osiguranja, što bi imalo utjecaja na postojanje ugovora o osiguranju.

Ta okolnost ne predstavlja novu činjenicu koja bi se odnosila na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te se sukladno čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) ne može iznositi u reviziji. Radi se o činjenici o kojoj ovisi meritorno odlučivanje, a takve činjenice se ne mogu isticati niti preispitivati u revizijskom postupku.

Osnovan je prigovor revidentice o postojanju bitne povrede parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13., kao i povrede na koju opisno upućuje iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP.

Postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza građevinskog vještaka ing. J.A. u spisu broj R2-86/94 u postupku osiguranja dokaza i samog tog nalaza. Naime, visina štete nije utvrđena na temelju nalaza tog vještaka (jer je on samo utvrdio oštećenja i uputio na mogućnost popravljanja štete), nego na temelju troškovnika za adaptaciju poduzeća R., priloženog uz tužbu, kojeg je tuženica osporavala i u žalbi. Kada je prihvatio utvrđenje visine štete na temelju navedenog troškovnika, drugostupanjski sud je bio dužan ocijeniti žalbene navode kojima se pobija takav način utvrđivanja visine štete, jer su ti navodi od odlučnog značenja.

Nižestupanjske presude ne obrazlažu zbog čega prihvaćaju troškovnik za adaptaciju ugostiteljskog objekta kad iz njega nije vidljivo da li je napravljen na temelju popisa oštećenja utvrđenih vještačenjem radi osiguranja dokaza, pa tako ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama.

Stoga po ocjeni ovog suda presude imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, pa je o reviziji tuženika odlučeno na temelju čl. 394. st. 1. ZPP.

U ponovnom postupku potrebno je otkloniti navedene procesne nedostatke, utvrditi relevantne činjenice ponovnom ocjenom provedenih dokaza, te provođenjem drugih potrebnih dokaza, osobito vještačenjem, o čemu prethodno zatražiti izjašnjenje stranaka, a pri određivanju visine štete svakako imati u vidu da su pravila osiguranja sastavni dio ugovora o osiguranju.

Nakon toga, a na temelju rezultata provedenog postupka, valja ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 10. svibnja 2000. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.