Croatian Supreme Court dismisses appeal on non-exhaustion of facts and incorrect application of law regarding damages.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's judgment awarding damages for personal injury. The plaintiff argued for a higher compensation amount based on the severity of physical and mental suffering, while the defendant did not respond to the appeal. The court ruled that the lower courts had correctly assessed all relevant facts and applied the appropriate legal criteria for calculating non-material damages, finding no error in their reasoning.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku (ZPP); Zakon o obveznim odnosima (ZOO): An appeal is inadmissible if the appellate court finds that the lower court's assessment of damages was based on a complete factual record and appropriate application of established legal criteria for non-material injury compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1710/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz H. B. koju zastupa mr. I. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. rujna 1997. godine br. X Gž-52/97-2 kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. rujna 1996. godine br. Pn-7999/95, u sjednici održanoj dana 11. travnja 2001. godine
p r e s u d i o je:
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
“I Tužena C. d.d. – Filijala Z. – dužna je platiti tužiteljici M.M. iz H. B. 167/I, novčani iznos od 39.190,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope propisane Uredbom o visini stope zatezne kamate počem od 10. 09. 1996. pa do isplate, kao i naknaditi trošak postupka u iznosu od 3.756,00 kuna i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 28.0000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate i troškom postupka.”
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući presudu u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije pobijana presuda bude preinačena i tužiteljici dosuđena naknada štete u iznosu od 66.000,00 kn. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničkom postupku – ZPP (“Narodne novine br. 53/91 i dr.) na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se u reviziji opisno ukazuje tvrdnjom da pobijana presuda uopće nema razloga, te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni da su potpuno nerazumljivi.
Suprotno navedenoj proizvoljnoj i neargumentiranoj tvrdnji revidenta nižestupanjske presude sadrže jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama, te nemaju drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati i koji bi zbog toga imali značenje potonje bitne povrede.
Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Postojanje tog revizijskog razloga revident nalazi u odluci sudova o visini nematerijalne štete koja je utvrđena u iznosu od 9.000,00 kn za fizičke bolove, u iznosu od 18.000,00 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, iznosu od 8.000,00 za pretrpljeni strah te iznosu od 3.000,00 duševne bolove zbog naruženosti.
U postupku su utvrđene sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odlučivanje o visini rečenih oblika nematerijalne štete.
Tako je utvrđeno da je tužiteljica ozlijeđena u prometnoj nezgodi, u kojoj je zadobila prijelom lubanje lijeve stražnje strane, potres mozga i ogrebotine oko desne lopatice, da je zbog tih ozljeda trpila fizičke bolove jakog intenziteta šest dana, srednje jake bolove osam dana, te slabe još 14 dana (prema mišljenju vještaka traumatologa), odnosno u svezi ozljede potresa mozga jake bolove sedam dana, srednje jake 10 dana, te slabe 14 dana (prema mišljenju vještaka neuropsihijatra), da je pretrpila i primarni strah koji je trajao 24 sata, a potom sekundarni strah zbog zabrinutosti za stanje zdravlja i ishod liječenja, koji je bio jakog intenziteta i trajanja pet dana, srednje jakog intenziteta osam dana, te blagog intenziteta 10 dana, da je ozljeda potres mozga ostavila trajne posljedice zbog kojih su smanjene životne aktivnosti tužiteljice za 10%, a osim toga na leđima tužiteljice zaostao je manji ožiljak koji predstavlja manje naruženje.
Imajući u vidu sve okolnosti slučaja, a posebno narav ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti, te stupanj naruženosti tužiteljice, kao i njezinu mladu životnu dob (rođ. 1977. godine), i po ocjeni ovoga suda iznosi naknade za sve utužene oblike nematerijalne štete koje su utvrdili nižestupanjski sudovi predstavljaju primjerene iznose pravične novčane naknade utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima – ZOO (“Narodne novine br. 53/91 i dr.).
Slijedom navedenog proizlazi da revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je stoga na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 11. travnja 2001.
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.